Željko Runje, potpredsjednik ruske naftne kompanije Rosnjeft i trenutno najviše pozicionirani Hrvat u naftnom biznisu u svijetu, zbog porezne prijevare prijavio je Antu Vrbana, hrvatskog arhitekta mlađe generacije, široj javnosti poznatog po dizajnu interijera crkve u Kninu koji su pojedini mediji ekstenzivno hvalili. Vrban se našao pred ozbiljnim optužbama da je fakture za usluge svoje hrvatske tvrtke klijentima naplaćivao preko računa u Srbiji i da je u razdoblju od 29. siječnja 2013. do 1. rujna 2015. s računa u Banci Intesi u Beogradu tako podigao gotovinu u iznosu čak 3,5 milijuna eura, pravdajući to kao pozajmice samome sebi. Prema prometima s računa do kojih je došao Nacional, tijekom 2013. s tog računa podigao je 1,47 milijuna eura, tijekom 2014. čak 2,3 milijuna eura, a nakon što je 1. rujna podigao zadnji iznos od 145.680 eura, Vrban je račun po svemu sudeći zatvorio. Osim što postoji sumnja da je tako izbjegao plaćanje poreza u Hrvatskoj, za taj su slučaj prema informacijama kojima raspolaže Nacional zainteresirani i pravosudni organi u Republici Srbiji te je u tijeku kriminalistička obrada jer je po zakonima Republike Srbije zabranjeno iznošenje gotovine u tako velikom iznosu iz zemlje. Sa svim tim upoznato je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu kao i Samostalni sektor za otkrivanje poreznih prijevara i Služba za otkrivanje poreznih kaznenih djela u Poreznoj upravi pri Ministarstvu financija u Zagrebu.

Runje je Vrbana i njegovu tvrtku Onix grupa, na preporuku prijatelja iz Hrvatske, angažirao za radove na dovršenju svoje kuće na Braču i rekonstrukciji stana u Zagrebu. Budući da Runje rijetko boravi u Hrvatskoj, nije izravno kontrolirao sve radove i troškove, nego je plaćao račune kako mu ih je Vrban slao. Vrban mu je ispostavljao fakture u Moskvu, ali je kao broj računa plaćanja na njima bio naveden njegov račun u Banci Intesi u Beogradu, što je Runje automatizmom plaćao prema onome što je bilo navedeno na službenom memorandumu koji mu je proslijedio Vrban. Runje je Vrbanu za njegove usluge platio oko 2,5 milijuna eura i vjerojatno nikad ne bi ni propitivao cijeli taj posao da arhitekta nije preporučio svojim ruskim prijateljima, obitelji Karpov, uglednim poslovnim ljudima koji su ga angažirali za uređenje svoje kuće u Moskvi. Međutim, tijekom radova na preuređenju kojima je rukovodio Vrban, zamalo je došlo do urušavanja kuće jer su prerezane nosive grede. Potom je utvrđen i cijeli niz drugih propusta prilikom uređenja. Na fotografijama koje su ustupljene Nacionalu vidljiva su oštećenja na konstruktivnim elementima, na kojima je radi estetike smanjivana (štemana) armirano-betonska nosiva konstrukciju do armature, što je moglo uzrokovati rušenja zgrade. Pojavom prvih pukotina hitno je urađena sanacija i dodatno su ojačane armirano-betonske nosive konstrukcije zgrade nosivim stupovima, nadvojima i gredama.

“U dnevnom boravku Vrban je izveo novu odvodnu instalaciju i električne instalacije koje su postavljene između gipsanog spuštenog stropa i armirano-betonske stropne ploče. Kanalizacijska instalacija nije izvedena u propisanom padu, a nije bilo ni zvučne izolacije, tako da se u dnevnom boravku čuo odvod WC-a, a vrhunac je bio kad se sadržaj odvoda jednom prilikom izlio na stol za ručanje. Kad se uklonila gipsana obloga, ispale su električne instalacije koje nisu bile pričvršćene”, otkrio je Nacionalov izvor koji je želio ostati anoniman.

