Zapovjednik općinskog stožera Narodne zaštite u Valpovu u kolovozu 1991.; zapovjednik bojne 107. brigade Hrvatske vojske u listopadu 1991.; načelnik stožera 5. gardijske brigade HV-a 1993.; zapovjednik Južnog bojišta u Dubrovniku; načelnik Glavnog stožera HVO-a; zamjenik zapovjednika Zajedničkog zapovjedništva Vojske Federacije BiH; zapovjednik Združenog stožera Vojske Federacije BiH.

To je ratni i poratni vojni put generala HV-a i HVO-a Živka Budimira, koji je s postrojbama ratovao na bojištima Slavonije, bosanske Posavine, Maslenice, dubrovačkog bojišta, Hercegovine i srednje Bosne. Premda je pripadao vrhu HV-a i HVO-a i premda se nije libio političkog angažmana, Budimira nikada nije bilo među generalima koji su vlastite ratne zasluge, ovako ili onako, pokušavali pretvoriti u politički probitak, kao ni među onima na koje je, opravdano ili ne, pala sjena ratnih zločina: njegovo ime nikad nije spomenuto među generalima čija su se imena spominjala na Haškom sudu, kao ni uz one koji su, svih ovih godina, pristajali uz politiku desnog krila HDZ-a, ali ni s onima koji su nastojali sačuvati separatistički dio nasljeđa Herceg-Bosne.

Upravo suprotno: Budimir je 2011. postao predsjednik Federacije BiH, kao kandidat koalicije SDP-a BiH, SDA, HSP-a BiH i Narodne stranke Radom za boljitak. No taj mu je potez donio više štete nego koristi: 26. travnja 2013. uhićen je pod sumnjom da je primao mito za pomilovanja. Premda je Ustavni sud BiH procijenio kako nema dovoljno dokaza da Budimiru bude određen pritvor i premda je oslobođen i na prvome i na drugom stupnju, sudski je proces trajao sedam godina. U srpnju prošle godine Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio je oslobađajuću presudu sarajevskoga Općinskog suda i tako posredno potvrdio ono što Budimir tvrdi od samog početka: da je sudski proces bio politička namještaljka koja je trebala uništiti političku karijeru i osobnu vjerodostojnost čovjeka koji se ustrajno suprotstavlja svemoći HDZ-a BiH. U intervjuu za Nacional, Živko Budimir govori o tim okolnostima, kao i o svojim stavovima o tome kako unaprijediti odnose u BiH i regiji.

NACIONAL: Prije nekog vremena pravomoćno ste oslobođeni u sudskom procesu zbog navodnog primanja mita. Sada je očito da su bile istinite vaše tvrdnje prema kojima su optužbe bile farsične, bez ikakvih dokaza. Suđenje je, tvrdite, bilo namješteno. Tko vam ga je namjestio i zašto ?

Da, točno: drugostupanjski Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio je oslobađajuću presudu Općinskog suda Sarajevo, čime je okončan proces koji je praktički započeo spektakularnim uhićenjem 2013. godine, snimanim s više od petnaest kamera i medijski obrađivanim tako da sam proglašen krivim već na dan uhićenja. Cijeli taj spektakl bio je potreban kako bi stvorio argumentaciju za moju smjenu s pozicije predsjednika Federacije BiH, što bi omogućilo smjenu Vlade FBiH i novu vladu kao rezultat koalicije SDP–HDZ-Savez za bolju budućnost (SBB), što ja kao predsjednik nisam htio potpisati, a bez moga potpisa nije bilo moguće realizirati. Optužbe su bile potpuno izmišljene, bez ikakvih dokaza, što je Ustavni sud u svom rješenju na apelaciju mojih odvjetnika o pritvaranju i konstatirao te zaključio da nema dokaza ni za osnovanu sumnju u počinjenje djela koja su mi stavljali na teret. To je potvrdio Općinski i Kantonalni sud nakon pet i pol godina sudskog procesa. Iz odgovora je jasno tko su bili nalogodavci moga uhićenja: vrh triju stranaka koje su trebale činiti novu vladu.

