Upečatljiv audiovizualni manifest grupe Massive Attack

Autor:

DANIEL KIRŠIĆ

BRITANSKA GRUPA OTVORILA FESTIVAL DIMENSIONS U PULSKOJ ARENI A NASTUP JE UPOTPUNJEN RIJEČIMA NA HRVATSKOM JEZIKU PUTEM VIDEOZIDA

U srijedu je spektakularnim koncertom grupe Massive Attack i nastupom nove američke jazz zvijezde Kamasija Washingtona u pulskoj Areni otvoren Dimesions festival. Malo koja grupa na svijetu svoju popularnost koristi za odašiljanje jasnih i nedvojbenih političkih poruka i stavova kao što to radi Massive Attack kroz spektakularne audiovizualne nastupe, kakav su priredili i u pulskoj Areni na otvaranju Dimesionsa. Večer je počela pred gotovo praznom Arenom nastupom trenutačno jednog od najhvaljenijih jazz glazbenika nove generacije Kamasija Washingtona. On je unatoč dnevnom svjetlu i malobrojnoj publici pokazao zašto su glazbeni kritičari širom svijeta njegov posljednji album ‘’The Epic’’ proglasili jednim od najuzbudljivijih jazz izdanja prošle godine. Ovaj markantan saksofonist sa svojom je pratećom grupom kroz sat vremena pokazao sve razloge zašto ga sve više hvale, ali na momente i dao do znanja da njegovo vrijeme tek dolazi.

Zbog toga će i ovaj njegov nastup u Puli mnogi upamtiti, s obzirom na to da se tijekom njegova nastupa Arena već pristojno popunila, ali glazbenik tog renomea ne zaslužuje takav tretman.

Nakon njegova nastupa voditelj je najavio pauzu od sat vremena do nastupa zvijezda večeri – Massive Attacka. Dovoljno da se Arena ispuni posjetiteljima i da domaća publika shvati da su u ponudi na šankovima samo tri vrste pića (votka, viski i jedno domaće pivo) i da se u redu za wc čeka cijelu vječnost. Točno u 22:30 na spektakularno opremljenoj pozornici pojavili su se članovi Massive Attacka. Jedna od najutjecajnijih britanskih rock grupa iz Bristola koja je utjelovila glazbeni žanr trip hop i čiji lideri benda Robert Del Naja i Grant ‘’Daddy G’’ Marshall su žestoki aktivisti i borci za ljudska prava. Njihova publika koja ih je s oduševljenjem dočekala, očekivala je stoga još jedan politički angažiran audiovizualni spektakl koji je zahvaljujući velebnom ekranu (veličine oko 10 puta 20 metara) bio poput središnjeg dnevnika svih obespravljenih ili pak glas razuma bez utjecaja masovnih medija kroz vizualno dizajnirane tekstualne poruke i slike koje su savršeno pogađale glazbu koju su izvodili tijekom koncerta, predstavljajući pritom i nekoliko novih pjesama s EP-a ‘’Ritual Spirit’’, objavljenog početkom ove godine.

Nakon izmjene zastava raznih zemalja koje su se izmjenjivale s oznakama raznih političkih stranaka (između ostalih SDP-a i HSS-a), bilo je jasno da su se Del Naja i Marshall posebno pripremili za nastup u Hrvatskoj. Tako su tijekom koncerta svi natpisi, riječi i citati koji su se u raznim oblicima pojavljivali na velikom ekranu, bili ispisani na hrvatskom jeziku. Serija je počela sa stotinjak pitanja koja su se izmjenjivala jedno za drugim poput: Što je život? Što ja radim ovdje? Što je sreća? Postoji li Bog? Imam li ja prijatelje? Može li nam biti bolje?…, da bi ubrzo potom počela bujica riječi poput: Vjeruj, možeš, sigurnost, korporacije, istina, laž, sigurnost, promjena, život… ali i natpisa poput ‘’Hrvatska i Srbija – sijamski blizanci koji se mrze’’ koji je dobio možda i najveći pljesak, ‘’Oprez – vraća se reformirani HDZ’’, ‘’Prijeti nam izbjeglička kriza?’’, ‘’Mnogo žrtava tijekom razornog potresa u Italiji’’, ‘’Među uhapšenim pedofilima i hrvatski državljani’’ te citatata iz dnevnog tiska, primjerice “Konačno se oglasila Nina Morić’’. Britanska publika bila je vrlo zbunjena hrvatskim riječima i rečenicama, ali je publika iz ovih krajeva uživala i gromoglasno pozdravljala mnogobrojne natpise, citate i parole. U jednom momentu pojavljuje se i natpis ‘’Je suis Charlie’’, nakon kojeg su ubrzo uslijedili ‘’Je suis Bagdad’’, ‘’Je suis Syria’’, ‘’Je suis Ankara’’, ‘’Je suis Nice’’, ‘’Je suis Paris’’, ‘’Je suis Orlando’’, ‘’Je suis Bruxelles’’, ‘’Je suis Istanbul’’…, uz gromoglasno odobravanje publike koja je, bez obzira na to s koje je strane svijeta došla u pulsku Arenu, itekako razumjela ove poruke.

Uzme li se u obzir da su tijekom nastupa u Istanbulu izvjesili ogroman natpis na kojem je pisalo ‘’Njezini ubojice su tu vani i mi nećemo zaboraviti Somu’’, da su kritizirali politiku Izraela prema Palestini tijekom nastupa u toj zemlji, da su jedni od inicijatora najvećeg antiratnog prosvjeda održanog u Londonu 2003. ‘’Don’t Attack Iraq’’, da su žestoki kritičari britanske vlade, da redovno pomažu razne zaklade za mir i pomoć djeci…, još smo dobro prošli. Zadnji natpis na njihovu nastupu u pulskoj Areni bio je ‘’U ovome smo zajedno’’, iza kojega su se redale crno-bijele fotografije žena i djece koji su očito ostali bez doma uslijed ratnih zbivanja. Gromoglasan pljesak uspio ih je izmamiti na jedan bis, ali se zapravo njihov izbor pjesama u Hrvatskoj gotovo uopće nije razlikovao od set liste koju izvode tijekom aktualne turneje u Europi. Ovaj izvedbeni tekstualni dio definitivno se razlikovao. Njihov nastup kao i nastup Kamasija Washingtona te naknadni program britanske DJ zvijezde Moodymana, bio je sjajan početak petog festivala Dimensions i lekcija kako se suvremenom tehnologijom i maštovitom režijom političke poruke mogu poslati kroz pop glazbu. Nakon održanog koncerta Daddy G za Nacional je izjavio: ‘’Osjećali smo se vrlo ponizno dok smo svirali na takvom povijesnom mjestu, a publika je koncert učinila nezaboravnim. Nadamo se da su naše ideje i poruke odgovarale tom trenutku”.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)