VIDOVIĆ: ‘Premijer me zvao na konzultacije o ljudskim pravima’

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović govori zašto je u svom posljednjem izvješću dostavljenom Saboru navela da je pravosuđe gorući problem hrvatske države te upozorava na činjenicu da građani suce smatraju korumpiranima i ovisnima o politici

Prošloga tjedna u Predstavništvu EU komisije u Zagrebu održana je konferencija “Vladavina prava u Europskoj uniji: perspektiva jačanja i izazovi budućnosti”, na kojoj su predstavljeni rezultati istraživanja provedenog u siječnju 2019. Europska komisija još je u travnju objavila “Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za 2019. godinu”, u kojem se prikazuju i uspoređuju pokazatelji neovisnosti, kvalitete i učinkovitosti pravosudnih sustava država članica.

Prema predočenim podacima, Hrvatska je uvjerljivo najgora po percepciji neovisnosti nacionalnog pravosudnog sustava jer samo 18 posto hrvatskih građana smatra da su oni doista neovisni o politici. S tim postotkom gori smo i od Mađarske, Poljske, Bugarske i Slovačke. Hrvatska je jedna od 6 zemalja u kojima povjerenje u pravosuđe pokazuje trend pada od 2016. i s Rumunjskom je opet na začelju s padom od 10%.

Iako ovakvi podaci upozoravaju, predstavnici pravosudnog sustava koji su sudjelovali na tribini u Kući Europe, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković i zamjenica predsjednika Državnog sudbenoga vijeća Gordana Jalšovečki nastojali su umanjiti njihov značaj i pokušati dokazati da pravosuđe bilježi neke pozitivne rezultate i pomake koji bi se uskoro trebali odraziti i u percepciji građana. Jedna od sudionica bila je Lora Vidović, pučka pravobraniteljica koja već godinama upozorava na stanje u pravosuđu, a u svom posljednjem izvješću koje je dostavila Saboru krajem ožujka navodi kako je pravosuđe gorući problem i da građani suce smatraju korumpiranim i ovisnima o politici. To izvješće zapelo je u Vladi i nakon tri mjeseca još uvijek se nije našlo u Saboru. To pomalo iznenađuje, ali i ne uzbuđuje pretjerano Loru Vidović jer je pučki pravobranitelj neovisna institucija, a neizglasavanje izvješća u Hrvatskom saboru, kao što se to dogodilo s onim za 2015., ne utječe na njegov ili njezin opoziv.

Lora Vidović imenovana je 2013. na mandat od osam godina. Po obrazovanju pravnica s iskustvom rada u Ministarstvu rada i socijalne skrbi i Ministarstvu vanjskih poslova, obnašala je dužnost zamjenice pravobraniteljice za djecu od 2006. do 2010. Od 2010. do 2013. bila je predstojnica Ureda UNICEF-a u Hrvatskoj. Godine 2015. izabrana je za predsjedanje Europskom mrežom nacionalnih institucija za ljudska prava (ENNHRI), na mandat od tri godine koji je završio prije nekoliko mjeseci, a još uvijek je i članica Biroa Globalnog saveza nacionalnih institucija za ljudska prava (GANHRIUN-a koji je sve do sada instituciji pučkog pravobranitelja u RH davao najvišu akreditaciju, a potvrda nove reakreditacije za najviši status se očekuje.

NACIONAL: Sudjelovali ste na konferenciji na kojoj je predstavljeno istraživanje EU komisije o vladavini prava, a prema percepciji neovisnosti pravosuđa Hrvatska je uvjerljivo na posljednjem mjestu. Na samom je dnu, iza Rumunjske, Bugarske, Poljske i Mađarske. Zašto?

Da, doista, najlošiji smo po percepciji pravosuđa u EU-u i to potvrđuje kako građani nemaju povjerenja u institucije, a osobito u pravosuđe. No to nije ništa novo. Ovo je samo jako otrežnjujući podatak koji je došao iz EU-a, crno na bijelo. Još je i Věra Jourová, povjerenica Europske komisije za pravosuđe, zaštitu potrošača i ravnopravnost spolova govorila o tome u Zagrebu prije nekoliko mjeseci. I sami pratimo trendove pada povjerenja građana u institucije koje traje godinama, a pravosuđe je, uz diskriminaciju te radne i službeničke odnose, uvijek jedno od triju područja u kojima primamo najbrojnije pritužbe.

