Ukrajinski veleposlanik za Nacional govori o pozadini nedavno plasirane afere s remontom MIG-ova, off-shore računima ukrajinskog predsjednika Porošenka te o ratu s Rusijom čijeg veleposlanika poziva na duel u organizaciji Nacionala

Ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko ima dugogodišnju karijeru u Ministarstvu vanjskih poslova Ukrajine, u kojem je zaposlen od 1992. Može se reći da doista dobro poznaje našu regiju zato što je devedesetih godina odradio mandat u konzulatu i ukrajinskom veleposlanstvu u Beogradu. U Hrvatskoj je od 2002. do 2006. obnašao dužnost savjetnika veleposlanstva Ukrajine i zamjenika šefa diplomatske misije, da bi se 2010. vratio kao veleposlanik. Otada je svjedočio brojnim promjenama na hrvatskoj političkoj sceni koju vrlo dobro poznaje. Tijekom njegova boravka u Hrvatskoj započeo je rat u Ukrajini koji još uvijek nije završen.

NACIONAL: Ovih dana svijet potresa afera “Panama Papers” u koju su umiješani mnogi svjetski državnici. Među onima koji su novac držali u off shore kompanijama, spominje se i ime ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka. Kako je na to reagirala ukrajinska javnost i kako je predsjednik objasnio svoje ime na tom popisu?

O tome su odmah priopćili svi mediji u Ukrajini, ali skandal se brzo ugasio jer je predsjednik već sljedećeg dana pružio objašnjenja koja su zadovoljila javnost. Petro Porošenko došao je na vlast kao jedan od najvećih ukrajinskih biznismena, vodio je velike tvrtke, ali prema ukrajinskim zakonima predsjednik ne smije voditi biznis zbog sukoba interesa. Zato je morao predati svoje aktive nekome od međunarodnog povjerenja u poslovnom svijetu. Kompanije u vezi s kojima se spominje ime predsjednika Porošenka nisu imale tradicionalni zadatak za off shore da sakriju prihode i utaje porez. Stvaranje tih kompanija u stranoj jurisdikciji imalo je čisto organizacijski cilj – prijenos u povjereno vlasništvo stranom upravitelju Porošenkovih aktiva. Pritom sve tvornice ostaju u Ukrajini i tu plaćaju sve poreze. Dakle, nije bilo pranja novca, utaje poreza i izvoza kapitala u off shore. Nijedna kuna ni lipa nije izašla iz Ukrajine. Nikakvih transakcija nije bilo. Veći dio javnosti prihvatio je ta obrazloženja, no naravno da postoji i opozicija koja traži dodatne istrage. Osim toga, Ukrajina se sada bori za što veću transparentnost u poslovanju, to je pozicija predsjednika, vlade i parlamenta.

NACIONAL: Nakon ostavke premijera Arsenija Jacenjuka Ukrajina je prošlog tjedna dobila novog premijera Volodimira Grojsmana, dosadašnjeg predsjednika Vrhovne Rade. Mnogi njegov izbor tumače kao produženu ruku predsjednika Porošenka. Zašto je predsjednik tražio ostavku Jacenjuka?

Nije predsjednik tražio ostavku Arsenija Jacenjuka, nego neke stranke vladajuće koalicije koje se svojim radom orijentiraju na javno mnijenje. Uostalom, kad je Jacenjuk stupao na dužnost, on je sam nazvao svoj kabinet ekipom kamikaza, dakle bio je svjestan da je stanje u zemlji toliko teško da koliko god dobro radio, neće zaslužiti narodnu zahvalnost. On, kao i drugi čelnici države, prihvatio je ogromnu odgovornost za stabilizaciju opljačkane i razorene zemlje koja je tek izašla iz revolucije i odmah postala žrtvom ruske agresije.

  • ‘AFERA S MIGOVIMA OPET je plasirana zato što je u tijeku hibridni rat Rusije protiv Ukrajine. Većina objavljenog su nebuloze, a kampanju vode hrvatski posrednici rumunjskog konkurenta koji su izgubili proviziju’

Morali su provesti niz nepopularnih mjera, situacija na okupiranom teritoriju bila je osobito teška, ali on je uspio stvoriti snažne oružane snage koje mogu obraniti neovisnost Ukrajine u svakom trenutku. Izuzetno mnogo je napravio, ali nije uspio zaustaviti drastičan pad standarda, zbog čega su ga žestoko kritizirali, što mu je i uništilo rejting. Barem zasad, on je mladi političar i ja vjerujem u njegovu uspješnu budućnost. Glavno je da nije došlo do rascjepa između Porošenka, Jacenjuka i Grojsmana, oni ostaju saveznici u istoj vladajućoj koaliciji. A što se tiče “produžene ruke”, i ja sam Porošenkova produžena ruka jer svaki ukrajinski veleposlanik i službeno je osobni predstavnik predsjednika u zemlji akreditacije.

