Američka autorica kriminalističkih romana Karin Slaughter, čije knjige su prodane u više od 30 milijuna primjeraka širom svijeta, prvi put dolazi u Hrvatsku. U sklopu europske turneje Karin Slaughter posjetit će Zagreb 17. i 18. lipnja i gostovati na književnoj večeri, potpisivat će knjige i družiti se s čitateljima. Karin Slaughter je nagrađivana književnica i uz Patriciju Cornwell jedna je od najboljih suvremenih američkih autorica trilera, čiji su romani prevedeni na više od trideset jezika. Njezini romani iz serijala o disleksičnom specijalnom agentu Willu Trentu više puta bili su pri vrhu ljestvice najprodavanijih knjiga The New York Timesa.

  • Južnjaci su vrlo pristojni ljudi. Kad te vide na ulici, nasmiješe ti se i kad te pitaju kako si, zaista to žele znati.
  • Ljudi su razočarani jer smatraju da će političari, unatoč svemu, napraviti po svome. Odnosno, onako kako im diktira novac.
  • Najgore je što je sve korupmirano,.Ljudi se ne osjećaju dijelom sustava, a to može biti jako opasno. Novac i politika su najveći problem’

 

Upravo je “Slomljena”, knjiga iz serije o Willu Trentu, nedavno objavljena u Hrvatskoj. U razgovoru za Nacional Karin Slaughter objašnjava zašto joj je važno pisanje o zločinima nad ženama, opisuje političku situaciju u Americi i tvrdi da je korupcija u toj zemlji postala iznimno česta.

NACIONAL: U novoj knjizi “Slomljena” ponovno pratimo Willa Trenta, Saru Linton i Lenu Adams. Zašto vam je važno da pišete o istim likovima?

Odrasla sam čitajući serijale mojih omiljenih autora Leeja Childa ili Lise Garner te Michaela Connellyja, a svi oni pišu književne serijale. Svake godine uživam u “provjeravanju” sudbine njihovih junaka. Sa Sarom, Willom i Lenom željela sam čitatelje provesti kroz njihove živote, da ih možemo promatrati tijekom godina, kako odrastaju i donose neke odluke. Posebno je to slučaj s Lenom. Ona je u “Slomljenoj” posve drugačija osoba od one na početku serijala, prošla je kroz teške životne situacije, ali svejedno mora naučiti još puno životnih lekcija. Čitateljima je zanimljivo promatrati te promjene.

NACIONAL: Radnju svih svojih knjiga uvijek smještate u rodnu Atlantu. Kako se živi na jugu Amerike? Je li Atlanta tipični južnjački grad?

Atlanta ima oko 6,5 milijuna stanovnika pa je riječ o prilično velikom gradu. Jako je lijepa, ima puno zelenila, parkova, igrališta, ljudi su vrlo osviješteni što se tiče zdravog života, pa svakoga jutra možete vidjeti mnoge stanovnike kako trče ili se bave nekim drugim sportom na otvorenom. Zanimljivo je to da se, bez obzira na to kamo putujem, uvijek želim vratiti, a još zanimljivije mi je što ne mislim samo na rodni grad, nego na četvrt u kojoj živim. Jednako tako razmišljaju i Njujorčani, rijetko koji će reći da je iz New Yorka, nego je s Manhattana ili Lower East Sidea. Čak se i u velikim gradovima osjećaš kao kod kuće zato što je tvoj kvart puno više od susjedstva. Tako je i u Atlanti.

NACIONAL: Kako biste opisali američke južnjake?

Južnjaci su vrlo pristojni ljudi. Kad te vide na ulici, nasmiješe ti se i kad te pitaju kako si, zaista to žele znati.

NACIONAL: To zvuči kao u filmovima.

Pa i jest tako! Vrlo su komunikativni, žele znati sve o svima. Trač je deviza na jugu. Sjevernjaci ne tračaju u javnosti, a na jugu to je normalno.

NACIONAL: U svojim knjigama pišete o brutalnim zločinima koje su počinile žene i koji su počinjeni nad njima. Zašto vas ta tema toliko intrigira?

Zato što smatram da se takve stvari trebaju opisati iskreno. Uglavnom se, u knjigama ili u filmovima, žena koja je proživjela neki zločin pretvori u sveticu ili u kurvu. Ja sam željela pokazati kako je s tim povezano puno više nijansi. Mnoge žene su proživjele razne stvari i nevjerojatno je da su uopće to uspjele. Zato i pišem o preživljavanju, o likovima koji žive svoj život i nakon tog iskustva. Isto tako, kad pišem priču, želim da zvuči istinito. Jer zločini, posebno oni seksualne prirode, ženama se događaju svakodnevno i želim biti što iskrenija u prenošenju priče. A želim i poštovati to njihovo iskustvo, a ne da prijeđem preko toga ili da ga prikažem kao nešto što nije.

NACIONAL: I vaš lik Sara je silovana žena. Zašto moramo o tome razgovarati i pisati i zašto se često u javnosti to prešućuje?

Ženama je teško pričati o tome da su bile silovane, iako prema najnovijim podacima FBI-ja, svake godine barem sto tisuća žena u Americi prijavi silovanje. Ali prema nekim informacijama, 80 posto silovanja nikada nije prijavljeno. Dakle, svake godine deseci tisuća žena to proživljavaju, a nitko o tome ne govori. Silovanje se uvijek veže uz sram, ali razgovor o tome žene iz tame vraća u svjetlo. Kad se silovanja ne prijavljuju, to itekako pomaže napadačima. A onda oni i dalje rade te grozne stvari. Razgovor o tome pomoći će ženama i one će shvatiti da to nije tabu, počet će se otvarati.

NACIONAL: Rekli ste da pokušavate pisanje o seksualnom nasilju iskoristiti kao sredstvo za otvaranje dijaloga o tome zašto se ono događa, jer ako shvatimo zašto se događa, možda ćemo ga uspjeti spriječiti. Vjerujete li zaista u to kad pišete?

Apsolutno! Zataškavanje silovanja ili zatvaranje očiju neće ga ukloniti. Samo će se još pojaviti i sram. Treba što prije shvatiti da se seksualno nasilje zaista događa i treba razumjeti zašto je tako. Jer zapravo jako mali postotak ljudi, i to uglavnom muškaraca, čini te zločine, riječ je o pet do deset posto populacije. Što preostalih 90 ili 95 posto ljudi radi da bi spriječilo predatore? Trebamo početi obraćati pozornost na te probleme.

NACIONAL: U “Slomljenoj” zločini se čine zbog “velikih igrača”. Tko su zapravo oni i što o njima mislite?

Možemo to odmah povezati s politikom. Ne znam kakva je situacija u Hrvatskoj, ali u Americi su mnogi razočarani politikom i političarima. Toliko je novca u politici da je to žalosno. Netko tko ima milijune dolara koje može dati kandidatu, dobit će veliku pozornost isključivo zbog toga, a cilj tog kandidata neće uopće biti važan. Ljudi daju svoj glas nekom kandidatu jer vjeruju da dijeli njihove stavove, ali on je toliko podložan raznim interesnim skupinama da se jednostavno izgubi, promijeni svoj politički program i razočara one čiji glas mu je najvažniji. Korupcija je uvijek bila dio politike, ali iako su bili korumpirani, političari bi prije barem izrekli neke važne poruke. Sad ništa ne rade i ništa ne govore. Ljudi su razočarani jer smatraju da će političari, unatoč svemu, napraviti po svome. Odnosno, onako kako im diktira novac.

NACIONAL: U Europi je slična situacija, ali za američko društvo se često govori da je njemu “novac bog”, pa mnogim Europljanima možda to o čemu govorite i nije novost. Smatrate li da za veliki dio Amerikanaca novac predstavlja sve?

Često je tako, ali s novcem se mogu napraviti jako dobre stvari ako je u pravim rukama. Pogledajte krizu u Grčkoj i što je napravila toj zemlji, ali i kakve su tenzije nastale u odnosu s drugim zemljama. S jedne strane, teško je gledati toliko osiromašene ljude jer čovjek ima potrebe i treba novac. S druge strane, ljudi će reći “imao si sve toliko dugo, a sad si sam kriv za potres”. Nitko ne može čitati misli kad se priča o novcu. Prije se znalo tko je republikanac, a tko je demokrat. Danas je nastala sasvim drugačija polarizacija, više se ne zna tko je liberal, a tko je nešto drugo.

NACIONAL: Koji su najveći problemi u Americi?

Novac i politika. Ono što je najgore jest to da je sve korumpirano. Ljudi se ne osjećaju dijelom sustava, a to može biti jako opasno. Treba imati povjerenja u pravdu, u policiju, u to da će ljudi raditi dobra djela za nas. Mislim da gubimo tu vjeru i moramo je vratiti.

