Sve me možete pitati, ali, pazite, na sve ću vam i odgovoriti.” Tim je riječima Jakov Bienenfeld započeo intervju kad smo prošli put razgovarali lani u listopadu. Poznati poduzetnik i utjecajni pripadnik zagrebačke židovske zajednice, kao i uvijek, riječi nije birao i nikoga nije štedio. U međuvremenu se situacija promijenila. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić osnovao je stranku “Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti”. Zapravo, najprije je završio u pritvoru, i to dvaput, jer su ga prvo pustili, pa ponovno pritvorili pa opet pustili. Dok je trajala ta drama, njegovi su suradnici osnovali najprije udrugu, a potom i stranku koja je i službeno registrirana prije nekoliko dana. Jedan od potpredsjednika te stranke postao je Jakov Bienenfeld.

No, ništa se drugo nije promijenilo. Na stolu u njegovom uredu viski i cigara. Deset ujutro. OK, viski se točio samo u malim količinama i samo za potrebe snimanja. No, riječi su, kao i obično, iz Bienenfelda sipale u slapovima. Stranačka disciplina i autocenzura – nula bodova. Rekao je da je život zafrkancija, s tim da je upotrijebio jednu drugu riječ, i da je zato, premda u 67. godini i nakon preživljenog karcinoma, odlučio upustiti se u politiku.

 

  • ‘Stranka rada, nerada, to je relativno, ali ime Bandić ima golemu težinu, pogotovo nakon aktivnosti Vlade i Uskoka. Ne znam je li bio cilj da ga naprave žrtvom, ali u tome su fenomenalno uspjeli’
  • ‘Koliko ja znam Karamarka, on nije desno. A Šimunić je dijete iz Australije koje je odgojeno na tome da je Pavelić bio spasitelj hrvatske nacije. Ali on nema veze s ustaštvom i krivo su ga branili’

 

NACIONAL: Strašno me zanima koliko ćete dugo izdržati u stranci prije nego što vas izbace zbog “verbalnog delikta”.

Ne mislim da će biti verbalnog delikta, ali nisam ni netko tko će šutjeti. Načelno, ne govorim što drugi ne misle, razlika je samo u tome što ja to kažem, a drugi šute. Samo me, molim vas, nemojte ozbiljno pitati što mislim o verbalnom deliktu, jer, za razliku od vas, ja sam živio u doba verbalnog delikta. To je nešto strašno. Želiš nešto reći, a ne smiješ, to užasno frustrira.

NACIONAL: Rekli ste da je život zafrkancija i da ste se stoga u 67. godini odlučili upustiti u politiku. Kako to?

Bio sam pošteni član partije do negdje ’80. i neke. Onda su mi se popeli navrh glave.

NACIONAL: Jesu li vas izbacili ili ste sami otišli?

Mene, uglavnom, dosad nitko niotkud nije izbacio. Ako me ne izbace iz Židovske općine. Dakle, sam sam izišao, jer je postalo priglupo da plaćam pozamašnu partijsku članarinu, a da me nitko ništa ne pita. Znate kako je Milka Planinc 1971. govorila: “Svi smo mi krivi.” E pa nismo svi krivi! Rekao sam im: vi imate vlast, mi nemamo vlast, vi dijelite vlast, a mi dijelimo krivnju. Ma nemoj! Počeli su me ružno gledati pa sam im rekao da mi je dosta i izišao. Odonda nisam bio član ni jedne stranke. Duboko u duši bio sam simpatizer SDP-a i Račana. Niti se toga sramim niti to želim skrivati. Ali više nisam simpatizer SDP-a, jer mi je vrlo nedopadljivo ovo što SDP radi posljednje četiri godine. Ono što mi ide na živce, imali su šest mjeseci da kažu što su oni bivši sve krivi. Mogli su u međuvremenu objaviti i da su našli neke kosture u ormaru. To bi bilo pošteno. Nepošteno je da cijeli mandat slušamo blaćenje po HDZ-u kao jedini argument političkog govora.

