ZAOŠTRAVANJE SLOVENSKE POLITIKE: Povijesni dug novi slovenski udar

Objavljeno u Nacionalu br. 593, 2007-03-27

SLOVENSKA LJUDSKA STRANKA smatra da je Hrvatska Sloveniji moralno dužna jer su Slovenci nakon 1945. morali prepustiti dio svog teritorija Italiji, a u Istri su spasili Hrvate od istrebljenja

Hrvatska bi trebala prepustiti cijeli Piranski zaljev Sloveniji zbog “hrvatskog povijesnog duga Sloveniji”, tvrde pojedini slovenski političari i povjesničari. Slovenska ljudska stranka i njen predsjednik Janez Podobnik pokrenuli su kampanju i u slovenski parlament uputili Rezoluciju o granici između Republike Slovenije i Republike Hrvatske, koja se oslanja na navodni dug zbog kojega bi Hrvatska trebala Sloveniji prepustiti dio teritorija oko kojeg se dvije zemlje spore. Tako je Podobnik, poznat po oštroj politici prema Hrvatskoj, u hrvatsko-slovenskim odnosima otvorio potpuno novo pitanje, pitanje hrvatskog povijesnog duga Sloveniji. SLS tvrdi kako je Hrvatska Sloveniji moralno dužna zbog toga jer je Italiji nakon Drugog svjetskog rata pripao dio slovenskog teritorija te zato što su, prema njihovu mišljenju, Slovenci spasili Hrvate u Istri od istrebljenja. Sve je to dio “hrvaškog zgodovinskog dolga Sloveniji” – o tom se terminu u Sloveniji raspravlja već neko vrijeme, a u Hrvatskoj je poznat samo domaćim povjesničarima.

Hrvatska bi trebala prepustiti cijeli Piranski zaljev Sloveniji zbog “hrvatskog povijesnog duga Sloveniji”, tvrde pojedini slovenski političari i povjesničari. Slovenska ljudska stranka i njen predsjednik Janez Podobnik pokrenuli su kampanju i u slovenski parlament uputili Rezoluciju o granici između Republike Slovenije i Republike Hrvatske, koja se oslanja na navodni dug zbog kojega bi Hrvatska trebala Sloveniji prepustiti dio teritorija oko kojeg se dvije zemlje spore. Tako je Podobnik, poznat po oštroj politici prema Hrvatskoj, u hrvatsko-slovenskim odnosima otvorio potpuno novo pitanje, pitanje hrvatskog povijesnog duga Sloveniji. SLS tvrdi kako je Hrvatska Sloveniji moralno dužna zbog toga jer je Italiji nakon Drugog svjetskog rata pripao dio slovenskog teritorija te zato što su, prema njihovu mišljenju, Slovenci spasili Hrvate u Istri od istrebljenja. Sve je to dio “hrvaškog zgodovinskog dolga Sloveniji” – o tom se terminu u Sloveniji raspravlja već neko vrijeme, a u Hrvatskoj je poznat samo domaćim povjesničarima.

Poznati hrvatski povjesničar i akademik Petar Strčić slaže se da su Slovenci pomagali Hrvatima u narodnom preporodu, ali i obrnuto. “Objektivno gledajući to su povijesni događaji i zbivanja na koja su i Hrvate i Slovence natjerale velike sile. Povijesno gledajući Istra nikada nije bila u sastavu hrvatske države, sve dok sami Hrvati nisu 1943., ne obavještavajući nikoga, ni ZAVNOH, ni AVNOJ, ni vrh Partije, odlučili prekinuti državnopravne odnose s Kraljevinom Italijom i uključiti se u maticu domovinu Hrvatsku. Ista stvar je i sa Slovenijom. I ona je bila razbijena između različitih sila”, kazao je Strčić.

Slovenci i Hrvati u Istri zajedno su radili na otporu denacionalizaciji koju su brutalno provodili Talijani. Pritisci Talijana na oba naroda bili su jako veliki. “Denacionalizacija u Istri jednako je zahvatila i Slovence i Hrvate. Činjenica je da su neki slovenski političari i preporoditelji znatno pomagali u borbi za nacionalni opstanak, ali bilo je i obrnuto. Hrvati i Slovenci su pomagali jedni drugima. Suradnja je bila svestrana i prekrasna tako da ne možemo reći da to nije točno”, kazao je Strčić.