Sve je rezultiralo podnošenjem kaznene prijave protiv Vrbana koju je pokrenula tvrtka MVI Partners PET Limited iz Singapura, čiji su vlasnici angažirali arhitekta. O tome je u studenom prošle godine pisao i Jutarnji list, za koji je Vrban izjavio da je riječ o tome da mu vlasnici te tvrtke nisu platili njegova potraživanja i da ga lažno optužuju. Nacional je, međutim, doznao da je Vrbana angažirao još jedan susjed spomenute obitelji, riječ je o prvom generalu ruske vojske i da je zbog generalova ‘’zadovoljstva’’ obavljenim radovima hrvatskom arhitektu najbolje da više ne dolazi u Moskvu.

Nakon što je saznao za slučaj i doveden u neugodnu poziciju kao osoba koja je preporučila Vrbana, Runje je angažirao vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina kako bi procijenio vrijednost radova koje je Vrban obavio u njegovoj kući na Braču i u stanu u Zagrebu. Vještak je utvrdio da iznos koji je Runje platio Vrbanu višestruko premašuje cijenu radova. Putem svog odvjetnika Runje je od Vrbana zatražio povrat preplaćenog iznosa, a kad se on na to oglušio, podnio je protiv njega kaznenu prijavu u lipnju prošle godine. Tijekom prikupljanja dokumentacije radi podnošenja odštetnog zahtjeva i kaznene prijave, Runje je upozoren da mu je Vrban protuzakonito izdavao račune, odnosno da je vjerojatno kako bi izbjegao plaćanje poreza u Hrvatskoj, izdavao račune s instrukcijama za plaćanje izvan Hrvatske, to jest na njegov privatni račun u Beogradu. Na taj račun Runje je ukupno uplatio 1,48 milijuna eura. Međutim, daljnjom privatnom istragom Runje je doznao da nije bio jedini koji je tako Vrbanu uplaćivao novac i da je on na račun u Srbiji primao uplate i drugih klijenata.

Runje je za Nacional potvrdio da je podnio prijavu protiv Vrbana, a kaže da je u posao ušao u najboljoj vjeri.

“Vrbana mi je preporučio prijatelj, bio je vrlo drag i umiljat i uvukao se meni i mojoj supruzi pod kožu. Budući da u Hrvatskoj ne živim od 1974., smatrao sam da se mogu pouzdati u njega da će profesionalno odraditi sve poslove dok mene nema. No već u početku bilo mi je sumnjivo što mi uz račune nije izdavao adekvatne troškovnike, a svaki put kad bih ga pitao nešto konkretno, počeo bi se izmotavati. Račune je zaprimala moja tajnica, a ja bih joj davao nalog kada da nešto plati, nisam se ni bavio detaljima u smislu koja je banka u pitanju jer me to nije zanimalo. Nikad me nitko tako nije prevario, a darovao sam mu svoje povjerenje jer nisam očekivao da će se netko tko se izdaje za vrsnog i uglednog arhitekta tako ponašati. Platio sam mu 2,5 milijuna eura za nešto što stoji 300 tisuća eura. Ne samo da sam mu bio preporučio svoje prijatelje iz Moskve na kojima je također zaradio ogroman novac, nego sam mu bio spreman prepustiti uređenje zgrade s luksuznim stanovima u Moskvi, u kojoj je cijena kvadrata 30 tisuća eura. Međutim, shvatio sam da on zapravo nema uopće profesionalne kompetencije za takve poslove”, rekao je Runje u telefonskom razgovoru za Nacional.

Nacional je pokušao kontaktirati Vrbana, ali je on putem sms poruke poručio da nije u Hrvatskoj i da se obratimo njegovoj odvjetnici Lidiji Horvat.

Ona je u telefonskom razgovoru za Nacional odlučno demantirala da je njezin klijent u ikakvom poreznom prekršaju i ustvrdila da kazneno djelo za koje ga se tereti nije ni precizno definirano. Napomenula je da o konkretnim optužbama ne može ni govoriti jer ni u slučaju prve prijave koja je pokrenuta prije godinu i pol, a ni u slučaju nove nadležnih institucija, nije odrađena nijedna proceduralna radnja, odnosno njezin klijent nije ni ispitan. Zato još uvijek nije stekla ni pravo uvida u spis pa i ne zna za što se njezina klijenta pokušava sumnjičiti. Kad smo joj rekli da je riječ o poreznoj prijevari, odlučno je odbacila takve tvrdnje i rekla da je Vrban uredno platio porez. Na pitanje zašto su uplate uopće izvršene u inozemstvu i zašto je s tih računa sam sebi isplaćivao pozajmice, rekla je da je riječ o poslovima koji su i izvođeni u inozemstvu, a kad smo spomenuli da su svi poslovi za Runju obavljeni u Hrvatskoj, rekla je da ne može ulaziti u to i da je to Vrbanova stvar. Međutim, ponovila je da je on uredno platio porez.