NACIONAL: Najavili ste kaznene prijave protiv tužitelja koji su zastupali optužnicu protiv vas. Mislite li da će one imati pravosudnog učinka i kakav bi on, po vama, trebao biti? Što bi trebao pokazati?

Uhićenjem koje je objavio čak i CNN i elektronski mediji raznih europskih zemalja pa i šire, o kome su danima pisali tiskovni mediji, ali i svi portali u regiji s tvrdnjama da sam „naplaćivao pomilovanja“, nanijeli su meni i mojoj obitelji nenadoknadivu štetu, kako materijalnu tako i duhovnu. Tužilaštvo mora djelovati samo u skladu sa zakonom i činjenicama, a ne po političkom diktatu, ma tko iza njega stajao. Tužilaštvo i sud moraju spriječiti Damoklov mač nezdravih ambicija političkih moćnika te zaštititi slobodu i prava svakog čovjeka.

U mom slučaju tužitelji su svima poslali jasnu poruku da su instrument političkih moćnika i za to moraju odgovarati kao upozorenje svima drugima da je to nedopustivo. Ako budu iskreni i dovoljno mudri, prokazat će nalogodavce te konačno postupiti moralno. Ovdje moram napraviti malu digresiju zbog rana na duši koje najteže zarastaju. Ja sam umirovljeni general HV-a, ne samo HVO-a, koji je obnašao vrlo visoke dužnosti u HV-u: bio sam načelnik stožera 5 gardijske brigade Sokolovi, zapovjednik Južnog bojišta Dubrovnik i savjetnik predsjednika dr. Franje Tuđmana za vojna pitanja.

Pri mom uhićenju, koje su objavili svi mediji u Hrvatskoj, samo su general Marko Lukić i admiral Davor Domazet Lošo reagirali kako priliči kolegama iz Generalskog zbora; ostali su šutjeli ili likovali. Svima mora biti jasno da kada je general optužen za takva djela i onako uhićen – lisice mi je na ruke stavio pripadnik SIPA-e koji je na svom profilu na Facebooku ponosno držao sliku u motorističkoj jakni na kojoj piše „Chetniks“ – da je to mrlja na cijeli Generalski zbor RH, pa i na samu državu. Kada sam nakon sedam godina, bez ičije pomoći, na sudu u Sarajevu pravomoćno oslobođen i skinuo ljagu sa svoga imena, ali i s Hrvatskog generalskog zbora, nijedan medij u Hrvatskoj nije objavio da je umirovljeni general Hrvatske vojske oslobođen od optužbi. Zaključujem da bi „političkom Zagrebu“ više odgovaralo da sam osuđen nego oslobođen.

NACIONAL: Jedan ste od rijetkih hrvatskih političara u BiH koji svih ovih godina nisu popustili pred pritiskom HDZ-a BiH i učlanili se u stranku ili barem, kao prividna opozicija, prihvatili njezin politički smjer. Kako biste objasnili činjenicu da se hrvatska politika u BiH nikako ne uspijeva pluralizirati i da je utjecaj HDZ-a BiH tako neprikosnoven? Usprkos tome što postoje brojne stranke s hrvatskim predznakom, ne može se tvrditi da one predstavljaju ikakvu relevantnu alternativu HDZ-u BiH.

Moje razočaranje društvenim uređenjem i poretkom koji je uspostavljen u Bosni i Hercegovini, a slično je u cijeloj regiji, utemeljeno je u prividu demokracije, odnosno njenoj potpunoj izopačenosti. Demokracija počiva na izborima koji moraju biti izraz slobodne volje birača. To “slobodne volje” znači da građani bez ikakvih pritisaka, ucjena, kupovina na izborima biraju one za koje vjeruju da njihovu zajednicu mogu kvalitetno voditi i njome upravljati. Nažalost, u BiH izbori nisu odraz slobodne volje, to odgovorno tvrdim, pa prema tome ne postoje legitimni predstavnici već samo izborni pobjednici. Zahvaljujući navedenim metodama – ucjenama, zastrašivanju i kupovini glasača – HDZ suradnjom s SDA, ali i uz potporu „političkog Zagreba“, ostvaruje tako uspješnu dominaciju.