Da odmah raščistimo, nisam simpatizer HDZ-a, nikad nisam bio njihov član, iako ni ja ni drugi Židovi nikad nismo imali problema u razdobljima HDZ-ove vlasti. Bio bih pas kad bih rekao jednu riječ. Ali u jednom trenutku treba zakopati mrtvace i poći naprijed, pokušati nešto napraviti ako znaš i možeš. Nigdje ne piše ni da znaš ni da možeš, ali nema opravdanja ako i ne pokušaš. Sadašnja vlada nije poduzela ni blizu onomu što se od nje očekivalo. Da nije osnovana Bandićeva stranka, ja prvi put u životu, od svoje 18. godine, a sad mi je 67, ne bih izišao na izbore, jer ne bih imao za koga glasovati. HDZ nije moja stranka, uza sve dužno poštovanje, SDP je po vokaciji bio moja stranka, ali za ovakav SDP po svojoj savjesti ne mogu glasovati.

NACIONAL: Koji su bili vaši motivi za dolazak na tako visoku funkciju u Bandićevoj stranci?

Nije mi bila u planu tako visoka funkcija, ali pitali su me prihvaćam li. I prihvatio sam. Zašto ne. A motiv je bio posve jednostavan: Bandić je osoba koja plijeni, vuče, on u biti ništa ne obećava, osim da će šljakati. On je veliki šljaker i u ovih se 15 godina u Zagrebu dokazao na djelu. Pa nisu svi ovi ljudi u Zagrebu koji su glasovali za njega baš potpuni idioti. On je na zadnjim izborima ušao u oštru konkurenciju s HDZ-om i s SDP-om, i pobijedio ih. Mogu ga još četiri puta pritvarati, što se mene tiče, ali očito je da on ima ono nešto. I to ono što je mene osobno razveselilo. Takva stranka, mala i neopterećena funkcijama ili željom da bude najveća u državi, ima što reći.

NACIONAL: Koja je razlika između 2011., kad je Bandić na parlamentarnim izborima osvojio samo 2 posto, i danas, kad mu ankete također predviđaju nešto manje od 2 posto? Što će se, po vašem sudu, sada promijeniti na nacionalnoj razini?

Promijenit će se mnogo. Jer, Bandić je izvrgnut teroru. Nemam ništa protiv – ako protiv nekoga imate papire, odmah s njim u zatvor. Odmah! Ali odvesti nekoga u zatvor i drugi dan objaviti u novinama kako ste ga pritvorili jer je odobrio da se gradskim autom vaša bolesna kolegica odveze u Beč na hitnu operaciju, to je neprihvatljivo.

NACIONAL: Zar nije bila stvar i u gradskom smeću?

Posljedice smeća ste vidjeli. Imate grandioznu optužbu, ali kad začeprkate, od smeća ništa nije ostalo. Pripuz je odmah bio pušten. Slažem se da je njihov posao čeprkati, ali ne možete čovjeka strpati u zatvor, a tek potom istraživati za što je sve kriv. Pronađi za što je kriv, pritvori, osudi i – točka. Srećom, u Hrvatskoj se sudstvo sve više odvaja od dnevne politike i, uvjetno rečeno, osamostaljuje se. Nemam ništa protiv, ako nekomu možete dokazati kriminal, odmah tup u zatvor, neovisno o koje je riječ. Pa evo, HDZ su razapeli. Ali, srećom, to razapinjanje HDZ-a ipak je donijelo određene kvalitativne pomake u toj stranci.

NACIONAL: Gdje vidite te pomake?

Nema više toliko izjava koje su krive, mračne, crne.

NACIONAL: A ono “nenarodna vlast”, “jugofili”, to ne smatrate mračnim?

Pa dobro, to je dio predizborne taktike, uzajamno vrijeđanje.

NACIONAL. Ne mislite da je HDZ skrenuo previše udesno?

Ne. U prvom redu, koliko ja znam Karamarka, on nije desno. Karamarko je pragmatičan, pametan, vrlo inteligentan frajer i on može procijeniti treba li zagrabiti u desno krilo, jer mu nedostaje desnih birača. I mogu se složiti da on u ovoj situaciji tolerira branitelje ispred Savske 66, ali i da je mogao reći koju riječ protiv. No, to tretiram kao predizbornu kampanju, koja je već počela, i to vrlo oštro. I ne bojim se da će on povući svoju stranku udesno. Najbolji vam je primjer onaj nogometaš Šimunić i “za dom”. On je dijete iz Australije koje je živjelo pod Pavelićevom slikom u dnevnom boravku i spavaćoj sobi. Odgojen je na tome da je Pavelić bio spasitelj hrvatske nacije. Ne možete drugo očekivati od jednog djeteta koje je 20 godina živjelo u drugom svijetu, ne iskusivši vlast komunista.

