Tradicionalna bijenalna manifestacija, Salon mladih – Panoptikon, otvara se u četvrtak, 24. svibnja u  Domu hrvatskih likovnih umjetnika, a njegovim ovogodišnjim, 34. izdanjem će se, u povodu 150. godišnjice djelovanja Hrvatskog društva likovnih umjetnika i 50. godišnjice postojanja institucije Salona mladih, obilježiti i kontinuitet njihova postojanja.

Sukladno naslovnoj koncepciji, stručni žiri, Mirna Rul, kustosica ovogodišnjeg Salona, Ida Blažičko, umjetnica i predstavnica Organizacijskog odbora, Tihana Puc, povjesničarka umjetnosti te nezavisni kustos Vladimir Tatomir i umjetnik Igor Ruf odabrao je 24  umjetnika.

To su Maja Bachler, Maša Barišić, Vitar Drinković, Tomislav Hršak, Tea Ivković, Valerija Jakuš,  Marija Koruga, Anja Leko, Kristina Marić, Marija Matić, Vida Meić, Niko Mihaljević, Anita Miloš, Vladimir Novak, Filip Pilj, Kristina Pongrac, Ana Sladetić, Josipa Stojanović, Lana Stojićević, Ivana Tkalčić, Vice Tomasović, Ivan Tudek, Vendi Vernić, Nebojša Vuković.

Na poziv kustosice sudjeluju Marija Ančić, Ana Kovačić, Vanda Kreutz, Jelena Lovrec i Mario Matokovića.

Autori pozvani na sudjelovanje u sklopu Art Lab-a su:  Mihael Giba i Frane Rogić, te Petar Popijač i Maja Flajsig

Po riječima kustosice Mirne Rul, radovi izloženi u sklopu ovogodišnjeg Salona referiraju se na pojam panoptikona u njegovim različitim metaforičkim značenjima, te ih, ovisno o tretiranju samog pojma, možemo ugrubo podijeliti u nekoliko skupina.

Prva okuplja umjetnike koji panoptikon prepoznaju u društvu kontrole i u svojim se radovima kritički  odnose naspram vršitelja nadzora, ali i kazne (pa i one koja se očituje kao izostanak nagrade), bilo da je riječ o hrvatskim kulturnim i umjetničkim institucijama.

Dio umjetnika pokazuje mogućnost bijega od takvog društva kontrole, ali i pomalo strepi od odlaska iz sigurnog okrilja institucije – Akademije likovnih umjetnosti.

Pojedini radovi propituju odnos institucije, umjetnika i recipijenta, daju oštru kritiku političkih centara moći čije su malverzacije i nebriga doveli do propasti industrije, ali i čitavih regija.

Umjetnici se bave i nemarom gradskih vlasti prema napuštenim prostorima, ekstenzivnom izgradnjom zagrebačkih fontana te položajem umjetnica u Hrvatskoj u odnosu na muške kolege.

Dio njih osvijestio je u svojim radovima potrebu za prilagođavanjem raznovrsnim pozicijama moći, a neki izražavaju suptilnu subverziju tako uređene stvarnosti, tjeskobu zbog stvarnosti od koje se ne može pobjeći ili joj pristupaju gotovo ludički i pomalo ironično.

I sam će Meštrovićev paviljon, svojom kružnom formom, tijekom trajanja Salona, prizivati Benthamov panoptikon, pri čemu će, mladi umjetnici i njihovi radovi biti izloženi panoptičkom, Kipkeovom ‘neumoljivom pogledu u budućnost’ hrvatske likovne umjetnosti, najavila je Rul.

Izložba ostaje otvorena do 26. lipnja.

Komentiraj