Milko Šparemblek nezaobilazan je umjetnik u svjetskim enciklopedijama i plesnim leksikonima. Vitalni 86-godišnjak koji će uskoro obilježiti 70 godina umjetničkog rada napravio je stotinjak koreografija. Zadnju radi u Baletu HNK u Zagrebu, “Johannes Faust Passion”, balet čija će praizvedba biti 19. veljače. Šparemblek pripada generaciji svjetski poznatih umjetnika koji su svojim radom mijenjali ples suvremenoga doba. Većinu svoje umjetničke karijere proveo je u najvećim gradovima svijeta Parizu, New Yorku, Londonu, Lisabonu, Lyonu, Bruxellesu, Madridu, Milanu, Ateni, Rio de Janeiru…

[quote_box_center]

  • Milko Šparemblek nezaobilazan je umjetnik u svjetskim enciklopedijama i plesnim leksikonima
  • Vitalni 86-godišnjak koji će uskoro obilježiti 70 godina umjetničkog rada napravio je stotinjak koreografija
  • Kao rođeni Slovenac školovao se u Zagrebu, gdje je studirao književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu i učio balet kod Ane Roje i Oskara Harmoša u Baletu Hrvatskoga narodnog kazališta

[/quote_box_center]

Kao rođeni Slovenac školovao se u Zagrebu, gdje je studirao književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu i učio balet kod Ane Roje i Oskara Harmoša u Baletu Hrvatskoga narodnog kazališta. Angažiran već 1947., s nepunih 20 godina, u zagrebačkom Baletu, među onima je koji su stvarali temelje poslijeratne baletne umjetnosti. Već 1953. otišao je u inozemstvo, i to najprije u Pariz gdje je živio gotovo dva desetljeća, zatim u New York gdje je, nakon nekoliko uspješnih projekata u Metropolitan operi, 1971. postao ravnatelj Baleta te prestižne operne kuće. Radio je u velikim europskim i svjetskim baletnim kućama i jedan je od najvažnijih svjetskih baletnih umjetnika, koreografa i pedagoga. “Johannes Faust Passion” zapravo je dopunjena verzija baleta “Faust” koji je Šparemblek radio 2001. na sceni HNK u Zagrebu.

“Pronašao sam bolja rješenja, produbio djelo u svakom smislu, pa sam sad i redatelj, koreograf i dramaturg, a odabrao sam i glazbu i tekstove koji će se uz balet govoriti na sedam jezika – hebrejskom, latinskom, njemačkom, talijanskom, francuskom i španjolskom. I to bez prijevoda. Neka svatko ‘uhvati’ kako zna”, kaže Šparemblek koji uz lik Fausta veže nekoliko genijalnih autora poput Cervantesa, Goethea ili Kafke koji ga, kako kaže, fasciniraju. I danas je tema prodavanja duše vragu, koja se proteže kroz lik Fausta, dosta aktualna.

“Nema nikoga od nas tko nije prodao dušu vragu. A priča o sretnim završecima je za novine. Nema sretnih završetaka, osim u slučajevima nekih mladih milijardera koje slušamo s vremena na vrijeme. Tako i završava moja predstava, pobjedom takozvanih negativnih likova. Ali nisu oni negativni, nego je svijet naprosto takav kakav jest. Slušam, primjerice, neke crkvene govore, savjete da se mora poštovati Boga i slično. Dosta je tih kojima se treba klanjati i slušati, uključujući i Boga!”, govori 86-godišnji umjetnik koji kaže da su u predstavi “Johannes Faust Passion” glavni oni kojima pripada teatar – plesači!

U baletu je sedam desetljeća, kaže da se mnogo toga promijenilo, a posebno je, kaže, kompozicija u modernom plesu u mnogočemu bogatija. Europa je i dalje, smatra Šparemblek, jedna umjetnička cjelina koju svi drugi žele kopirati.

“Ako pogledate malo bolje, vidjeli biste da bi cijeli svijet volio svirati ili dirigirati Čajkovskog ili Beethovena. To je jedno područje umjetnosti. Drugo, cijeli svijet bi volio kupiti slike Matissea, i kupuje ih. I treće, cijeli svijet uči klasični balet. To su tri invencije Europe. Europska umjetnost je područje interesa cijelog svijeta. Neke stvari su metafora za Europu i važno je znati što Europa misli o njima i kako se ona ostvarivala u njima”, kaže Šparemblek pa se osvrće na Hrvatsku u toj Europi. Kaže da Hrvatska ima itekako dobrih plesača, ali imamo jako dobrih mladih koreografa. To je jako važno za budućnost jer koreograf može raditi 50 godina. Još uvijek je, tvrdi, izazov stvaranje nova djela. “Ako uspijemo stvarati naša djela, što je istovremeno naše, ali i svjetsko, to će biti odlično.”

Iako je gotovo cijeli život proveo u baletu ta ga umjetnost, kaže, ne fascinira toliko koliko bi čovjek mislio.

“To je jednostavno posao. Bavim se baletom jer se to želim raditi, zanima me. Ništa u tome nije racionalno. Kad su ljudi mladi, zalete se u nešto bez glave, bez razmišljanja, bez kalkulacije. Moraju biti ćaknuti. Da bi svijet išao naprijed, mladi ljudi moraju biti ludi. Ako počnu prerano računati, neće ništa biti od toga. Netko preživi, netko se polomi, netko napreduje, netko odustane, netko postane velik, netko nestane. Ali mlad čovjek se mora u nešto zaletjeti. Imamo takvih mladih ljudi. Zagreb je vrlo živ grad. Imamo puno predstava, koncerata, manifestacija, strašno puno festivala, jako puno toga za grad koji ima manje od milijun stanovnika”, smatra Šparemblek koji je otkrio i kako se osjeća kad na sceni vidi predstavu koju je režirao ili koreografirao.

“S jedne strane gledate kritički na ono što ste napravili, a s druge ste oduševljeni onima koji to izvode. Tijekom proba za ovu predstavu pratim sve na sceni. Imam divne plesače, sjajne, predivne! Često zaurlam i kažem ’Da, to je to!” To se događa jako često jer je ekipa sjajna, izvanredna”, govori umjetnik koji se skromno dotaknuo svoje inozemne karijere. Kaže da je to jednostavno dio posla.

“Radio sam po svijetu kao i svi drugi. Odete u jednu zemlju nekoliko godina pa se vratite, pa odete nekamo drugdje, napravite nešto novo, nešto uspije, nešto propadne, sve je to normalno, dio nečega što se banalno zove karijera. Recimo da sam napravio sto predstava. Od tih sto, pedeset ih je sasvim sigurno prigodnih. Znači, ostaje još pedeset. Od toga nitko ne voli njih dvadeset i pet, pa ni ja. Znači, ostaje ih dvadeset i pet. Od tih dvadeset i pet, meni se ne sviđa trinaest. Dakle, ostalo je još dvanaest predstava. Od tog broja, koliko bi ih se nakon puno godina još moglo izvoditi? Četiri ili pet. Ako ih toliko ostane za vama, puna šaka brade. Ako iza mene ostane četiri ili pet predstava kao svjedoka epohe, ja sam sretan”, rekao je Šparemblek.

Komentiraj

PODIJELI
- rođena u Zagrebu 1978. godine - mr.sc. međunarodnih odnosa - diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu - novinarstvom se bavi od 1999. godine - dosad je radila u Jutarnjem listu, lifestyle magazinu Story, političkome magazinu Aktual - u Nacionalu je pomoćnica glavnog urednika i piše teme iz kulture