Ali za ono što se dogodilo krivim isključivo i jedino Šukera. Mi smo državljanstvo dijelili šakom i kapom. Nemam ništa protiv toga, ali znate protiv čega imam? U SAD-u, kad želiš državljanstvo, polažeš ispit iz jezika, ispit o Ustavu SAD-a, o političkom sustavu, o povijesti. Ovdje ništa od toga. Samo dobiješ putovnicu. Dakle, naravno da ne mislim da je Šimunić ustaša, iako bi ono što je napravio mene najviše trebalo uvrijediti. On je u svojim emocijama izašao s tim da je spreman za Dinamo, za Hrvatsku, pa odmah i “za dom”. Ali on nema veze s ustaštvom i njega su potpuno pogrešno branili.

Da je “za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav, to jednostavno nije obranjivo. Kakav “stari hrvatski pozdrav”! Trebalo ga je odmah kazniti za glupost, šest utakmica neigranja u hrvatskom prvenstvu, sto tisuća eura globe, tko god tu globu platio, a ne čekati da na tu svinjariju reagira FIFA. Naravno, takvo što u svijetu je neprobavljivo. Ne možeš u Njemačkoj vikati “sieg heil”. Ne možeš! Pazite, “Mamiću, Cigane” FIFA ocjenjuje kao rasnu mržnju. Ne zato što je Mamić Cigan, nego zato što ne smiješ upotrebljavati riječ Cigan ili Rom u pogrdnom smislu. Sad je bila godišnjica Auschwitza. Tko je prvi ušao kroz vrata Auschwitza? Angela Merkel!

NACIONAL: Kako ste doživjeli to što predsjednica nije otišla u Jasenovac na obljetnicu proboja logoraša, nego četiri dana prije toga? Ondje je u knjigu dojmova napisala da osuđuje zločine, ali pritom nije navela tko ih je počinio. Angela Merkel u Dachauu je pak jasno rekla da je Njemačka posebno odgovorna za tamošnje strahote.

Uvjeren sam da naša predsjednica zna da ono što se dogodilo u Jasenovcu nije sramota hrvatskoga naroda, nego samo sramota ustaša. Neki dan novinar Tomljenović lijepo je rekao da je u bitki na Sutjesci bilo 30 frajera iz Beograda, a 1800 iz Splita i Šibenika. Prema tome, mi se nemamo čega sramiti. Jedino nas naše koketiranje sa sramotnim dijelom naše prošlosti može svrstati među one koji bi se trebali sramiti.

NACIONAL: Smeta li vam što je predsjednica maknula Titovu bistu iz ureda na Pantovčaku?

Meni osobno ne. To je sad njezin ured i može ga urediti kako želi.

NACIONAL: Po čemu ste vi ljevičar, odnosno vidite li sebe uopće kao ljevičara?

Ne vidim sebe baš kao ljevičara, bliže sam centru. Budući da ljevičari uglavnom, kao i desničari, funkcioniraju na parolama, a ja to ne volim. Samo želim da dobijemo jedan oblik demokracije. No, nemojmo se zavaravati, demokracija nije bezvlašće.

NACIONAL: Što mislite o Karamarkovoj izjavi da bi premijer trebao poslušati branitelje i smijeniti ministra, jer mu, eto, oni tako kažu?

Karamarko kao vođa oporbe ima pravo pokušati smijeniti vlast, ali uvjeren sam da on kao premijer također ne bi tako postupio. Pazite, ova država ne ide naprijed. Već je davno utvrđeno da moramo otpustiti, ne znam, 40.000 ljudi iz javnih službi. To je mogao učiniti i sadašnji premijer, ali samo u prva tri mjeseca otkako je došao na vlast. Nakon toga je gotovo. Isto to čeka i Karamarka. Ako HDZ to napravi, odat ću mu javno priznanje, jer je prekobrojna administracija ono što uništava i razjeda ovu državu. To je kao karcinom, a ja, vjerujte mi, s karcinomom imam iskustva. Po mom mišljenju, vrlo malo ljudi u Sabor nije došlo radi uhljebljenja.