NACIONAL: U Hrvatskoj je izbio veliki skandal zbog prijevare oko remonta hrvatskih MIG-ova. Kako nakon proteka prvih burnih dana od otkrića te afere, komentirate istragu o korupciji u Hrvatskoj vojsci i Ministarstvu obrane? Što je po vama istina? Tko je koga prevario?

Istragu ne mogu komentirati, a nisam ni upućen u njen tijek jer dok istraga traje, nitko me o tome ne obavještava. Ali mogu komentirati brojne klevete u odnosu na ukrajinske izvođače remonta hrvatskih MIG-ova. Rukovodstvo Ukrspeceksporta, tvrtke koja je potpisala ugovor, kao i tvornice iz Odese koja je izvodila remont, bilo je na sastancima u Ministarstvu obrane i tamo nisu dobili nikakve službene pritužbe. Krešimir Žabec iz Jutarnjeg lista izazvao je skandal i za to bi trebao odgovarati. Jer je iznio puno upitnih mišljenja, kao i prije tri godine. Većina objavljenog su apsolutne nebuloze. Moćna informacijska kampanja počela je 22. ožujka, zahvatila je gotovo sve medije i trajala tjedan dana. Ja bih rekao da je postigla razinu histerije. Ipak moram reći da je to samo repriza slične kampanje koja se vodila 2013.-2014. kad je naša tvrtka Ukrspeceksport sudjelovala i pobijedila u natječaju MORH-a i kad je tvornica u Odesi izvodila remont MiG-ova. I tada i sada kampanju su vodili hrvatski posrednici rumunjskog konkurenta koji nikako da se smire što su izgubili proviziju. A zašto upravo sada? Zato što je u tijeku hibridni rat Rusije protiv Ukrajine. Ukrspeceksport se s ruskom stranom natječe za milijarde u trećim zemljama. Tako da su spomenute posrednike tajno izmanipulirali ruske specijalne službe koje nastoje diskreditirati i državnog trgovca oružjem Ukrspeceksport i Ukrajinu te dižu staru prašinu. U sadašnjoj kampanji sakupljena je miješana salata od tridesetak optužbi. Većinu od njih pobio sam u svojim demantijima još prije tri godine, ali eto opet su u igri. Tu su čiste izmišljotine kao, recimo, tvrdnja da pet MiG-ova koje je Ukrajina prodala Hrvatskoj ustvari pripadaju Jemenu. Da je to tako, Jemen bi se valjda oglasio tijekom ovih tri godine? Ali takva sitnica klevetnicima ne smeta! Još češće vješto se “kriminaliziraju” obične, rutinske stvari. Tako je na spremniku goriva nađen žig SSSR-a. I to se tumači tako da je spremnik toliko star da se ne može više koristiti! Pardon, a koji bi još mogao biti žig ako su svi MiG-ovi 21 bez izuzetka proizvedeni upravo u SSSR-u? Nisu sve zamjerke toliko glupave, ali sve se daju opovrgnuti. Preporučio bih čitateljima članak “Ukrajinci su ‘mila majka”’ objavljen 4. travnja 2016. u hrvatskom internetskom časopisu Defender. Njegovi autori su profesionalni vojni eksperti koji su s brojkama u rukama dokazali potpunu prednost ukrajinskog izvođača, u usporedbi s rumunjskim konkurentom koji je remontirao iste zrakoplove prije više od 10 godina. Uostalom, tvornica u Odesi namijenjena je specijalno remontu MiG-ova. Za duge godine uspješno je remontirala čak pet tisuća aviona. Zašto bi zapelo baš na onih 12 hrvatskih?

