Na konspirativnom sastanku izvornih osnivača HDZ-a, prethodnika ‘barakaša’ koji su s Franjom Tuđmanom od siječnja 1989. sudjelovali u osnivanju stranke, raspravljalo se o javnom pozivu za smjenom Tomislava Karamarka

Tomislav Karamarko vodio je posljednje četiri godine promašenu politiku koja ni u čemu nije bila utemeljena na horizontu koji je za HDZ stvorio prvi predsjednik Franjo Tuđman. S takvom promašenom politikom izgubio je na parlamentarnim izborima i ne bi dobio vlast da nije bilo političke volje Mosta. I sad ruši tu vlast koju je jedva dobio jer nije bio u stanju pobijediti SDP koji je bio na koljenima. U povijesti političke gluposti nije se dogodilo da stranka koja je na vlasti ruši samu sebe. Zato pozivamo najšire članstvo HDZ-a u domovini i iseljeništvu da slobodno i hrabro razmisle o Karamarkovoj političkoj odgovornosti, a njega pozivamo da odstupi s mjesta predsjednika HDZ-a.” Rezime je to dramatičnog zahtjeva o kojem je na tajnom sastanku, u jednom kafiću na zagrebačkoj Trešnjevci krajem prošlog tjedna, raspravljalo petnaestak utemeljitelja HDZ-a. Riječ je o osobama koji se nazivaju pravim ili izvornim utemeljiteljima iz vremena prije barake, odnosno ljudi koji su s Tuđmanom još od siječnja 1989., a neki i ranije, sudjelovali u konspirativnim aktivnostima koje su uzrokovale osnivanje HDZ-a. Većina tih izvornih utemeljitelja nije uključena ni u rad Kluba utemeljitelja HDZ-a koji vodi Milan Kovač niti podržavaju Karamarka, za kojeg smatraju da je zapravo izdao Tuđmanovu politiku.

NEKI OSNIVAČI koji su bili na sastanku su Neven Jurica, Zdenka Babić Petričević i Jure Ivančić. Mnogi koji su posljednjih tjedana sudjelovali u aktivnostima okupljanja izvornih osnivača nisu mogli doći na sastanak, ali su u svakodnevnom kontaktu s grupom koja planira zatražiti Karamarkovu ostavku.

Iako na sastanku nije sudjelovao jer je taj dan bio na predstavljanju svoje knjige u Gospiću, Vladimir Šeks znao je za taj tajni sastank kao i za sadržaj poziva za Karamarkovu smjenu koji je i osobno podržao.

Šeks, također jedan od utemeljitelja HDZ-a, sukreator hrvatskog Ustava, ali i jedan od najdugovječnijih ljudi u domaćoj politici kojeg mnogi smatraju najvećim političkim mastermindom u Hrvatskoj, prošli tjedan bio je jedan od rijetkih HDZ-ovaca koji su otvoreno i javno ustvrdili da Karamarko mora odstupiti s mjesta potpredsjednika Vlade.

  • ‘TOMISLAV KARAMARKO VODIO JE PROMAŠENU politiku koja ni u čemu nije bila utemeljena na horizontu koji je za HDZ stvorio prvi predsjednik Franjo Tuđman. S takvom promašenom politikom izgubio je na izborima’

“Smatram da bi najveći nacionalni interes bio taj da Karamarko odstupi”, poručio je Šeks i rekao da smatra da bi HDZ iz saborske procedure trebao povući prijedlog opoziva premijera Tihomira Oreškovića i nastaviti vladati s Mostom. Parlamentarna većina koju bi HDZ okupio bez Mosta, uvjeren je Šeks, mogla bi tek “šepajući funkcionirati do prvog zaokreta”. Sve to Šeks je rekao svega desetak dana nakon što je u tjedniku Globus tvrdio da je Most ojačao Karamarkov položaj u HDZ-u te da ako padne Karamarko, pada i Vlada. Ali bolji poznavatelji hrvatske političke povijesti već su taj Šeksov istup smatrali uvertirom u veliki preokret koji je uskoro trebao uslijediti, a njegove pomirljive poruke prema Karamarku gledali su kao na smirivanje pacijenta prije operacije, nakon koje više ništa neće biti isto.