NACIONAL: Biste li vi išli u Sabor?

Ne znam. Ali ako dođem, svoju punu plaću, umanjenu za poreze, odmah ću dati braniteljima. Kažem, umanjenu za poreze, jer sam jednom već dao plaću dok sam bio član upravnog odbora, pa mi je na kraju godine na to došlo 6000 kuna poreza. E, sad ću ju dati umanjenu za porez.

NACIONAL: Zašto braniteljima?

Jer mislim da su oni časna organizacija. To što među njima postoji dio ljudi koji su ogorčeni, pa ogorčenost vodi politiku, druga je stvar, ali oni su od ovoga društva mnogo zaslužili. Mislim da mi imamo više PTSP-a nego cijela Amerika nakon Vijetnamskog rata. U nas je PTSP postao novom zaraznom bolešću, ali neosporno je da postoji, da imamo strahovit broj samoubojstava, što je užasna tragedija. Ljudi su izgubili perspektivu, ne vide ništa pred sobom. S druge pak strane, problem je i to što će status branitelja uskoro postati potrošnom robom, a to nije dobro. Ja si mogu dopustiti da to kažem, jer sam vidio rata koliko i oni, pa i više, jedino što imam obje noge. Osim toga, u bivšem sistemu imao sam tatu i mamu koji su bili prvoborci, pa su mi se popeli navrh glave, samo zato što se pretjerivalo.

NACIONAL: Kako procjenjujete perspektivu vaše stranke na političkoj sceni i hoće li sklapati koalicije?

Hoćemo li ili nećemo s nekim koalirati, odlučit će predsjednik i Glavni odbor. Ali nakon izbora sudjelovati u vlasti možeš samo ako koaliraš s onim tko ima parlamentarnu većinu. Inače si vječna oporba, a to nikoga ne zanima.

NACIONAL: Znači li to da postoji mogućnost koaliranja i s nekim drugim, a ne isključivo s HDZ-om, kako se nagađa?

Gledajte, mislim da će naša stranka izvrsno proći na izborima. Iz nekoliko razloga. To je stranka koja ne nudi lažna obećanja. Znate onaj vic sa starim sarajevskim gradonačelnikom, koji je u kampanji govorio: “Kad ja postanem gradonačelnik, Miljackom će teći med i mlijeko.” Kad je postao gradonačelnik, izlio je u Miljacku kantu meda, kantu mlijeka i rekao: “Ispunio sam svoja obećanja, a sad idemo raditi.” Meni je smiješno kad čujem Bandića kako govori: “Idemo delati.” Jer sam rođeni Zagrepčanin i ne govorim “idemo delati”, ali to je dio nekog njegova šarma, nazovite to kako hoćete. On neosporno radi, a potencijal stranke mogao bi biti u tome da se poziva na rezultate. Ako nešto napraviš, boriš se za nešto, taj ti rezultat može biti putokaz za dalje. Pokušaš biti korektivni faktor i gurati nove ideje. A Bandić je vrlo inteligentno pitao: “Po čemu se država razlikuje od grada?“. Pa Zagreb je skoro pola Hrvatske, po financijskom potencijalu i više. Dobar direktor Ericssona Nikole Tesle bit će jednako dobar direktor Ine ili Končara. Ili jest dobar direktor ili nije. A Bandić je 15 godina na čelu ovoga grada, bez konkurencije, slagao se netko s tim ili ne, optuživao ga netko za nešto ili ne.

FOTO: Dubravko Miloslavić / Grad Zagreb
FOTO: Dubravko Miloslavić / Grad Zagreb

NACIONAL: Slažete li se vi s politikom da netko u situaciji kad nema novca gradi nekakve fontane, a nije riješio problem smeća?

Po tome ne treba ni obnavljati fasade. To su dvije različite razine financiranja. Smeće jest gorući problem Grada, ali to nije lako rješiv problem, ni financijski, a pogotovo zato što ni Ministarstvo za okoliš ni država ne rade kako treba. Ne mogu Ministarstvo i jedinice lokalne samouprave imati apsolutno suprotne stavove, a Zmajlović samo hoda uokolo kao puran i drži ljudima lekcije. To se tako ne radi. A ja duboko vjerujem da će Bandić u ovom mandatu, samo ako ga puste na miru, taj problem smeća u velikom dijelu riješiti. Ali protiv sam toga da itko ikoga nasumce optužuje.