NACIONAL: Bila sam u Europskom parlamentu prije nešto više od mjesec dana, kada je Andrej Plenković organizirao veliku konferenciju o Ukrajini, na kojoj su svi sudionici izrazili potporu članstvu Ukrajine u EU. Međutim, na nedavno održanom referendumu u Nizozemskoj, nizozemski građani glasali su protiv Sporazuma o pridruživanju Ukrajine EU. Kako ste to doživjeli i kako to tumačite? Je li zbog toga došlo do jačanja euroskepticizma u vašoj zemlji?

Naravno da nismo sretni zbog toga. Doživjeli smo to kao nepravednost i uvredu. Majdan se digao upravo zato što je tadašnji predsjednik Viktor Janukovič u zadnji tren odbio potpisati Sporazum o pridruživanju. Mladići iz “nebeske satnije”, koje su na Majdanu pokosili specijalci snajperisti, dali su svoje živote upravo za europsku budućnost svoje domovine. Putin je napao Ukrajinu baš zato što je ne želi pustiti u Europu. Platili smo veliki danak našem susjedu, a to je aneksija Krima. Ukrajinci su danas jedina nacija koja oružjem brani europske ideale i za njih gine. Po tome smo veći Europljani nego mnogi zasićeni malograđani iz starih zemalja EU-a. I eto, upravo takvi malograđani iz Nizozemske ispali su svesrdni pomagači Janukoviča i Putina. A uz to svi mi razumijemo da oni uopće nisu glasali protiv Ukrajine, o kojoj ništa i ne znaju osim nekoliko lažnih stereotipa, nego protiv same Europske unije, da smo kolateralna žrtva nekih unutarnjih problema EU-a. To je naravno imalo negativni odjek u javnosti ali usprkos tome, za ukrajinski narod i predstavnike naše vlasti članstvo u EU ostaje prioritet, kao i ona druga političko-obrambena komponenta, a to je ulazak u NATO. Sporazum o pridruživanju je potpisan i nitko ga nije ukinuo. Primjenjivat će se u privremenom režimu, ali u punom opsegu dok jednog dana ne bude ratificiran i u Nizozemskoj. Ali sve u svemu, ipak u cijeloj toj priči s referendumom ima nešto sramotno.

NACIONAL: Nedavno je obilježena druga obljetnica aneksije Krima, zbog koje su Rusiji nametnute sankcije. Mediji tvrde da se sve više ruskih građana tome protivi, zbog sve većeg siromaštva koje trpe. U kojoj su fazi vaši odnosi s Rusijom, poštuje li se sporazum iz Minska?

Naši odnosi s Rusijom već dvije godine nalaze se u fazi takozvanog “hibridnog rata”. To je dosta čudnovati rat kad agresor službeno ne priznaje da on ratuje, u tom ratu su izuzetno jake političke, obavještajne i propagandističke komponente, ali to nikako ne znači da taj rat nije stvaran. Jer puca se i granatira sasvim stvarno i gine se stvarno. Ukrajinska strana je već izgubila devet tisuća života, a sigurno više ljudi je poginulo s one strane. U tom ratu dva su žarišta. Prvi je Krim koji je bio okupiran bez borbi, koji je Rusija anektirala i zbog kojeg je nakon godinu dana priznala angažiranost svoje vojske. Drugo je žarište Donbas na istoku Ukrajine. Tu se vode oružane bitke, ginu vojnici i civili, protiv nas ratuju ruska redovna vojska, čije prisustvo Moskva formalno poriče, “dragovoljci” iz Rusije koje Moskva ne poriče, ali za njih kao da ne odgovara, i lokalni separatisti pod rukovodstvom istih ruskih oficira. Zapad je uveo posebne sankcije za Krim i Donbas. One su u početku izgledale kao dosta blage, a u Rusiji su primljene s podsmijehom. Međutim, ispostavilo se da ipak djeluju. Korak po korak, kap po kap. Sad se u Kremlju više nitko ne smije, a i običan puk je počeo osjećati da nešto nije u redu, iako je još rano govoriti o triježnjenju od “putinomanije”.