Drugi dio teksta Milice Kacin Wohinz odnosi se na tvrdnju kako je Hrvatska dužna Sloveniji i zbog teritorija koji je pripao Italiji. “Druga stvar koju pokazujem jest ta da je nakon Prvog svjetskog rata granica utvrđena Rapalskim ugovorom u Dalmaciji išla u korist Hrvatske, osim Zadra, a na sjeveru na štetu Slovenaca. Nakon Drugog svjetskog rata situacija se promijenila nagore za Slovence. Za zapadnu granicu Jugoslavije platili su samo Slovenci. U Italiji je naime ostalo više od 100 tisuća Slovenaca i danas su oni, pred Talijanima, na neki način jedini odgovorni za zločine kumunističke Jugoslavije poput fojbi. Znači oni najviše osjećaju talijansku revanšističku kampaniju”, tvrdi Milica Kacin Wohinz. Nakon Drugog svjetskog rata velike države pokušavale su napraviti granice po načelu etničke ravnoteže. “Načelo je bilo da koliko Talijana pripadne Jugoslaviji, toliko će Jugoslavena ostati u Italiji, što je pravedno. No zbog područja o kojem se radi i što se tiče naseljenosti, ti Jugoslaveni su bili isključivo Slovenci. Zbog načela etničke ravnoteže, Slovenci su za Jugoslaviju dali velike žrtve oko 10 posto cjelokupne nacije. Na to područje je Slovenija imala pravo ne samo u vezi s etničkom strukturom, već i stoga što su Slovenci iznijeli najveći teret borbe protiv Talijana i talijanizacije. Italija je nakon prvog rata zadržala upravne crkvene granice iz austrijskih vremena koje se nisu slagale s etničkim granicama. Hrvatska je u Jugoslaviji poslije drugog rata s Istrom, Zadrom i otocima potpuno zaokružila svoj etnički teritorji. Uključila je i narodno miješano područje Istre, koje su Talijani uglavnom napustili. To su povijesne činjenice. U tom smislu Hrvatska ima ‘povijesni dug’ prema Sloveniji”, rekla je Milica Kacin Wohinz.

Strčić se slaže da su Slovenci tim dogovorima oštećeni, ali ne i da su Hrvati za to krivi ili dužni. “Činjenica je da je Hrvatska u to vrijeme dostigla svoje povijesne međe prema zapadu. Slovenci nisu to uspjeli, ali to nema veze s Hrvatima. Da je tko drugi bio tamo umjesto Hrvata, bilo bi isto tako. To je, jednostavno, bila politika velikih sila koje odlučuju na svoj način i tu se nije moglo ništa napraviti. Tako su, recimo, između dva svjetska rata Rijeka, Zadar, Lastovo, Cres, Lošinj i drugi otoci pripali Italiji i što su mogli Hrvati napraviti?” pita se Strčić. Iako je “povijesni dug” već neko vrijeme termin u upotrebi među povjesničarima, on smatra kako je bespredmetno raspravljati o nečemu takvom. “Apsolutno nema govora o tome da su Hrvati nekome nešto dužni. Zašto bih ja kao Hrvat bio dužan za takve stvari, ili moj unuk? To ne dolazi u obzir. Dakako, zaista su Slovenci oštećeni, ali i u odnosu prema Austriji, zbog Koruške kao slovenske matice, pa se i ovdje može govoriti o ‘zgodovinskom dugu’ Austrijanaca. Pa što sve ne čini čak i sadašnji službeni vrh Italije u odnosu prema Hrvatima i Slovencima? Zove ih krvožednim ‘Slavima’, a to nisu Slaveni, kako se u Hrvatskoj krivo prevodilo, nego su to samo Hrvati i Slaveni, nacionalno još uvijek nesazrela plemenska, etnička masa, koja ne zavređuje da ih se zove Hrvati i Slovenci. Uostalom u Trstu je nekada bilo veoma mnogo Hrvata, pa tako možemo ići u nedogled unatrag. Kad se tako gleda, nikada nema kraja, čak do krapinskoga pračovjeka – čiji je on i njegov prostor?” rekao je Strčić. On napominje kako je Milica Kacin Wohinz jedna od najboljih slovenskih znanstvenica, vrhunska povjesničarka i redovito piše s uporištem u izvorima i građi.