NACIONAL: Kažete da vaša stranka nema parole i da nećete dijeliti lažna obećanja. S kakvim ćete programom izići na izbore?

To ćemo se dogovoriti na razini Predsjedništva ovih dana. Ali nećemo otkrivati konkurenciji prije nego što za to dođe vrijeme.

NACIONAL: A je li, po vašem mišljenju, bio dobar izbor imena stranke? Može li to proći u Hrvatskoj?

Da se ne zavaravamo, proći u Hrvatskoj može – sve. Je li to ime sretan izbor? Možda i nije, ali je pragmatičan. Stranka rada, nerada, to je relativno, ali ime Bandić ima golemu težinu, pogotovo nakon aktivnosti Vlade, ministarstava, Uskoka, ‘poskoka’. Njegovo ime ima sve veću težinu. Ne znam je li bio cilj da ga naprave žrtvom, ali u tome su fenomenalno uspjeli.

NACIONAL: Znači li to zapravo da bi Bandić trebao biti zahvalan Milanoviću?

Pa skoro. Uostalom, Bandić je neki dan izjavio da je spreman razgovarati s Milanovićem. I on je stvarno to spreman.

NACIONAL: Kako biste vi opisali Bandića? Uvijek je bio u lijevoj stranci, a najviše glasova daje mu desno biračko tijelo.

Iskreno mislim da je Bandić u duši populist. On naprosto plijeni. On prođe kroz selo koje nema vode i Zagreb će se ponuditi i uvesti vodovod. To je prihvatljiv trošak za Zagreb. Uostalom, Zagreb je najjače ekonomsko središte Hrvatske pa si može dopustiti da pruži pomoć procijeni li se da je to prihvatljivo.

NACIONAL: Da, ali on sve to plaća tuđim novcem, to jest našim novcem, novcem Zagrepčana.

Građani su izabrali njega da raspolaže tim novcem. Ako on ne raspolaže dobro, građani će ga na idućim izborima kazniti. Ali kladio bih se da će on, ponove li se izbori, opet uvjerljivo pobijediti i to u prvom krugu.

NACIONAL: U čemu je bio problem sa Sandrom Švaljek?

U Sandri Švaljek. Poznajem ju površno, ali njezini su potezi pokazali jedno od njezinih lica koje mi nije simpatično. Sandra Švaljek izabrana je na Bandićev brk, prošla je s njim. Nije on dobio izbore na Sandri Švaljek, nego je ona prošla uz njega. Ona je vrlo stručna osoba, pametna, simpatična. Ali vaše je pravo napustiti ono s čim se ne slažete. A ona je pošla s Bandićem gradeći izvjesnu političku karijeru. U tome je bila jako uspješna, a u trenutku kad je gradonačelnik pritvoren, ona je preuzela Grad. Tog trenutka vjerojatno se u njoj pojavila ambicija. Procijenila je valjda da može proći, procijenila je pogrešno i posljedice su kakve jesu.

NACIONAL: U čemu je Sandra Švaljek pogrešno postupila, je li dirnula u kakve interese?

Kako bih vam rekao, ako smo nas dvoje tim, ja slomim nogu, a vaš je prvi korak da sjednete na moje mjesto, ne posjetivši me uopće u bolnici pa vam je polazište – “on se neće vratiti, ja ću postati gradonačelnica” – to onoga tko je u pritvoru mora strašno povrijediti. Pogotovo što zna da on u bilo kojem trenutku može isprovocirati nove izbore i da će opet on biti jači. Takav potez Sandre Švaljek ja bih doživio kao izdaju zajedništva s kojim smo počeli.

NACIONAL: Nije li bilo općeprihvaćeno mišljenje da se ljudima svidio njezin način upravljanja Gradom, koji je u bitnome suprotan Bandićevu?