ALI ONO PO ČEMU JE ZNAČAJNA inicijativa izvornih utemeljitelja HDZ-a, u koju je izravno uključen i Šeks, u tome je da bi to bio prvi put da netko iz HDZ-a otvoreno i javno proziva Karamarka koji je cijelu retoriku i političku agendu izgradio na ‘’retuđmanizaciji’’, da zapravo vodi politiku suprotnu Tuđmanovu pravcu.

“Karamarko ni po čemu nije bio na liniji Tuđmanove politike. Tuđman je prije svega bio antifašist, ali vodio je politiku pomirbe. Smatram da je Karamarko svojim skretanjem udesno, pozivom na lustraciju od kojeg je u međuvremenu odustao te otvaranjem ponovnih podjela u narodu, potpuno izdao Tuđmanovu politiku”, smatra jedan od ljudi koji je s Tuđmanom stvarao HDZ. Zbog atmosfere hajke na one koji se ne slažu s Karamarkovom politikom, taj nekadašnji Tuđmanov suradnik želio je ovaj put ostati anoniman i objasnio je da su se osnivači aktivirali isključivo radi zaštite interesa stranke.

“MI SE VEĆ DUGO NE SLAŽEMO s Karamarkovom politikom, ali osnovni poticaj zašto smo se baš sada okupili bio je taj što Karamarko ruši vlastitu Vladu bez sigurnosti da HDZ može ostati na vlasti. A sve zbog zaštite vlastitih interesa. To je nečuveno i mi smo ga spremni javno pozvati na ostavku. Ali pričekat ćemo još nekoliko dana jer ne želimo rušiti predsjednika stranke dokle god postoji šansa da bi se mogla sastaviti Vlada HDZ-a. Mi smo prije svega vjerni HDZ-u”, objasnio je Nacionalov izvor koji dijeli Šeksovo mišljenje da nova Vlada koja bi se formirala u ovakvim okolnostima i s tankom parlamentarnom većinom ne može dugoročno biti stabilna. Bez obzira na to što još uvijek nisu uputili javni poziv Karamarku da odstupi, vijest o aktiviranju izvornih osnivača HDZ-a već se munjevito proširila stranačkim krugovima. Nacionalov izvor čak tvrdi da je među njima na sastanku bio i jedan ‘’uljez’’, odnosno čovjek kojeg je poslao Milan Kovač kako bi mogao prenijeti vodstvu stranke o čemu se razgovaralo. Drugim kanalima pokušalo se spriječiti da ikakva vijest o tom sastanku izađe u medijima. Đuro Perica, bivši predsjednik Kluba utemeljitelja HDZ-a, rekao je za HTV, a potom i za tjednik 24 Express da nije bilo okupljanja.

PERICA JE BIO MEĐU ONIMA koji su na sastanak također pozvani, ali se nije odazvao. Iako su među osnivačima HDZ-a i Josip Manolić, Stipe Mesić, Branimir Glavaš i, primjerice, Perica Jurić, oni nisu pozvani na sastanak niti su sudjelovali u aktivnostima osnivača jer više nisu članovi HDZ-a. Među ljude koji se mogu svrstati u izvorne osnivače HDZ-a su i general Ivan Tolj, Zdravko Gavran, Đuro Vidmanović, Mario Kapulica i Boris Buzančić. Mnogi od njih, poput Krešimira Balenovića, Dalibora Brozovića, Ante Matkovića, Petra Šegedina, Ivana Vekića, Ante Kogljana, Martina Sagnera i Stjepana Sulimanca više nisu među živima.