On smatra kako se povijest mora ostaviti povjesničarima i budućnost graditi na nekim drugim stvarima, da mladi ne upadaju u zamke u kojima su završile prošle generacije. “Svojim studentima već više od 40 godina dajem svoju formulu od pet N, a glasi ovako: ‘Nitko Nikada Nije Naučio Ništa – iz povijesti.’ Jer da jest – povijest se ne bi ponavljala. Političari često koriste samo neke povijesne činjenice i iskorištavaju ih uglavnom u aktualne svrhe. Nije teško manipulirati poviješću. Nađe se neki političar ili povjesničar koji upotrijebi svoje neznanje i tako započne čak i rat. Ako bi političari riješili sve probleme, od čega bi živjeli?” kaže Strčić.

Milica Kacin Wohinz kaže kako se neke povijesne činjenice trebaju uzeti u obzir pri slovensko-hrvatskim pregovorima o granici. “Moje stajalište je, kao što i stoji u rezoluciji, da bi hrvatska strana trebala uvidjeti i ove povijesne procese i fakte. Povijest bi slovensko-hrvatskim odnosima trebala biti jedan od argumenata, oružje u pregovorima o razgraničenju. Ono nije očitovanje ili nešto strogo utvrđeno, nije ni zahtjev po nečem konkretnom, nego samo povijesne činjenice. Ali najvažnije je da i hrvatska javnost o tome nešto sazna, da uđu u povijesnu memoriju sve okolnosti slovensko-hrvatskih odnosa.” Povjesničarka smatra kako su zahtjevi SLS-a iz rezolucije sasvim opravdani. “Znala sam da je SLS koristio moj tekst u svojoj rezoluciji, ali nisu kontaktirali sa mnom u vezi s tim. Ja nisam pisala iz politikantskih razloga ili za SLS, niti za koju drugu stranku, nego kao historičar. Sa stručnog stajališta mogu reći da zahtjevi iz rezolucije SLS-a imaju povijesnu podlogu i da su opravdani. Pod tim ne mislim samo na točku u kojoj su koristili moje djelo, nego na cijelu rezoluciju”, kazala je Milica Kacin Wohinz. Iako su slovenski teritoriji nakon rata pripali Italiji, a ne Hrvatskoj, Milica Kacin Wohinz smatra kako je moralni dug ipak i dalje na Hrvatskoj, kao ostavština Jugoslavije.

JANEZ PODOBNIK, PREDSJEDNIK SLOVENSKE LJUDSKE STRANKE
‘SLOVENIJA ZAHTIJEVA SAMO ONO ŠTO JE VEĆ IMALA’

Janez Podobnik na čelu je Slovenske ljudske stranke od 2003. Po zanimanju liječnik, Podobnik se, nakon što je prvi put izabran u parlament, profesionalno posvetio politici. Trenutačno obnaša dužnost ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja.

NACIONAL: Zašto je SLS uputio rezoluciju o granici između Slovenije i Hrvatske u slovenski parlament?
– Rješavanje otvorenih pitanja o granici s Hrvatskom je u programu i radu SLS-a još od 1996., kada je stranka prvi put imala utjecajan položaj u vladi. Rezolucija je nastavak nastojanja SLS-a da se uspostavi granica u skladu s pravnim, povijesnim i nacionalnim kriterijima. Tako će slovenski pregovarači dobiti mandat za nov početak pregovora s Hrvatskom od najvišeg zakonodavnog tijela, što je napisano i u koalicijskom sporazumu koji su nakon izbora sastavile i potpisale stranke vladine koalicije. Tijek rasprave o rezoluciji u najvišem slovenskom državnom organu će pokazati koji poslanici i političke stranke se zaista zauzimaju za pravednu granicu između Slovenije i Hrvatske.

