Već na samom startu nogometne sezone u Hrvatskoj bilo je jasno tko će biti novi ljubimci navijača splitskog nogometnog kluba Hajduk. Osim maloljetnih Andrije Balića i Nikole Vlašića te bivše ukrajinske superzvijezde Artema Milevskog, pozornost su odmah privukla dvojica stranaca s dvaju kontinenata – Brazilac Jefferson de Jesus Santos i Kamerunac Franck Ohandza Zoa novi su stanovnici Splita i novi igrači kluba, za koje se vjeruje da bi napokon mogli biti prava pojačanja koja ne dolaze iz Hajdukovih mlađih kategorija. Trener Damir Burić, Splićanin koji se profesionalno izgradio i oblikovao kroz dvadesetogodišnji rad u njemačkoj Bundesligi, pa je poslu u Hajduku pristupio vrlo temeljito i sistematično, inzistira na tome da se njegove igrače ne uzdiže u nebesa i ne hvali previše, znajući da je u Splitu kratak put od oduševljenja do bijesa i prezira. Ipak, i on sam ih je izdvojio i pohvalio. Jeffersona nakon dobro odigrane prve utakmice sezone protiv Dinama na Maksimiru, a Ohandzu nakon utakmice protiv estonskog kluba Silamae, kada je serijom pogodaka i asistencija omogućio splitskom klubu prolazak u sljedeće kolo kvalifikacija za Uefinu Europa ligu.

  • Brazilac Jefferson de Jesus Santos i Kamerunac Franck Ohandza Zoa novi su stanovnici Splita i novi igrači kluba, za koje se vjeruje da bi napokon mogli biti prava pojačanja koja ne dolaze iz Hajdukovih mlađih kategorija

“Treba mu odati počast jer je izabrao Hajduk, iako je imao bolje i unosnije ponude”, izjavio je Burić, inače škrt na riječima i komplimentima, kada je Hajduk, ponajviše zahvaljujući Kameruncu, izborio prolazak u iduće pretkolo Europske lige.

To, međutim, nije ništa u odnosu na euforiju koja vlada među navijačima splitskog kluba, iako se radi o dosta prolaznoj pojavi, posljednjih godina uobičajenoj tek u srpnju i dijelu kolovoza, odnosno, dok vlada iluzija da Hajduk može ostvariti kakav značajan rezultat u tek započetoj sezoni. Klupska uprava po svemu sudeći konačno je uspjela pogoditi s pojačanjima, i to unatoč gotovo nemogućem preduvjetu – da se radi o “besplatnim” igračima za koje ne treba platiti nikakvu odštetu.

hajdukovci

U razgovoru za Nacional skromno će obojica priznati da se ne osjećaju kao zvijezde, iako već na ulici itekako primjećuju da su u Splitu primljeni s odobravanjem. U ovom gradu tradicionalno se dobro primaju pridošlice, a tamnoputi sportaši pogotovo – još od Avieja Lestera, košarkaša koji je u zlatnoj generaciji Jugoplastike dobio nadimak “Luster”, preko hajdukovaca Massa Sarra te Jeana Kouassija, koji je do odlaska u inozemstvo dobio nadimak “Kvasina”.

Zasad je svoj nadimak već zaradio Ohandza, kojeg zbog snažnog udarca nazivaju izvedenicom imena i prezimena – odnosno, Frane Zolja.

“Brzo sam shvatio o čemu se radi i obećao sam navijačima da ću golove slaviti pucanjem”, smije se Ohandza dok šetamo poljudskim travnjakom s njegovim novim suigračem Jeffersonom. Obojica su oženjeni i imaju sređene obiteljske živote, a po svemu sudeći, radi se i o predanim sportašima: od Hajduka su izričito tražili da im unajmi stanove što bliže Poljudu, kako bi na treninge dolazili pješice. Ohandzina supruga s četverogodišnjim sinom na jesen seli u Split, dok je Jeffersonova već u Splitu.

Iz razgovora s dvojicom igrača, ali i dijelom Hajdukova vodstva, Nacional je rekonstruirao kako su se oni uopće našli u Splitu. Priče su dosta različite, no jednako zanimljive: Kamerunca je Hajduk oteo pred nosom Zdravka Mamića, dok je Brazilac u Splitu trenirao u tajnosti danima prije nego što je službeno predstavljen kao Hajdukov igrač.

Franck Ohandza Zoa (23) svoju karijeru započeo je odlaskom iz Afrike na Tajland, gdje je brzo primijećen i potom preseljen u njemački Greuther Furth. Ondje je slomio nogu, pa je potom preseljen u grčki Iraklis, da bi ga nedugo zatim primijetio Dinamo i doveo u Zagreb. Odmah su ga poslali na posudbu u drugoligaški klub Sesvete, gdje je postao najbolji igrač druge lige. Navodno je bila planirana nova selidba u Dinamovu filijalu Lokomotivu ili Inter iz Zaprešića, a svjedoci tvrde da je Dinamov gazda pobjesnio ispred svojih suradnika kada je shvatio da nisu na vrijeme produljili ugovor i da je perspektivnog igrača oteo splitski rival.