NACIONAL: U posljednjih nekoliko godina HDZ BiH otvoreno se poziva na nasljeđe Herceg-Bosne. Kakvo je vaše mišljenje o tom nasljeđu?

Moram vas ovdje malo korigirati i podsjetiti na nedavnu izjavu predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića da on nikada nije tražio entitet, a da ga je tražio da bi ga i dobio. Nasljeđem Herceg-Bosne, pretpostavljam, smatrate kontinuiranu priču o trećem entitetu. Vrh HDZ-a samo manipulira nasljeđem Herceg-Bosne jer to smatra moćnim alatom u ambijentu straha koji stvaraju SDA, HDZ i SNSD sa satelitskim strankama koje za dobivene mrvice pomažu njihov opstanak na vlasti. Ja ne bih o nasljeđu Herceg-Bosne, već o neformalnim odlukama i stavovima kojima sam svjedočio od 1995. godine pa do danas, kao što je neprovedba aneksa 7 Daytonskog sporazuma, koji se odnosi na povratak prognanih i raseljenih.

Tko je to imao pravo odlučiti da se Hrvati ne vraćaju u Bosansku Posavinu, Vareš, Bugojno, Konjic, pa čak ni u naselja oko Mostara na lijevoj obali Neretve ili dio grada na lijevoj obali? Tko je odlučio da institucije u Sarajevu nisu bitne pa u njih baš i ne trebaju ići najkvalitetniji kadrovi? Tko to smije i može tvrditi da je dobar Hrvat samo onaj koji je u HDZ-u ili prihvatljiv koji glasa za HDZ? Po tim novohrvatskim kriterijima bolji je Hrvat onaj koji je ratovao na strani neprijatelja i cijelih pet godina rata nije proveo ni sekunde u oružanim formacijama svog naroda nego netko tko je cijeli rat bio tamo gdje je trebalo, ali nije u HDZ-u. Ja imam svoje stavove utemeljene na činjenicama i mogu ih mijenjati samo snagom argumenta, nikako drugačije. Dogme koje prihvaćam postoje samo u religiji.

NACIONAL: Bili ste visoki časnik HVO-a. Kakva su vaša iskustva s Haškim sudom? Jeste li imali razgovore s istražiteljima tog suda? Što mislite o presudi šestorici vojnih i političkih čelnika Herceg-Bosne? Činjenica je da je to suđenje van razumne sumnje rekonstruiralo činjenice o zločinima počinjenim protiv Bošnjaka u ratu HVO-a i Armije BiH. Što vi mislite o svemu tome?

Istražitelji Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju nikada nisu istraživali moj ratni put. Surađivao sam s generalom Praljkom i generalom Petkovićem i mirne savjesti tvrdim da nijedan od njih nije zapovjedio ili počinio zločin. Kao što sam u svojoj izjavi Tribunalu o predmetu generala Praljka napisao – da je netko drugi bio na poziciji generala Praljka, vjerojatno bi bilo i više individualnih zločina. U ovom ratu formalni autoritet pozicije koju ste obnašali nije postojao, samo osobni autoritet. Smatram da je neprihvatljiva činjenica da postoji presuda Haškog tribunala o udruženom zločinačkom pothvatu političkog vodstva Hrvatske s vojno političkim vodstvom Herceg-Bosne, a da je Srbija potpuno amnestirana od bilo kakve odgovornosti za ratna zbivanja odnosno zločine počinjene u BiH, i s tim se nikada neću pomiriti. Duboko sam uvjeren da presuda u predmetu Prlić i ostali – “haška šestorka” – ne bi izgledala ovako da je obnovljena tužba protiv Srbije za zločine u BiH. Podsjećam vas da je presuda haškoj šestorki donesena nakon odbacivanja apelacije za obnovu optužbe protiv Srbije zato što je nisu potpisala dva člana Predsjedništva BiH, već samo jedan od tri.