NACIONAL: U njoj se spominje hrvatskoj javnosti do sada nepoznat pojam hrvatskog povijesnog duga prema Sloveniji. Možete li objasniti što smatrate pod tim dugom?
– Mi Slovenci svjesni smo da smo u prvoj polovici prošlog stoljeća s Hrvatima stajali rame uz rame protiv talijanizacije. Ne zaboravljamo također da je jedan od četiri junaka, prvih žrtava borbe protiv fašizma na našem tlu bio Hrvat Zvonimir Miloš. No očekujemo i od Hrvatske jednako poštovanje prema našim žrtavama, koje nisu postigle ono što je dano Hrvatima, a to je oslobođenje cijelog narodnog područja. Poznata su povijesna zbivanja, da je nakon Drugog svjetskog rata veliki dio slovenskog područja s Goricom, Trstom i slovenskom obalom od Štivana do Barkovelja ostao u Italiji. Kad bi Slovenija zadržala obalni pojas između Trsta i Tržiča, po svim pravilima međunarodnog prava pripalo bi joj teritorijalno more do međunarodnih voda. Procjenjuje se da je u Italiji nakon Drugog svjetskog rata ostalo oko 130 tisuća Slovenaca. Slovenci su u zamjenu dobili vrlo mali sjeverni dio Istre, a Hrvati cijelu Istru i područje u Dalmaciji i na otocima koje je bilo pod Italijom. Granica zone B slobodnog teritorija Trsta do 1954. bila je na rijeci Mirni, a Koper je bio sjedište istarskog okruga, kako se zvala upravna i politička oblast. Sve su to poznati povijesni događaji. Granica STT-a se temeljila na starim upravnim i narodnim granicama koje su se oblikovale kroz povijest.

NACIONAL: Što bi po vašem mišljenju Hrvatska trebala napraviti da vrati taj dug Sloveniji?
– Slovenija od Hrvatske očekuje da prizna kako je granica tadašnje Jugoslavije s Italijom uspostavljena na veliku štetu Slovenaca i Slovenije, kada se vidi što je Hrvatska dobila, a što Slovenija izgubila. Granica na moru između jugoslavenskih republika nikada nije bila utvrđena, ali je neosporna povijesna činjenica da je Slovenija uvijek imala cijeli Piranski zaljev i otvoren prolaz do otvorenog mora. Slovenija samo zahtijeva ono što je već imala i čime je upravljala. Jasno se od Hrvatske očekuje da, u skladu s postignutim dogovorima među kojima je i dogovor obiju vlada na Brijunima kao prvi korak prema konačnom rješenju otvorenih pitanja, neće osporavati ponovno uspostavljanje zatečenog stanja od 25. lipnja 1991., kada su zaseoci na lijevoj obali Dragonje bili pod slovenskom upravom, kada su cijeli Piranski zaljev nadzirali slovenski organi uprave i policija te kad je Slovenija neosporno imala neposredan dodir s međunarodnim vodama.

NACIONAL: Mislite li da bi otvaranje teme povijesnog duga moglo pogoršati odnose dviju zemalja?
– Otvaranje teme hrvatskog povijesnog duga Sloveniji ne može pogoršati odnose između dviju država. Suočenje s povijesnim događajima i govor o dosad malo poznatim zbivanjima u povijesti dvaju naroda može samo koristiti u rješavanju otvorenih pitanja glede granica. Do dobrih i za obje države prihvatljivih rješenja moći ćemo doći na temelju istine te poznavanja svih činjenica, iako su neke činjenice za jednu ili drugu stranu neugodne i zato teže prihvatljive.

NACIONAL: Zašto Slovenija odbija arbitražu granice za što se sve više zalažu i neki političari iz EU?
– Slovenija ne odbija arbitražu. To je jedno od mogućih rješenja, no predmet moguće arbitraže bit će pitanje cijele granice na kopnu i na moru. SLS zastupa stajalište da Slovenija u slučaju atbitraže, među ostalim, postavi zahtjev da Piranski zaljev, koji je neosporno slovenski i nikad u povijesti nije bio hrvatski, te slobodan pristup Slovenije na otvoreno more ne mogu biti predmet aribtraže. Na isti način podrazumijevamo da Hrvatska ne bi pristala na arbitražu o neosporno hrvatskom području.

 

Komentiraj

Source:Stanko Borić