Nacional donosi predgovor knjige ‘Modernost i Holokaust’ u kojoj slavni sociolog Zygmunt Bauman raspravlja o tome što nas sociologija može naučiti o Holokaustu, ili još preciznije, čemu Holokaust može podučiti sociologiju te tvrdi da Holokaust treba prihvatiti kao dio same prirode moderniteta

Nakon što je napisala osobnu pripovijest o svojem životu u getu i vremenu skrivanja, Janina je meni, svojem suprugu, zahvalila što sam se nosio s njenom odsutnošću duge dvije godine dok je pisala, kad je ponovno obitavala u tom svijetu “koji nije bio moj”. Doista, izbjegao sam taj svijet strave i neljudskosti kada je dosegnuo najudaljenije kutke Europe. I kao i mnogo mojih suvremenika, nikad ga nisam pokušao istražiti nakon što je iščezao sa zemlje, ostavivši ga da se vuče u ukletom sjećanju i nezacjeljivim ožiljcima onih koje je ucvilio ili povrijedio.

Dakako, znam za holokaust. Dijelio sam svoju sliku holokausta s tako mnogo drugih ljudi iz svoje i mlađih generacija: grozan zločin koji su zli počinili nad nedužnima. Svijet se podijelio na lude ubojice i bespomoćne žrtve, uz mnoge druge koji su pomagali žrtvama kad su mogli, ali im najčešće nisu mogli pomoći. U tom svijetu, ubojice su ubijali jer su bili ludi i zli i opsjednuti ludom i zlom mišlju. Žrtve su išle na klanje jer se nisu mogle mjeriti s moćnim i teško naoružanim neprijateljem…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj