Ruski slikar i teoretičar umjetnosti poljskoga porijekla Kazimir Maljević, rođen je u Kijevu 23. veljače 1878. godine. Djetinjstvo je proveo po ukrajinskim selima. Shvatio je da nasilna kolektivizacija jednu cijelu klasu osuđuje na istrebljenje. Svoje figure on je nazvao „budetljanje“ – Budućnici. Ti likovi u kasnijoj fazi nisu imali lica. Maljevič je rekao da je to tako jer on ne može vidjeti čovjeka budućnosti odnosno jer je „budućnost čovjeka nerješiva zagonetka”.

Kazimir Severinovič Maljevič umro je u proljeće 1935. u neimaštini, u gradu koji se tada zvao Lenjingrad. Imao je 56 godina. Njegova umjetnost, svedena na čistu, ekonomičnu formu, nadživjeti će državu koja ju je šikanirala. Tek će perestrojka odlediti sovjetsku ideološku zadrtost, kako bi više od pola stoljeća poslije umjetnikove smrti, 1988. u njegovoj zemlji omogućila prvu retrospektivu njegovog djela.

Zanimljiva je činjenica da je na dan kada je Maljevič umro jedan drugi veliki ruski umjetnik, Mihail Bulgakov slavio svoj četrdeset i četvrti rođendan. Pisac Bulgakov je, kao i slikar Maljevič, rođen u Kijevu. Bulgakovu će ostati još pet godina života. Bilo je to malo, ali dovoljno da stvori roman Majstor i Margarita, jednu od najznačajnijih proznih knjiga prošlog stoljeća. Bulgakov je ostavio osam rukopisnih verzija knjige u kojoj kolaju misli kao što je ona da je svaka vlast nasilje nad drugima.

To nasilje je na svojoj koži osjetio i jedan od najvećih avangardnih slikara 20. stoljeća – Kazimir Maljevič. U jednom od svojih brojnih spisa zabilježio je: “Mi, suprematisti, vama krčimo put. Požurite! Jer već sutra nećete nas prepoznati!”