  • MEĐU LJUDIMA KOJI SU BILI NA SASTANKU su Neven Jurica, Zdenka Babić Petričević i Jure Ivančić koji nisu uključeni u rad Kluba utemeljitelja HDZ-a koji vodi Milan Kovač niti podržavaju Karamarka

Osnutak HDZ-a dogodio se 17. lipnja 1989. u baraci na zagrebačkom Jarunu, nakon što je policija zabranila skup u hotelu Panorama. U legendarnoj priči se tvrdi da je operacija premještanja skupa u baraku zapravo bila dio plana da se spriječi izbor Marka Veselice, Tuđmanova najvećeg konkurenta koji je slovio za favorita u izboru za predsjednika HDZ-a jer bi on stranku odmah radikalizirao, a onda bi hrvatska povijest možda krenula drugim putem. Veselica i većina njegovih pristaša došli su tog 17. lipnja 1989. pred hotel Panorama, a nakon što je skup zabranjen, nisu bili obaviješteni o premještanju u baraku na Jarunu. Neki od pripadnika utemeljitelja HDZ-a koji dobro znaju okolnosti i ljude iz tog vremena tvrde da je Karamarko, tada mladi stranački aktivist, u svojim razmišljanjima bio na liniji Veseličine politike. Tuđmanovi sljedbenici smatrali su da bi Hrvatska demokratska zajednica pod Veseličinim vodstvom bila radikalizirana i pretvorila se u krajnje desnu stranku, što u konačnici ne bi dovelo do toga da HDZ pobijedi na prvim demokratskim izborima. A čak i da je ta stranka pobijedila, smatraju da bi Veseličina politika uzrokovala međunarodnu izolaciju Hrvatske koja onda nikad ne bi bila priznata. Nacional je već pisao o tome da je Tuđman glavnu bitku na unutarnjem političkom planu vodio s krajnjom desnicom.

“Tuđman se najviše bojao desničara i radikala iz njihovih redova jer je iza njihova djelovanja vidio KOS. Smatrao je da su oni produžena ruka jugoslavenskih tajnih službi kojima je bio cilj mladu hrvatsku državu kompromitirati u samom početku i prikazati je kao nasljednicu Pavelićeve NDH“, rekao je za Nacional prošle godine jedan od ljudi koji su stvarali HDZ, ali koji se zbog kompliciranih odnosa s aktualnim vodstvom HDZ-a nije želio javno eksponirati. Tuđman je na početku stvaranja HDZ-a i hrvatske države toliko bio u ratu s ekstremnim desničarima da su oni protiv njega spremali puč, a neki su bili spremni izvršiti čak i atentat na njega.

Tuđman je bio uvjeren da među čelnim ljudima HDZ-a ima i onih koji su surađivali s jugoslavenskim obavještajnim službama. Neki od njih intenzivno su radili na tome da se promijeni Tuđmanova politika. Kao što Josip Manolić citira u svojoj knjizi “Politika i domovina”, Tuđman je o tome na sjednici Predsjedništva HDZ-a 12. i 13. kolovoza 1991., održanoj u vili Weiss, rekao:

“MOJE OSOBNO GLEDANJE na pojedince u Hrvatskom saboru, Skupštini grada, među zastupnicima Hrvatskog sabora, u odborima Hrvatskog sabora, te grupe u Hrvatskom saboru koja želi promijeniti politiku Hrvatske demokratske zajednice i stvoriti ustašku državu: Ante Kutle, Vera Stanić, Ivan Bobetko, Žarko Domljan, Milan Kovač, Vice Vukojević, Vladimir Šeks, koji je organizator i inspirator ovih režija koje djeluju u Hrvatskom saboru. U tu grupu može se staviti i Đuro Perica i Zvonko Maković. Ja sam rekao imajte strpljenja, gospodo moramo se porazgovarati o svemu što je bilo i kako je bilo. Ta grupa se povezuje s pojedincima s terena. Intenzivno radi na terenu na formiranju posebnih svojih odreda mimo policije i garde. Grupa i odreda koje su osnovali i rukovode njima i javno propagiraju ustašku Pavelićevu politiku i stvaranje NDH. Skupština grada, ured predsjednika Buzančića i tajnika, postaje štab u kome neprekidno djeluje Zvonimir Maković. Okuplja oko sebe ekstremne elemente, Sulića, Spaića, Juroša. Grupa otvoreno govori protiv politike predsjednika Tuđmana i da se neće dugo održati na vlasti. Ova ista grupa ima spiskove koga treba u datom momentu likvidirati, a to su svi oni koji su nekada bili u Savezu komunista ili u partizanima. Govore da Tuđmana treba zamijeniti Žarko Domljan ili Šeks. Na terenu se uklanjaju ljudi koji su za opću politiku HDZ-a, formiraju se neke ustaške bojne, mimo narodne garde i policije koji otvoreno idu po selima i govore da ne priznaju nikoga, nego Pavelića i hrvatsku državu Pavelića.”