NACIONAL: Ministar pravosuđa i predstavnica Državnog sudbenog vijeća odbijaju rezultate istraživanja i okrivljuju medije i građane. Kako to komentirate?

Ne bih rekla da odbijaju rezultate istraživanja, osobito ne ministar. Iskreno, ono što je on govorio na tribini meni je prihvatljivo jer jedino rezultati rada mogu pokazati da je došlo do poboljšanja i mogu promijeniti percepciju, no za to će nam trebati puno vremena. Ali ono što smo do sada čuli od predstavnika sudbene vlasti prilično je defenzivno. Oni kategorički tvrde da je percepcija jedno, a stvarno stanje nešto sasvim drugo i da međusobno nemaju veze. To je guranje glave u pijesak i ako tako nastavimo, nećemo osmisliti bolja rješenja koja će takve trendove okrenuti.

NACIONAL: I vama se, kao instituciji obraćaju građani. Što možete reći iz podataka kojima raspolažete?

Među građanima postoji i osjećaj nejednakosti pred zakonom, o čemu smo dostavili konkretne podatke kroz naše izvješće. Pitanje pravosuđa je izuzetno ozbiljno zato što se ono nalazi u temelju pravne sigurnosti svakog pojedinca. Nije odgovornost na građanima da oni iz čista mira odjednom počnu vjerovati institucijama, jedino rezultati njihova rada mogu pokazati da je došlo do poboljšanja i promijeniti percepciju. Ministar Bošnjaković tvrdi da je takva percepcija nezaslužena jer se određenim reformskim mjerama došlo do smanjenja dugotrajnosti postupaka, a osim toga, rješava se i više predmeta nego što se zaprima. To je sve točno, ali nije dovoljno. Sigurno postoji prostor za bolju, a ne defenzivnu komunikaciju pravosudnog sustava prema javnosti, pa čak i u onim predmetima temeljem kojih se takva negativna percepcija stvara. No iz pravosuđa, pa i od ministra, može se čuti kritika kako se iz pritužbi koje su nama upućene ne mogu izvlačiti relevantni zaključci jer ih je premalo u odnosu na broj predmeta pred sudovima. Mogu se složiti da taj uzorak nije reprezentativan, u sadržajnom smislu one ipak nešto govore i moja je dužnost o tome pisati, a i sudbena i izvršna vlast neka iz toga izvuku ili ne izvuku zaključke. Moja dužnost po zakonu jest raditi po tim pritužbama i o njima obavijestiti Sabor.

‘NAJLOŠIJI SMO PO PERCEPCIJI pravosuđa u EU-u i to potvrđuje da građani nemaju povjerenja u institucije, a osobito u pravosuđe. No ništa tu nije novo. To je samo jako otrežnjujući podatak koji je došao iz EU-a’

NACIONAL: Da, ti predmeti su simbol korumpiranosti, neefikasnosti i povezanosti s politikom u očima javnosti. Mislim na slučajeve Sanader, Bandić, Kalmeta, Horvatinčić. Teško je s takvim slučajevima koji su godinama bez pravomoćnih presuda uvjeriti građane da je pravosuđe neovisno.

To nisu predmeti o kojima smo mi imali pritužbe, ali upravo se kroz njih najbolje vide razlozi percepcije da je pravosuđe ipak ovisno o političkim i drugim utjecajima. Možda je u normativnom smislu sve dobro riješeno, ali Hrvatska je mala zemlja, svi se poznaju i javnost opravdano propituje postojanje neformalnih političkih utjecaja. Osim toga, Državno sudbeno vijeće u 2018. vodilo je osam stegovnih postupaka protiv sudaca i u sedam je utvrđena odgovornost. Dakle, ipak ima rezultata o kojima ministar govori i koji pokazuju da postoji volja da se naprave pozitivni pomaci.

NACIONAL: Tu je i Ustavni sud. Neke njegove odluke kojima je vraćao gotove postupke na početak u najmanju ruku su bile čudne.

Ustavni sud kao prvo nije sud. Osim toga, u pravnom smislu, svatko može pitati: imate li dokaze, ili jeste li prijavili da se doista radi o korupciji? I tu, na ovoj načelnoj razini, cijela priča pada u vodu.

NACIONAL: Jamči li pravosuđe pravdu u Hrvatskoj?