Upravo u to vrijeme imao je i boljih, dvostruko viših ponuda, no svom menadžeru Nijemcu decidirano je kazao da želi upravo u Hajduk.

“Istina je da sam imao dosta ponuda, ali kada mi je menadžer rekao da me zove Hajduk, odmah sam odlučio. Gledao sam snimke na internetu i vidio da je riječ o odličnom klubu, velikoj prilici za mene”, govori Ohandza za Nacional. Priznaje da je dobio poziv i od gradskog rivala RNK Splita, i to za dvostruko veću plaću, ali mu financije u ovom trenutku nisu prioritet.

“Sportski direktor kluba Goran Vučević bio je na utakmici Intera i Sesveta i gledao jednog drugog igrača, no Ohandza mu je odmah zapeo za oko. Ključna stvar u pregovorima bila je informacija koju smo dali unaprijed, a to je da će Burić uskoro postati trener: njegov menadžer odmah se odobrovoljio jer je vrlo dobro upoznat s njegovim radom u Njemačkoj”, govori izvor za Nacional.

“Ne znam puno hrvatski jezik, ali sve što je potrebno za igru, vrlo dobro znam”, smije se igrač koji je i u Hajdukovoj svlačionici postao omiljen. Mladi igrači splitskog kluba, osim toga, žive u velikoj sinergiji s navijačima. “Prekrasni su, odužit ću im se golovima”, obećava Ohandza.

Za razliku od njega, Jefferson de Jesus Santos (22) nešto je tiši i povučeniji, između ostaloga i zato što slabo barata jezicima: govori tek materinji portugalski, pa mu je najčešće pri ruci ukrajinski stoper Bilyj, koji je pravi poliglot. On suvereno barata sa šest jezika, a među njima je i portugalski.

“Sretan sam zbog kluba, atmosfere i navijača”, govori za Nacional nedugo nakon što je u Hajduku označen kao ključni akter nedavnog derbija Dinama i Hajduka. “Čuo sam za Hajduk i znam da je veliki klub, kao i za njegove navijače. A Split me očarao: Dioklecijanova palača je predivna, a Marjan je dušu dao za mirno kupanje”, govori nam Brazilac. Domovinu je napustio s 19 godina i sa stotinama sunarodnjaka okušao sreću u Portugalu. Nije dobio priliku u prvoj, već u drugoj nacionalnoj ligi, a Hajdukov sportski direktor Vučević primijetio ga je na preporuku vodećih ljudi Benfice, s kojom splitski klub surađuje na stručnom planu.

Došao bi on u Split i ranije, samo da mu ugovor s klubom Feirense nije istjecao zadnjeg dana lipnja; Portugalci su ga odbijali pustiti prije tog roka jer su tražili odštetu od 60.000 eura, pa je u Splitu trenirao inkognito. U Hajduku to, dakako, nisu željeli potvrditi, ali jasno je da su radije čekali nekoliko tjedana, umjesto da naruše klupsku politiku racionalne potrošnje i saniranja naslijeđenih dugova. “Dajem sve od sebe, ako ništa onda zbog moje obitelji. Nemam baš nikakvih planova, sanjam da možda jednog dana odem u Englesku. Ali danas su mi Hajduk i Split sve, bolje nisam mogao ni poželjeti”, priznaje novi igrač splitskog kluba. Navijački nadimak još nema, ali nema sumnje da će mu ga maštoviti grad vrlo brzo nadjenuti.

Splićani su na dobrom putu da saniraju poslovanje jer su minus sveli sa stotinjak milijuna na samo četrdesetak, a svake godine sve manje ovise o prodaji igrača. Po klupskim projekcijama, već u 2016. Hajduk bi s preko 40 milijuna kuna komercijalnih prihoda gotovo potpuno trebao moći financirati sve svoje potrebe. “Kupi jeftino, prodaj skupo” moto je splitskog kluba, barem dok se najkasnije u ovo vrijeme iduće godine poslovanje ne dovede na potpunu nulu, i to bez ijedne kune iz javnih sredstava – što bi također bio jedinstven slučaj u hrvatskom sportu.

Komentiraj

FOTO:Davor Puklavec/Pixsell
PODIJELI
Rođen 1980. godine, novinarstvom se bavi od praga punoljetnosti. Nakon deset godina staža kao novinar i urednik u dnevniku Slobodna Dalmacija intenzivno surađuje s nizom hrvatskih i regionalnih medija - od tportala i dalmatinskog portala preko tjednika Forum, Aktual i Nacional do Al Jazeere. Živi i radi u Splitu.