  • ‘HRVATIMA BAREM NE TREBA OBJAŠNJAVATI da okupator nema pravo kritizirati političke stavove vojnika koji mu se suprotstavljaju. Naši mediji govore o ratnom iskustvu Hrvatske, vi ste nam uzor i simbol nade’

Sporazum iz Minska tiče se samo Donbasa, ne i Krima, a poštuje se samo djelomično. Ogromno je njegovo dostignuće što već godinu dana nema velikih bitaka sa stotinama žrtava. Ali prekid vatre Rusi svakog dana krše 50 i više puta. Već poslije Minska ubili su nam više od 800 vojnika. Zar je to pravo primirje? Osim toga, Rusija nije povukla s okupiranog teritorija svoju vojsku i teško naoružanje. Dakle, nije ispunila glavne sigurnosne uvjete na osnovu kojih su mogući dalji koraci. Bez obzira na to, Moskva zahtijeva da se u Donbasu što brže održe lokalni izbori, pod kontrolom ruske okupacijske armije i da Ukrajina promijeni i stav i da okupiranim područjima posebna ovlaštenja, ustvari pravo veta preko kojeg bi Moskva mogla blokirati i vanjsku i unutarnju politiku Kijeva. Sve u svemu, Rusija sada nastoji okriviti Ukrajinu u neispunjavanju tih točaka iz Minska i domoći se ukidanja sankcija. Po meni, sankcije se mogu ukinuti tek kad se Rusija povuče ne samo iz Donbasa, nego i s Krima.

NACIONAL: Rusija tvrdi da je aneksija Krima gotova stvar i da je za njih Krim oduvijek bio ruski zato što se tamo 95 posto stanovništva izjašnjava kao Rusi, a i glasali su na referendumu za pripojenje Rusiji. Je li se Ukrajina s tim pomirila?

S time se nije pomirila ne samo Ukrajina, nego i cijeli svijet. I neće se pomiriti. Jer Krim nije običan lokalni konflikt. Pitanje Krima nije samo ukrajinsko pitanje, nego cijele Europe. Aneksijom Krima nuklearna država Rusija prvi put u Europi poslije Drugog svjetskog rata nasilno je oduzela i pripojila dio teritorija druge suverene zemlje. Time je urušila pravni i sigurnosni sustav poslijeratne Europe, dakle i cijelog svijeta. Od tog dana nijedna zemlja ne može više biti uvjerena u svojoj sigurnosti. Ako netko misli da je to daleko i da je zaštićen, onda pogledajte što se danas događa u Europskoj uniji. Zar to ne podsjeća na elemente nekog “hibridnog rata”? Krim ni izdaleka nije završena priča. Tu praznu floskulu sama za sebe je izmislila Rusija i sad se njome brani jer nema nikakvih argumenata da se opravda. Mit o tome da je “Krim uvijek bio ruski” najveća je moguća glupost, ali u nju vjeruju mnogi ljudi u svijetu. Istina je potpuno drugačija. Jedini autohtoni narod Krima su Krimski Tatari koji su imali svoju državu Krimski kanat. Ruski imperij je osvojio Krim tek 1783. Etnički Rusi čine 58 posto, a ne 95 posto stanovništva poluotoka. Ali pogledajmo kako je nastala ta većina. Godine 1944. Staljin je deportirao u srednju Aziju sve Tatare bez izuzetka, a na njihovo mjesto su bili doseljeni deseci tisuća ruskih kolonizatora. Je li potomci ruskih doseljenika imaju moralno pravo odlučivati umjesto Tatara o sudbini njihove domovine? Ovih dana okupacijske ruske vlasti zabranile su na Krimu djelovanje Medžlisa, nacionalnog vijeća Krimskih Tatara. To je još jedan zločin protiv tog nesretnog naroda, ustvari pokušaj njegova političkog obezglavljivanja. Što se referenduma tiče, on je ništavni sa svih strana. Referendum održan pod kontrolom okupacijske vojske nema nikakve snage. Da ne govorim o tome da su izlaznost i brojke “za” unaprijed bile naslikane u Moskvi.

NACIONAL: Rusija se angažirala u ratu u Siriji, sa SAD-om i zemljama EU-a. Je li taj angažman stavio u drugi plan rusku okupaciju dijela Ukrajine?

I sami vidite da jest. Ukrajina je gotovo nestala sa stranica novina, iako rat i okupacija usred Europe nisu nestali. Uplićući se u sirijski rat, Putin je imao više ciljeva, ali jedan od njih bio je i odvući pozornost od svojih zločina u Ukrajini. Osim toga, Rusija je u Siriju došla braniti svoju zrakoplovnu vojnu bazu, kao i onu na moru te svog saveznika Bašara al-Asada. Treći cilj joj je nametnuti se Zapadu kao saveznik u borbi s ISIL-om i domoći se ukidanja sankcija zbog Ukrajine. Jedan od ciljeva bio je i izazivanje izbjegličkog vala koji se prelio u Europu, kako bi se paralizirala EU i smanjila njena sposobnost reagiranja na agresivnu politiku Rusije. Nemojmo zaboraviti da je Ukrajina europsko, a Sirija izvaneuropsko pitanje, a ovaj element odvlačenja pažnje sigurno postoji.