  • ‘TUĐMAN SE NAJVIŠE BOJAO DESNIČARA i radikala jer je iza njihova djelovanja vidio KOS koji je mladu hrvatsku državu u samom početku želio kompromitirati i prikazati je kao nasljednicu Pavelićeve NDH’

TUĐMAN JE BIO ITEKAKO SVJESTAN da je takvim agitatorima cilj da kompromitiraju borbu Hrvatske za neovisnost i međunarodno priznanje. Takvih agitatora bilo je i unutar HDZ-a, ali i u krajnje desnim strankama poput HSP-a, odakle su se protiv Tuđmana pisali javni proglasi. U to vrijeme Hrvatska još uvijek nije bila međunarodno priznata, a da je Tuđman dopustio rasplamsavanje ustaških ideja i paradiranje ustaških bojni po ulicama, do međunarodnog priznanja 15. siječnja 1992. zasigurno ne bi došlo.

To je jedan od razloga zašto izvorni utemeljitelji HDZ-a danas smatraju da Karamarko od početka vodi pogrešnu politiku upravo suprotnu onome za što se zalagao Tuđman. Umjesto da HDZ učvrsti kao stožernu stranku centra, Karamarko je HDZ odveo prema krajnjoj desnici i ušao u koaliciju sa strankama poput HSP-a dr. Ante Starčević i Hrasta koji su HDZ-ovoj koaliciji na parlamentarnim izborima donijeli vrlo malo glasova, a zahvaljujući dobrom pozicioniranju na izbornim listama dobili su nekoliko saborskih mandata i postali parlamentarne stranke. Te stranke u Saboru i javnosti kao članovi Domoljubne koalicije zastupaju neke od najregresivnijih ideja u povijesti moderne hrvatske države. Istovremeno, u HDZ-u pod Karamarkovim vodstvom ne može se čuti glas intelektualaca i pripadnika srednje struje koji bi se takvoj nazadnoj politici suprotstavili. Većina tih ljudi koji su nekad bili perjanice HDZ-a povukla se iz aktivne stranačke politike u vrijeme Karamarkove vladavine.

Komentiraj

FOTO:PIXSELL I ARHIVA NACIONALA
PODIJELI
Orhidea Gaura Hodak rođena je 20. svibnja 1974. u Zagrebu. Nakon završene srednje škole za upravu i pravosuđe, upisuje studij kontrole letenja, ali od njega ubrzo odustaje. Odlazi na godinu dana u London, a nakon povratka, zapošljava se u jednoj privatnoj tvrtci kao službenica. Krajem 90­ih sve se više zanima za politička događanja, upisuje studij politologije (uz rad) i odlučuje potpuno promijeniti karijeru. Novinarstvom se bavi od 2003., kada je počela raditi u gradskoj redakciji Jutarnjeg lista. Karijeru nastavlja u magazinu Story, gdje se bavila temama vezanim uz svijet kazališta, filma, glazbe i kulture. Zbog zanimanja za šire društveno­političke teme, 2007. godine prelazi u politički tjednik Nacional, gdje je obrađivala razne društvene fenomene i raspon tema od znanosti i medicine do kriminala i politike, što je često uključivalo dublje istraživanje. S grupom novinara 2011. prelazi u novoosnovani tjednik Aktual, ondje se fokusira uglavnom na teme iz unutarnje politike. Paralelno uz rad, završila je studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i upisala diplomski studij iz područja međunarodnih odnosa. Od 2013. ima status slobodne novinarke. Autorica je knjige "Tuđman i Perković". Krajem 2014. priključuje se ekipi na čelu s Berislavom Jelinićem koja je nakon dvije i pol godine pauze ponovno pokrenula tjednik Nacional.