“Moja stranka ne zna ni za što ga se tereti, niti zašto ga se razvlači po novinama, a porez je uredno platio”, konstatirala je. Kad je pak riječ o vještačenju građevinskih radova, također je rekla da ne može to komentirati jer zbog proceduralnih razloga nije ni vidjela spis pa tako ni to vještačenje jer Vrban još nije ispitan, nego je samo bio na jednom obavijesnom razgovoru. Isto tako je pokušala upozoriti novinarku Nacionala da se o stvarima o kojima je u tijeku izvid ne bi smjelo pisati jer su “prijave u fazi izvida, a izvidi su tajni”. Optužila je Runju da puštajući informacije iz istrage pokušava vršiti pritisak na Državno odvjetništvo. Na kraju je tražila da njezin službeni odgovor objavimo u PDF formatu.

Na ranije Vrbanove tvrdnje da je Runje njemu ostao dužan za radove, Runje kaže da je riječ o običnoj laži.

“To je glupost. Pa platio sam mu ukupno 2,5 milijuna eura i rekao da ću mu ostatak platiti kad dostavi specificirane račune. Umjesto toga dostavio mi je račun na 150 tisuća eura s opisom ‘legal services’ za neke odvjetničke usluge, ali i to sam platio, i 80 tisuća eura za neke vanjske troškove koje nije mogao obrazložiti. Pitanje je i kako je on uopće imao regulirane ugovore s podizvođačima, ali neka se time bave nadležna tijela”, rekao je Runje. On ističe da ga je Vrban uvjeravao kako on poznaje jako puno ljudi u Hrvatskoj i da može dobro odraditi posao. Poslije je saznao da Vrban dva, tri mjeseca nije dolazio u stan gdje su se trebali obavljati radovi te da je ugrađivao materijale lošije kvalitete od onih koji su bili dogovoreni.

Nacional je o svemu poslao upit Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Poreznoj upravi, ali i Ministarstvu unutarnjih poslova Srbije kao i Republičkom javnom tužilaštvu u Beogradu. Zamjenica općinske državne odvjetnice u Zagrebu, Ksenija Šebek Filipović, na Nacionalov upit odgovorila je: “U konkretnom kaznenom predmetu na koji se odnosi vaš upit odgovaramo kako je u tijeku provođenje izvida. Sukladno odredbi članka 206. f Zakona o kaznenom postupku izvidi su tajni, slijedom čega vam nismo u mogućnosti odgovoriti na konkretna pitanja”.

Tako nam nije odgovoreno ni na pitanje o eventualnoj suradnji s istražnim organima u Srbiji, a do zaključenja broja stigao je dopis samo iz Republičkog javnog tužilaštva iz Beograda, ali bez konkretnih odgovora. Oni su se pozvali na Zakon o zaštiti osobnih podataka.

“U granicama svojih zakonskih ovlasti obavještavamo vas da traženi podaci vodi li se protiv imenovanog postupak zbog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti imaju karakter podataka o osobi u smislu navedenog zakona i da se zaštita podataka omogućuje svako fizičkoj osobi, bez obzira na državljanstvo i prebivalište, rasu, godine života, spol, jezik, vjeroispovijest, političko i drugo uvjerenje, nacionalnu pripadnost, socijalno porijeklo i status, imovinsko stanje, rođenje, obrazovanje, društveni položaj ili druga osobna svojstva te da je za svaku obradu i dostavljanje podataka potrebno postojanje adekvatnog pravnog temelja”, stoji u odgovoru Republičkog javnog tužilaštva. Također su istaknuli da je prema zakonu o kaznenom postupku propisano da će podatak o tome vodi li se protiv neke osobe istraga javni tužitelj na zahtjev dostaviti samo sudu, drugom javnom tužitelju ili policiji, a okrivljenom, njegovom branitelju ili oštećenom kada su ispunjeni uvjeti propisani u članku 297.

Iz Porezne uprave u Zagrebu odgovorili su da je, sukladno članku 8. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 147/08 do 115/16), porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku i sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže. “Stoga vas”, kako su zaključili, “o činjenicama utvrđenim u poreznom postupku ne možemo izvijestiti.”