NACIONAL: Predstavnici ruske vlade smatraju da ste vi jedna nacija, a optužuju vas i za nedemokratsko postupanje prema građanima ruske nacionalnosti u Donbasu. Kako to komentirate?

Da smo isti narod, nedavno je ustvrdio Putin, a poslije vođe je to ponovio u svom intervjuu vašem magazinu i ruski veleposlanik Anvar Azimov. To je lijepo pakirana poruka u omotnicu “jedinstva” ali je veoma opasna. Mi nismo ni braća, nego jedan narod. U prijevodu s licemjernog to znači da Ukrajinci i ne postoje jer su ustvari Rusi. To znači da svaki tko tvrdi da nije Rus nego Ukrajinac je neprijatelj, izdajnik i fašista te mora biti kažnjen. Nažalost, ne fantaziram jer su u Staljinovo doba milijuni Ukrajinaca ubijeni i strpani u gulag upravo zato što su htjeli ostati Ukrajincima.

Optužbe za nedemokratsko postupanje prema građanima ruske nacionalnosti Rusija je aktivno koristila i koristi kako bi opravdala okupaciju Krima i Donbasa, ali to je potpuni apsurd. U običnom životu mi čak i nemamo navike razlikovati tko je između nas Ukrajinac, tko Rus, a tko je i jedno i drugo. Ukrajinski Rusi većinom imaju naš mentalitet, oni također žele živjeti u demokratskoj europskoj Ukrajini i nemaju namjere vraćati se u neki neostaljnizam. Zato mnogi od njih danas brane svoju domovinu od agresije Rusije. Za Putina je to bilo ogromno iznenađenje.

  • ‘UPLIĆUĆI SE U SIRIJSKI RAT, PUTIN JE IMAO više ciljeva: odvući pozornost od zločina u Ukrajini, nametnuti se Zapadu kao saveznik u borbi s ISIL-om… Ukrajina je nestala iz medija iako rat i okupacija nisu nestali’

NACIONAL: Želite li još uvijek razgovor s ruskim veleposlanikom u Hrvatskoj? Tko ga izbjegava?

Ja sam veleposlanika Azimova dvaput preko Jutarnjeg lista pozvao na diskusiju. Ali on nije odgovorio ni meni ni uredništvu. I sad iz njegova intervjua saznajem da je rekao “može!”. Odlično! Bit ću zahvalan Nacionalu ako nam organizira javno sučeljavanje. Tu smo.

NACIONAL: Kritičari Ukrajine tvrde da je postala raj za neonaciste, čije djelovanje vlada prešutno odobrava?

To je bezočna laž koju ruska propaganda koristi i za prijevaru vlastitog stanovništva i etničkih Rusa na okupiranim teritorijima Ukrajine, ali i ljudi u drugim zemljama koji nemaju informacija o Ukrajini i ne znaju kome bi vjerovali. Za nas, Ukrajince, takve optužbe izgledaju apsurdno i groteskno. Mi smo bili doista šokirani: kako je njima uopće palo na pamet optužiti za fašizam narod koji je dao 9 milijuna života u borbi s fašističkom Njemačkom? Gubici u stanovništvu su bili 14 milijuna. Od svih republika SSSR-a, Ukrajina je dala najveći doprinos. Međutim, logika Kremlja sama po sebi je čisto fašističko-šovinistička: svatko tko sebe smatra Ukrajincem i kome je stalo do vlastitog nacionalnog identiteta i digniteta je ukrajinski nacionalista, što je najstrašniji žig u sovjetskoj Ukrajini, a nacionalist i fašist je jedno te isto. A kad Ukrajinac još i puca na ruske vojne osloboditelje, onda je točno fašist! Realnost je sljedeća. Na Majdanu su prosvjedovali uglavnom predstavnici srednje klase, ljudi kojima je za normalan život potrebni demokracija, sloboda, ljudska prava i koji žele vidjeti svoju zemlju u EU. Nakon revolucije na Majdanu na vlast su došli njihovi političari, proeuropske i demokratske sile. Radikalne i desne organizacije postoje u svim zemljama, ali u Ukrajini su one zaista marginalne, mnogo slabije nego u nekim vodećim državama EU-a. Na izborima prošle godine po stranačkim listama u parlament nije uspjela ući nijedna od takvih partija, čak ni umjereni nacionalisti. Kod nas je percepcija fašizma vrlo negativna i svaka takva pojava odmah se osuđuje, osobito s državne razine.