Ako govorimo na razini nekog društvenog osjećaja jednakosti ili nejednakosti pred zakonom, nama građani u velikom broju pritužbi i u različitim područjima uključujući i pravosuđe, pišu o nepravdi koju osjećaju. Logičan je osjećaj ogorčenosti, u slučajevima poput onog da izvjesni general popije s ministrom kavu u javnosti i onda njegov sin, koji je uhićen zbog posjedovanja ozbiljnih količina droge, sklopi s DORH-om nagodbu. A negdje u isto vrijeme Carinska uprava globi baku koja u svom dvorištu peče rakiju. Ovi slučajevi nisu povezani, ali dobro ilustriraju različitu primjenu prava na razini cijelog društva iz koje proizlazi osjećaj nejednakosti. I izvršna i sudbena vlast mogle bi puno napraviti da to isprave, ako se neće i dalje ukopavati u svoje defenzivne pozicije i tvrditi da je sve savršeno. No u tome nema brzih rješenja.

NACIONAL: Vlada očito nije zadovoljna vašim izvješćem, ako joj toliko treba da ga pročita i pošalje u Sabor.

Izvješće je Saboru predano 31. ožujka. Ne znam što je razlog da Vlada još uvijek nije donijela svoje mišljenje. Otkad sam ja pravobraniteljica, to je prvi put da se tako dugo čeka, iako su rasprave znale biti na jesen. Ne bojim se da neće biti prihvaćeno.

NACIONAL: Kako surađujete s Ministarstvom pravosuđa? Ministar nije baš bio sretan s podacima koje ste iznijeli

Moj odnos s ministrom je dobar, kao i suradnja s Ministarstvom pravosuđa. Imali smo, doduše, lani neka dosta značajna neslaganja oko donošenja Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, u čiji izradu smo bili uključeni tek na samom kraju, a proračun za taj novi mandat, unatoč obećanjima, nije osiguran. No osim toga, doista dobro surađujemo, razmjenjujemo dopise, u stalnom smo kontaktu.

NACIONAL: Jeste li se konačno sastali s premijerom Andrejem Plenkovićem?

Nismo. Prije nekoliko godina ponudio mi je da dođem do njega ako trebam konzultacije, no kako ih ja vezano uz poštovanje ljudskih prava u Hrvatskoj ne trebam, do toga nikad nije došlo. No nadam se da je premijer pročitao moje izvješće za 2018. i mislim da bi bilo dobro da imamo puno bolji dijalog jer to je sigurno najbolji način za bolju zaštićenost ljudskih prava u Hrvatskoj.

NACIONAL: Što mislite o zahtjevu premijera za izuzeće Nataše Novaković iz odlučivanja o njegovu sukobu interesa? I tko je nadležan da o tome odlučuje? Ruši li time Vlada još jednu neovisnu instituciju?

Radi se o očitom političkom pritisku na neovisnu instituciju, umjesto da se njen rad podrži i osnaži. Na žalost, to sasvim sigurno neće pomoći većem povjerenju građana u institucije i političare, nego ga još dodatno srozati.

NACIONAL: Koje su ostale pritužbe građana koji se obraćaju pučkom pravobranitelju u pogledu pravosuđa?

Nezadovoljstvo sudskim odlukama, što je samo posljedica tog nepovjerenja. No mi ne ulazimo u meritum predmeta, odnosno ne utvrđujemo materijalnu istinu i ne smijemo se miješati ni u jedan predmet dok je postupak u tijeku. Zato nije neobičan ni relativno mali broj pritužbi građana koji nam se obraćaju jer znaju da mi tada ne možemo postupati. U opadanju je broj pritužbi zbog dugotrajnosti sudskih postupaka, a ima ih i radi ponašanja sudaca i zlouporabu položaja, kao i radi obavljanja poslova sudske uprave.

NACIONAL: Dolazili ste u sukob s ministrom unutarnjih poslova zbog upozorenja na loš tretman hrvatske policije prema izbjeglicama, na što upozoravaju i međunarodne organizacije. Ima li tu pomaka?

MUP i dalje tvrdi da sve ono što navode i hrvatske i međunarodne organizacije za ljudska prava nije istina. Posve je jasno da se na hrvatskoj granici događaju push-backovi, jednako kao i na ostalim vanjskim granicama EU-a, iako je riječ o nedozvoljenom postupanju. Teško je zaključiti da to nije dio EU politike i da se EU ne slaže s push-backovima. Zato ih i tolerira. Pravni standardi ljudskih prava iz međunarodnih dokumenata očito nisu izdržali test vremena i okolnosti s kojima je Europa suočena, pa i drugi dijelovi svijeta.