NACIONAL: Kako se to može učiniti?

Neki političari napokon trebaju glasno reći da je vrijeme da se pobrinu za ljude. Ako se zovemo kršćanskom nacijom, moramo slijediti Krista.

NACIONAL: U Europi je trenutačno najveći problem spašavanje imigranata iz sjeverne Afrike, koji dolaze na obale Mediterana. Kakva je situacija s imigrantima u Americi? Prije nekoliko godina imali ste problema s meksičkim ilegalnim imigrantima, a u posljednje vrijeme povećava se broj imigranata iz Srednje Amerike. Kako rješavate taj problem?

Kad je bila recesija, nitko nije dolazio jer nije bilo posla. Ali Ameriku su obilježili imigranti. Google su stvorili imigranti, sve velike kompanije stvorili su došljaci, Thomas Edison bio je imigrant. To su bili pametni ljudi koji nisu mogli stvarati u svojim zemljama jer je sustav bio protiv njih. U Americi su u tome uspjeli.

NACIONAL: Ali Amerikanci ponekad to zaboravljaju?

Apsolutno. Ljudima mora biti jasno da bi se cijeli naš poljoprivredni sustav urušio bez imigrantske radne snage. Normalno je da se ljudi žale na imigrante, ne postoji niti jedna zemlja u kojoj se to ne događa. Ali to se mijenja. Pomalo smo, čini mi se, izgubili američki identitet jer prije dvije, tri generacije imigranti su se željeli asimilirati i postati Amerikanci.

NACIONAL: Zašto im je sad teži proces asimilacije?

Danas im je to teže, ali im je puno lakše da zadrže svoje običaje i tradiciju. Na prijelazu u prošlo stoljeće ruski židovi, Nijemci, Irci, svi su što prije željeli postati Amerikanci. To je bio američki san. Danas zadržavaju svoju kulturu i to je tako. Amerika se mora otvoriti ljudima koji žele postati Amerikanci.

NACIONAL: U Americi je počela predizborna kampanja, što očekujete?

Veliki sam navijač Hillary Clinton, bilo bi fantastično da Amerika dobije predsjednicu.

NACIONAL: Jesu li Amerikanci zainteresirani za politiku ili su ogorčeni zbog brojnih ratova?

Sad je mješavina jednog i drugog. Kad se desi neka tragedija, onda nas puno više zanima politika. Ali kako se budu približavali izbori u studenom sljedeće godine, rast će i interes. Sve će ovisiti o tome hoćemo li osjećati financijsku sigurnost ili ne. Kad smo nesigurni, politika nas jako zanima.

slomljena 1

NACIONAL: Poznati ste kao zaštitnica mladih neafirmiranih autorica trilera. “Otkrili” ste Chevy Stevens i Ursulu Poznanski. Kako je došlo do toga?

Kao žena koja piše trilere, imala sam puno prepreka. Ljudi misle da trilere mogu pisati samo muškarci, pa su sve nas koje pišemo u tom žanru gledali ispod oka. Zato sam željela pomoći i osnovala sam zakladu. Želim je proširiti i u druge zemlje, koje možda imaju patrijarhalniji ustroj i tradicionalnije društvo. Autoricama ondje sigurno treba pomoć.

NACIONAL: Pomažete ljudima i preko udruge Save the Libraries koja se bori za očuvanje knjižnica. Zašto vam je to važno?

Zato što sam ja počela svoju karijeru u knjižnici. Čitala sam i tako je započela ne samo moja ljubav prema knjigama, nego i prema pisanju. Zbog recesije knjižnice dobivaju manje novca, što je kratkovidna politika. Ako djeca čitaju, bolje napreduju u školi. Ako su dobri u školi, naći će dobar posao i dobro će zarađivati. Ako dobro zarađuju, plaćat će veći porez. To je jednostavna računica.

 

 

 

Komentiraj

FOTO:ALISON ROSA
PODIJELI
- rođena u Zagrebu 1978. godine - mr.sc. međunarodnih odnosa - diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu - novinarstvom se bavi od 1999. godine - dosad je radila u Jutarnjem listu, lifestyle magazinu Story, političkome magazinu Aktual - u Nacionalu je pomoćnica glavnog urednika i piše teme iz kulture