NACIONAL: Kako ocjenjujete politiku vlade Andreja Plenkovića i odnos predsjednika Republike Zorana Milanovića prema BiH? Najveći je prijepor, čini se, činjenica da je Željko Komšić član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. I vi ste se 2014. kandidirali za hrvatskog člana Predsjedništva BiH i u intervjuima ste izjavljivali da ne računate na glasove birača HDZ-a.

Moje mišljenje je da velikosrpska politika nije odustala od podjele Bosne i Hercegovine te „prisajedinjenja“ srpskih zemalja u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj s „majčicom“ Srbijom. Zbivanja u Crnoj Gori kao i „incidenti“ poput ovog nedavnog snimka na kninskoj tvrđavi daju mi za pravo. Samo kratkovidna politika pravi savez s onim čija je glavna strateška odrednica destabilizacija Hrvatske. Rat između Hrvata i Bošnjaka posljedica je djelovanja KOS-ovih i SDB-ovih kadrova među Bošnjacima i Hrvatima, a po direktivi iz Beograda. Ponovno političko sukobljavanje na relaciji Hrvata i Bošnjaka, a time i Hrvatske i BiH, daje mogućnost suptilnog djelovanja treće strane te olakšava realizaciju njenih ciljeva. „Divide et impera“ stara je rimska metoda.

NACIONAL: Kako ocjenjujete političko ponašanje Željka Komšića? Je li on imao prostora da ga prihvate i hrvatski birači u BiH, čak i oni HDZ-a, ili ne?

Ponovna kandidatura Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH i njegova pobjeda na izborima učvrstile su pozicije HDZ-a BiH i ojačale poziciju Dragana Čovića, iako nije član Predsjedništva BiH. Naknadno koaliranje Komšićeve Demokratske fronte (DF) s SDA samo je potvrdilo tvrdnje iz redova HDZ-a BiH da je Željko Komšić projekt SDA. Pokazatelj je to da Željko Komšić nije politički kapacitet koji može mijenjati stvari u BiH. Dijelu birača bio je simpatičan jer se, kako to kažu Sarajlije, „kofrčio“, ali izborni rezultati na lokalnim izborima definitivno su potvrdili da su odluke o ulasku u vlast s SDA, HDZ-om i SNSD-om bile pogrešne. Činjenica je da je DF u Vijeću Ministara i s HDZ-om BiH. Pametnom je to odgovor na pitanje što je Komšiću važnije i draže – principi ili vlast.

NACIONAL: Dijelite li uvjerenje hrvatskih vlasti da Izborni zakon BiH treba mijenjati – i ako da, kako?

Definitivno, Izborni zakon BiH treba mijenjati jer ovaj koji je na snazi nije dobar, i to ne samo zbog načina izbora članova Predsjedništva BiH. Većim problemom smatram što u izbornom zakonu BiH ne postoje izvanredni ili prijevremeni izbori, što ne postoje rokovi sa sankcijama za neprovedbu izbornih rezultata, što je izborni zakon diskriminirajući, što omogućava manipulacije i izborne prevare

i niz drugih razloga. Smatram i da je potrebno mijenjati i Ustav BiH, no jednako sam tako siguran da do tih promjena neće doći sve dok političkim procesima u BiH upravljaju sadašnji politički akteri koji u proteklih 25 godina nisu napravili ništa pozitivno osim što su značajno uvećali svoju imovinu i imovinu svoje rodbine i poslušnika.

NACIONAL: Svojedobno ste bivšoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović poslali i svoje prijedloge za rješenje spora oko izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Prepričajte ih ukratko: u čemu je njihova bit?

