“Neka rijeke teku” naziv je kampanje koju će u Hrvatskoj i zemljama regije početi provoditi svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF (World Wide Fund for Nature), kako bi objasnila da hidroenergetika nije “zelena energija”.

Kampanja će službeno početi početkom srpnja, a Irma Popović Dujmović iz WWF-a Adria kaže da će imati tri stupa: stvaranje baze podataka, medijsku kampanju te lobiranje za donošenje “zelenih” odluka.

Ako ne teče, onda nije rijeka

Ove godine obići će Dravu, Kupu i Koranu, gdje će 6. 7. i 8. lipnja organizirati veslanje. Riječ je o rijekama na kojima su već izgrađene ili se planiraju izgraditi hidroelektrane, ali imaju i dijelove koji još uvijek “slobodno teku”.

Korana, kaže Popović Dujmović još uvijek nema hidroelektranu, ali se planira izgraditi, a u WWF-u bi željeli da se to ne realizira, odnosno da se hidroelektrana makne iz prostornih planova.

Zato će WWF pokazati kontrast kako izgleda rijeka na kojoj je izgrađena hidroelektrana, kada je u akumulaciji ili kanalu, a kako kada cijelim svojim tokom teče slobodno.

“Ako ne teče, onda nije rijeka”, ističe Popović Dujmović. Rijeka mora imati različite brzine i konfiguracije terena, prirodno stvarati posebna mjesta gdje mogu živjeti određeni organizmi. Rijeka nije samo voda, nego cjelokupni ekosustav, što znači da su povezani korito, voda i ono što živi u njoj.

Kada rijeku “zabetoniraju” u korito, ona postane beživotni kanal – tamo ne dolaze živjeti više nikakvi organizmi. U kanalima obično nema komunikacije s okolinom i ta voda samo teče od točke A do točke B, kaže Popović Dujmović.

Uništavanje slatkovodne biološke raznolikosti

To je izravno uništavanje slatkovodne biološke raznolikosti, koja je na globalnoj razini najugroženija. “Od 70-tih godina 19. stoljeća čak za 83 posto su pale populacije slatkovodnih vrsta – rakova, riba, raznih beskralježnjaka i ptica. Mnoge ptice, primjerice bregunice, mogu živjeti jedino na rijekama”, rekla je.

Mnoge razvijene europske zemlje nakon što su u potpunosti iskoristile prirodne resurse shvatile su da je umjetan sustav rijeka teško održavati jer se u njega konstantno mora ulagati. Također su shvatile da su poplave puno veće i jače, da se slabo pročišćavaju vode, da se okolne šume suše ili ih više uopće nema, da poljoprivreda pati jer nema kontakt s poplavnom nizinom nego se zemljište mora stalno gnojiti…

“Tada su razvijene zemlje shvatile kako je najbolje da neke dijelove rijeka počnu vraćati u prirodno stanje, čak i uklanjanjem brana koje više nisu u funkciji”, kaže Popović Dujmović. To najviše rade Njemačka, Nizozemska, Francuska, Finska i Španjolska.

Petra Boić Petrač iz WWF-a kaže kako je u tim zemljama micanje brana postao takav trend da se u WWF-ov ured u Finskoj javio anonimni donator i dao dva milijuna eura za uklanjanje brana.

“Hidroenergetika je obnovljiva isto kao vjetar i sunce, ali nije ‘zelena energija’ jer uništava rijeke i šume, nestaju ribe koje migriraju. Kod nas u Dunavskom slivu masovno nestaju jesetre jer više nemaju svoje prirodne migracijske puteve, budući da su zaustavljene na hidroelektranama”, ističe Popović Dujmović.

Borba protiv malih hidroelektrana

Najavila je da će se u WWF-u u kampanji “Neka rijeke teku” najviše boriti protiv izgradnje malih hidroelektrana, koje su postale svojevrsna pošast.

“Iskorištava se sustav državnih poticaja za obnovljive izvore energije i na taj se način izvlači javni novac i trpa u privatne džepove. Naročito je to vidljivo u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Albaniji”.

Na taj način investitori dobivaju dvostruko ili čak trostruko veće naknade za proizvodnju struje nego što bi komercijalno zaradili, a lokalnoj zajednici ostane dva posto tog iznosa, ali kilometri i kilometri tih rijeka ostaju bez vode.

Umjesto malih hidroelektrana WWF promovira obnovu postojećih hidroelektrana, kao što je Đerdap u Srbiji, gdje će se rekonstrukcijom dobiti dodatnih 100 megavata snage, što znači 100 i više malih hidroelektrana.

U Hrvatskoj više nema sustava poticaja za hidroelektrane, ukinuti su 1. siječnja 2016., a poticaji se sada odnose na vjetro i sunčeve elektrane.

Popović Dujmović ističe da Hrvatska ima puno potencijala u geotermalnim elektranama i solarnoj energiji. Postoji mogućnost da se sve javne građevine opreme sa solarnim ćelijama, cijela Dalmacija mogla bi biti pokrivena solarima.

Problem je samo to što HEP ne želi prihvatiti gubitak monopola, jer bi i dalje gradio solarne elektrane na dodatnim površinama. A već imamo površine koje se mogu iskoristiti za dobivanje struje – naše krovove, kaže Popović Dujmović.