NACIONAL: Dodatni problem je nasilje prema migrantima, o čemu su izvještavali i strani mediji.

Da, to je problem na koji stalno upozoravamo MUP. Iz pritužbi proizlazi da do nasilja dolazi ne samo kod odvraćanja prelazaka granice, već i u dubini teritorija Hrvatske. No na ta pitanja nikada nismo dobili adekvatan odgovor. Policija uvijek tvrdi da se ništa nije dogodilo ili nije evidentirano, i to u situacijama kada čak i postoje vrlo ozbiljne, koherentne pritužbe više ljudi koje se međusobno podudaraju. Uvijek se uzima u obzir isključivo ono što su rekli policijski službenici. Dakle, što se tiče nasilja, MUP stoji čvrsto na stajalištu da sve to nije istina i pri tome ne nudi dokaze koji proistječu iz učinkovite i nepristrane istrage.

‘NADAM SE DA JE PREMIJER pročitao moje izvješće za 2018. i mislim da bi bilo dobro da imamo puno bolji dijalog jer to je sigurno najbolji način za bolju zaštitu ljudskih prava u Hrvatskoj’

NACIONAL: Iako ih međunarodne organizacije prozivaju.

Nevladine i međunarodne organizacije dolaze naoružane pritužbama, no i tu moramo biti objektivni, razumni i razložni. Nisu sve pritužbe migranata relevantne i osnovane, sigurno ih ima i lažnih. No u predmetima u kojima mi postupamo radi vrlo uvjerljivih pritužbi na nasilje, MUP vrlo jednostavno tvrdi da se to nije dogodilo, a pritom ne daju nikakve podatke temeljem kojih bi se moglo zaključiti da su pritužbu ozbiljno uzeli u obzir i da su proveli ozbiljnu istragu. Istovremeno, DORH s mojim Uredom uopće ne komunicira kad su u pitanju predmeti na području iregularnih migracija. U svim drugim područjima je ta suradnja dobra, ali kad se radi o području migracija – šutnja.

NACIONAL: Upozorili ste i na porast nasilja u društvu.

Unatrag nekoliko godina raste broj zločina iz mržnje, iako je on i dalje jako mali zato što je prepoznavanje zločina iz mržnje nedostatno, a samim time i sankcioniranje. Prema dostupnim podacima najveći broj uvjetovan je etničkom pripadnošću i najveći broj ih je prema Srbima, a onda Bošnjacima, Židovima, a jedan i prema Hrvatu. Prošle godine su u svim predmetima dosuđene kazne bile ili uvjetne, ili rad za opće dobro. Nema nijedne zatvorske kazne čime izostaje i specijalna, ali i generalna prevencija jer se preblagim kaznama društvu šalje poruka da se s tim nedjelima lako prolazi. Izostaje snažna osuda, a dok je tako, broj takvih slučajeva će rasti.

NACIONAL: Kako komentirate posljednje premlaćivanje sezonskih radnika srpske nacionalnosti u Supetru? Jesu li reakcije premijera i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović bile dovoljne?

Smatram da prije svega moramo raditi na prevenciji kroz obrazovni sustav, građanski odgoj i obrazovanje za ljudska prava koje sada ulazi samo kao međupredmetna tema unutar kurikularne reforme. Drugi problem je revizionizam, jer ako je u redu uzvikivati “za dom spremni” na utakmicama i koncertima, onda se ne treba previše čuditi što mladići trče po gradu i viču: tko je od vas Srbin? Jako je kratak put između takvih dvaju događaja. Treće, problem je i da političari, skupljajući političke bodove, podilaze strahovima ljudi, a time se samo potenciraju podjele i nasilje.

NACIONAL: Osim gradonačelnice Supetra, sve ostale osude, pa i one premijera i predsjednice zvučale su neuvjerljivo.

Protokolarna osuda – kada se nešto kaže samo da se kaže, kako bi javnost imala dojam da je netko reagirao – ne znači puno. Ako nema obrazovanja, ako nema sustavnog analiziranja temeljnih uzroka nasilja u društvu, primjerice revizionizma, ako političke stranke ne osuđuju pozivanje na nasilje svojih članova, ako ne znamo prepoznavati i imenovati zločin iz mržnje, ako ga nećemo sankcionirati i procesuirati do kraja onako kako je to određeno zakonom, onda pomaka neće niti biti. A onda na kraju važna je i ta osuda premijera i predsjednice.