Prije svega sam progovorio o istini da ustavotvorac nije članove predsjedništva predvidio kao predstavnike naroda koji će biti birani isključivo od birača iz svog naroda. Da je proveden povratak prognanih, člana predsjedništva iz Republike Srpske biralo bi više od 500.000 birača koji nisu Srbi, a oko 400.000 Srba bi u Federaciji glasalo za Bošnjaka ili Hrvata člana Predsjedništva BiH. Takav princip Ustava i izbornog zakona izigran je neprovedbom povratka prognanih i nastavkom etničkog čišćenja nakon rata, iniciranim od velikosrpske politike, ali i prihvaćenog od bošnjačke i hrvatske politike, bez ozbiljne analize kakve će posljedice biti po Hrvate u BiH. Zbog činjenice da nema Hrvata u RS, a Bošnjaci su beznačajna manjina, te da gotovo da nema Srba u Federaciji BiH, izbor članova Predsjedništva postao je izbor predstavnika naroda u Predsjedništvo BiH. U takvim okolnostima nemoralno je i nepošteno da Bošnjaci biraju Hrvata u Predsjedništvo BiH. Osobno smatram da velika većina njih to ne radi da bi naštetili Hrvatima, već su uvjereni da tako spašavaju BiH, što nije točno. Kada Bošnjaci shvate da BiH jednako ugrožava SDA kao i HDZ i SNSD, odnosno politike koje te stranke zastupaju, tada će početi razgovori o uređenju BiH. Smatram da je tročlano Predsjedništvo BiH izvor prijepora i sukoba u BiH, ali do promjene Ustava poslije koje bi BiH imala jednog predsjednika, članove Predsjedništva, svu trojicu, trebaju birati svi birači u BiH. Višenacionalnu zajednicu ne mogu voditi oni čija deklarirana politika ni ne razmišlja o drugima i drugačijima. Iskreno, nije njima stalo ni do svog naroda, unatoč plavim prsima od busanja i samopromocije. Djela sve govore.

NACIONAL: Kako ocjenjujete očitu naklonost HDZ-a BiH, pa čak i politike Hrvatske, prema Miloradu Dodiku?

Skandalozno. Milorad Dodik je tipični balkanski kabadahija, što je potvrdila „afera ikona“. On je već godinama oličenje politike koja je zločinima, logorima i rušenjem protjerala ne-Srbe s teritorija koji je kontrolirala Vojska Republike Srpske i srpska politika. Neprihvatljivo je da je takav dobrodošao u Zagreb. Ne čude me takvi postupci od onih koji u trenucima kada je Hrvatska bila pod prijetnjom okupacije i praktičnog razaranja, nisu osjetili zov i potrebu braniti je, ali da to prihvaćaju i opravdavaju oni koji sebe smatraju braniteljima, meni je gadljivo.

NACIONAL: Pratite li rasplet izbora u Mostaru? Tko bi, po vama, mogao postati gradonačelnik? Što bi Mostar u budućnosti trebao biti? HDZ BiH ne krije ambiciju da ga pretvori u “stolni hrvatski grad Mostar”.

Mostar bi trebao biti ono što je bio u prošlosti i što njegova lokacija nameće: gospodarsko, kulturno, obrazovno, sportsko i ino središte Hercegovine. Položaj, klima, znamenitosti su prilika Mostara za razvoj. Politike u Mostaru su kočnica razvoja. Činjenica je da HDZ i SDA uz sitne razmirice, kao u bračnoj zajednici, upravljaju Mostarom već 30 godina. Previše je onih u gradu Mostaru koji žive jako dobro od raznih sinekura koje su im osigurale te dvije stranke, a nezadovoljni odlaze ili ne izlaze na izbore. Stanje se ne može promijeniti izborima. Ni ovi izbori neće poboljšati kvalitetu života u gradu jer HDZ i SDA imaju više od dvije trećine gradskih vijećnika i nastavit će upravljati gradom i nakon izbora. Zbog simbolike, bitna je borba za poziciju gradonačelnika i ne bi me iznenadilo da HDZ BiH, kao i 2008., osigura ruku koja mu nedostaje i izabere gradonačelnika u trećem krugu glasovanja u gradskom vijeću, i to uz pomoć SDA. Ali zna se kako se takve usluge vraćaju.

NACIONAL: Četvrt stoljeća prošlo je od završetka rata, a politički odnosi u BiH i regiji još su lošiji nego proteklih godina. Jeste li pesimist? Ima li izlaza iz političke slijepe ulice – i gdje je?

Izlaza uvijek ima ako ga želimo. Do sada još nismo pokazali da želimo izaći na svjetlo, a oni kojima odgovara da smo u mraku jako su dobro organizirani i surađuju na svim poljima.