NACIONAL: Militanti bojne Azov nosili su nacistička obilježja, a njima su se pridružili i neki hrvatski dragovoljci. Postoji li još ta paravojna jedinica? Kontroliraju li ukrajinske vlasti te snage?

Osnovu bojne Azov sastavili su dragovoljci koji su u proljeće 2014. otišli braniti Ukrajinu od ruskog agresora. Možda su neki od njih doista imali radikalne desničarske poglede, ali glavna crta svih boraca Azova je patriotizam i spremnost poginuti za domovinu. Oni su nastali u trenutku kada je naša vojska bila demoralizirana, kada je Janukovič pobjegao iz zemlje. U svakom slučaju, okupator nema pravo kritizirati političke stavove vojnika koji mu se suprotstavljaju. To barem Hrvatima ne trebam objašnjavati. A što se tiče kontrole Azova, on je samo nekoliko prvih dana bio dragovoljačka bojna koja je djelovala neovisno. Još je 5. svibnja 2014. ušao u sastav novostvorene Nacionalne garde koja je dio MUP-a Ukrajine. To je odavno regularna vojna jedinica, ali zahvaljujući ruskoj propagandi, strašne bajke o Azovu još kruže. Iako su oni jedna od najbolje organiziranih i najdiscipliniranijih postrojbi koja drži pozicije u Donbasu.

NACIONAL: Kako ocjenjujete stav Hrvatske u odnosu na Ukrajinu, osobito u doba oružanih sukoba s Rusijom?

Hrvatska je članica EU-a i NATO-a i tako sudjeluje u donošenju i realizaciji svih njihovih odluka o podršci Ukrajine i suzbijanju agresije Rusije. Ja bih možda htio da hrvatski političari budu malo oštriji u svojim izjavama, ali razumijem da je to stvar taktike, dok je glavno i principijelno ipak ono prvo.

Osim toga, Hrvatska ima posebne mogućnosti da pomogne Ukrajini u njenoj borbi i ona ih koristi punom mjerom. Prvo, to je vaše bogato i dragocjeno iskustvo iz Domovinskog rata koje Hrvatska rado prenosi nama. Prošle godine bivši voditelj Odbora za zbrinjavanje prognanika i izbjeglica Lovre Pejković održao je u Kijevu opširnu prezentaciju svoga rada na pomoći raseljenim osobama.

Još jedna unikatna vrsta pomoći je Jadran. Prošlog ljeta zahvaljujući našim hrvatskim prijateljima, na moru se odmorilo više od 600 djece iz obitelji izbjeglica i vojnika. Taj projekt nastavit ćemo i ove godine.

NACIONAL: U Hrvatskoj postoji velika simpatija za Ukrajinu. Kakvo je mišljenje vaših sugrađana o Hrvatskoj?

Meni je izuzetno ugodno svugdje u Hrvatskoj osjećati solidarnost s Ukrajinom koja se bori protiv agresije bivše metropole. Hrvatska je prije dvadeset i pet godina doživjela sličnu sudbinu i to još više zbližava naša dva naroda. Ukrajinci također imaju iskrene simpatije prema Hrvatima i Hrvatskoj. Veliku ulogu tu je odigrao turizam, stotine tisuća Ukrajinaca posjetili su Jadran i nitko nije ostao ravnodušan. Ali sada naši mediji često govore o ratnom iskustvu i pobijedi Hrvatske pa vaša zemlja postaje za nas uzor i simbol nade. Osim toga, postoji povijesna veza ukrajinskog i hrvatskog naroda, ako govorimo o zapadnom dijelu Ukrajine, gdje se nalazi tzv. Bijela Hrvatska. Tamo danas živi oko 3 milijuna ljudi koji su se integrirali u ukrajinski narod još od 11. stoljeća. Županije s tog područja povezane su s hrvatskim županijama. Međuregionalna i međuljudska suradnja su na vrlo visokoj razini. U Lavovu, na primjer, možete ići u restoran Bijela Hrvatska.

Komentiraj