NACIONAL: Što se tiče sankcioniranja ustaških pozdrava i revizije povijesti, što se dogodilo od one odluke Vijeća za suočavanje s prošlošću?

Ništa se, na žalost, nije dogodilo. Očito je to Vijeće poslužilo za kupovinu vremena u trenutku kada je bio snažan politički pritisak radi ploče poginulim HOS-ovcima s natpisom “za dom spremni” u Jasenovcu. Mnogi su bili nezadovoljni onim izuzetkom predviđenim za komemoracije branitelja poginulih pod HOS-ovim insignijama, prema kojem ja ne bih bila tako stroga. Kada bi se u svim ostalim situacijama primjenjivao Ustav i postojeći zakonski okvir i dosljedno sankcioniralo sve što ne potpada pod taj izuzetak, uvjerena sam da naše društvo s tako definiranim izuzetkom ne bi imalo problema.

‘AKO JE U REDU uzvikivati ‘za dom spremni’ na utakmicama i koncertima, onda se ne treba previše čuditi što mladići trče po gradu i viču: ‘Tko je od vas Srbin?’ Kratak je put između tih događaja’

NACIONAL: Upozorili ste i da mirovinska reforma ne smije biti predmet dnevnopolitičkih prepucavanja, nego rezultat socijalnog dijaloga. Što mislite o referendumu za koji su sindikati sakupili preko 700 tisuća potpisa. Treba li se održati?

To može reći Ustavni sud, ako ga se Sabor odluči pitati. O tome postoje različita mišljenja ustavnih stručnjaka, od kojih neki smatraju da bi imalo ozbiljne proračunske implikacije pa da zbog toga možda i nije pogodno za referendumsko odlučivanje. Moram podsjetiti da je mirovinska reforma rađena temeljem preporuka Europske komisije koja je preporučila postupno povećanje dobi za umirovljenje, penalizaciju prijevremenog i izjednačavanje uvjeta za mirovine po općim i posebnim propisima, a Vlada je uvažila one dvije preporuke koje su zapravo otegotne za građane: produljenje radnog vijeka i penalizaciju. Jedan od problema je i u tome da se u Hrvatskoj broj godina života, a osobito zdravog života nakon umirovljenja, smanjuje, a ne povećava tako da taj argument o duljem životu možda ima smisla u drugim europskim zemljama, ali ne i u Hrvatskoj. S druge strane, prijevremeno umirovljenje najčešće nije izraz želje radnika, već poslodavaca, kojima su stariji radnici preskupi i na različite načine ih ‘’motiviraju’’ da odu u mirovinu čim za to imaju prve uvjete. A onda iste te ljude imaju mogućnost zaposliti na pola radnog vremena pod povoljnijim uvjetima. S pozicije zaštite ljudskih prava, ne smatram to dobrim mjerama, pogotovo kada se uzmu u obzir i podaci o siromaštvu osoba starijih od 65 godina.

NACIONAL: Što je s uvođenjem državne mirovine koja je najavljena?

Nemamo nikakvih novih informacija, iako je Strategijom socijalne skrbi za starije osobe predviđena za 2020. godinu. Hrvatska uz Španjolsku ima najveći broj starijih ljudi koji nemaju mirovinu. Pad stope rizika od siromaštva u Hrvatskoj prati porast BDP-a, ali ne kod starijih od 65, jer kada BDP raste i njihova stopa rizika od siromaštva raste. A najviše kod samaca starijih od 65, od kojih je svaki drugi siromašan. Državna mirovina u tim je okolnostima socijalni, a ne mirovinski izdatak. Osim toga, govoreći o preporukama Ko misije, jedna koju Vlada nije uvažila, a itekako je bitna kad govorimo o osjećaju pravednosti i jednakosti, onu o izjednačavanju mirovina po općim i posebnim propisima – saborski zastupnici imaju u prosjeku mirovinu 9700 kuna, dok prosječna radnička mirovina iznosi 2400 kuna i jedva prelazi liniju rizika od siromaštva koja je 2300 kuna. To bi trebalo biti pitanje političkog konsenzusa, no nažalost nema strateškog promišljanja ni donošenja dugoročnih odgovornih odluka. Svi tvrde za sebe da nisu populisti, a svi su populisti.

Komentiraj