Je, sigurno. Postoji ogroman broj ljudi koji su protiv načina na koji je Bandić vodio Grad, pa su u njoj vidjeli mekšu osobu, vjerojatno misleći da je na nju neusporedivo lakše vršiti pritisak nego na Bandića. Bandića ne možete stiskati. On ni od koga nije dobio Grad na dar, nego se za nj krvavo izborio. Na njega ne možete utjecati tako da ga stišćete, što se i sad vidi. Ljudi su mislili da na Sandru Švaljek mogu utjecati. Ali ja ne mogu shvatiti da njezina šefa odvedu u pritvor i da ona ne nađe za shodno da ga posjeti. A mogla je, jer nije bila na popisu svjedoka. I nijedanput ga nije posjetila. To mi je kod nje zasmetalo. Iako s Bandićem nisam osobit prijatelj, prije se može reći da smo dobri znanci.

NACIONAL: Baš sam vas htjela pitati, kad ste se zapravo “skompali” s Bandićem?

Pa nismo se “skompali”. Ja ću njemu uvijek reći: “Milane, ovo nije dobro.” Može me poslušati ili ne poslušati. Da je to nešto što se kosi s nekim mojim krucijalnim uvjerenjem, da, primjerice, nije otišao u Jasenovac, već sutradan izišao bih iz stranke, jer sam dobio poruku.

NACIONAL: Ako Bandić na izborima postigne takav rezultat da će o njemu ovisiti sastavljanje buduće vlade, što će tražiti?

Realno, Bandićeva će stranka biti jača nego HNS, koji danas participira u vlasti. Ali što će Bandić tražiti, to znaju samo on i dragi bog. Bio bih baba vračara kad bih znao odgovor na to pitanje. No siguran sam da će Milan Bandić biti u sljedećoj vladi. Hoće li biti predsjednik, potpredsjednik ili ministar, to je nebitno, sigurno je da će tražiti poziciju s koje može raditi. Jer on u duši i nije političar, nego šljaker. Voli raditi, voli nešto napraviti. Mogu se složiti s vama da ponekad vuče krive poteze, ali pokažite mi onoga tko nikad ne pogriješi? Rekao bih da on na političkoj sceni može izazvati kreativni nered.

NACIONAL: Da ne kažemo: dar-mar.

Dar-mar, da. Jer nitko nije siguran kolika je njegova stvarna snaga u Zagrebu. Ali Bandićeva udruga brojem članova već je premašila zagrebački SDP. Drugo, on je užasno tvrdoglav i u stanju je za svoju ideju doslovce ginuti ako misli da je u pravu. Osim toga, on je kao čovjek u duši jako pošten. Sve će poduzeti da zaštiti prijatelje i pomogne im. To je od njega i napravilo kult ličnosti. Nitko nikad u Hrvatskoj u stranku nije stavio svoje ime i prezime. Očito je Milan Bandić najjači adut kojim on sam raspolaže. To je istina.

Komentiraj

FOTO:Nacional, Grad zagreb
PODIJELI
Orhidea Gaura Hodak rođena je 20. svibnja 1974. u Zagrebu. Nakon završene srednje škole za upravu i pravosuđe, upisuje studij kontrole letenja, ali od njega ubrzo odustaje. Odlazi na godinu dana u London, a nakon povratka, zapošljava se u jednoj privatnoj tvrtci kao službenica. Krajem 90­ih sve se više zanima za politička događanja, upisuje studij politologije (uz rad) i odlučuje potpuno promijeniti karijeru. Novinarstvom se bavi od 2003., kada je počela raditi u gradskoj redakciji Jutarnjeg lista. Karijeru nastavlja u magazinu Story, gdje se bavila temama vezanim uz svijet kazališta, filma, glazbe i kulture. Zbog zanimanja za šire društveno­političke teme, 2007. godine prelazi u politički tjednik Nacional, gdje je obrađivala razne društvene fenomene i raspon tema od znanosti i medicine do kriminala i politike, što je često uključivalo dublje istraživanje. S grupom novinara 2011. prelazi u novoosnovani tjednik Aktual, ondje se fokusira uglavnom na teme iz unutarnje politike. Paralelno uz rad, završila je studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i upisala diplomski studij iz područja međunarodnih odnosa. Od 2013. ima status slobodne novinarke. Autorica je knjige "Tuđman i Perković". Krajem 2014. priključuje se ekipi na čelu s Berislavom Jelinićem koja je nakon dvije i pol godine pauze ponovno pokrenula tjednik Nacional.