Ilija Srpak, maturant Prve gimnazije iz Varaždina i dobitnik Oskara znanja, gostovo je u TNT-u (VIDEO).

U tjednu iza nas, u gomili izjava raznih političara, velikih riječi i još većih obećanja, jedan govor ipak će ostati zapamćen po brutalnoj istini. Izgovorio ga je maturant 1. gimnazije iz Varaždina – Ilija Srpak, jedan od učenika dobitnika Oskara znanja za ovu godinu.

“Naše školstvo danas samo forsira prosječnost i gasi izvrsnost. Tek se zbog posebnog truda pojedinih profesora ili samostalnih inicijativa učenika netko uspije izdići”, kazao je Srpak te dodao:

“Koliko ljudi u Hrvatskoj zna da smo ove godine prvi put sudjelovali na Mendeljejevoj kemijskoj olimpijadi? Koliko ljudi zna da ćemo prvi puta sudjelovati na Međunarodnoj biološkoj olimpijadi? Tko zna? Ah, nitko ništa ne zna, krhko je znanje”, kazao je Srpak i zaradio gromoglasan i dugi pljesak okupljenih.

Vaš govor je izazvao burne reakcije, je li vas to iznenadilo?

Većina reakcija me iznenadila, došle su mi čestitati i ministrica i predsjednica.

I što su Vam rekle?

Predsjednica mi je rekla da je govor dobar, ali da smatra da je nekim ljudima ipak stalo do obrazovanja. Ja sam rekao da mislim da mu se više trebamo posvetiti.

Koliko ste pisali Vaš govor?

Pisao sam ga dva sata, pa sam ga još malo dorađivao i vježbao.

Što bi kod nas trebalo promijeniti u obrazovnom sustavu?

Smatram da bi trebalo pojačati kurikulum, htio bih da se ne izbacuju neke stvari iz kemije u matematičkoj gimnaziji. Ima nekih stvari koje mi se ne sviđaju, htio bih se oko toga sastati s grupom za reformu kurikuluma i ministricom. Smatram da se sve treba pojačati. Problem je što se kemija smatra baukom, a to je zato što se ne poznaju osnove. Sve se to treba pojačati, nije to komplicirano, možda je jedan od problema i to što ljudi nemaju radne navike.

Kao nadarenom učeniku je li Vam bilo dosadno u školi?

Možda mi je i bilo dosadno, ali imao sam nešto više slobode da se posvetim sebi. Profesori me nisu tjerali, mogao sam raditi na sebi, davali su mi literaturu, a ono što sam naučio na satu je samo dijelić onoga što sada znam.

Dobili ste 17 Oskara znanja, bili na 10 olimpijada znanja.

Imao sam sreću što sam imao dobre profesore, ali znam i one koji nisu imali sreću. Učenike se treba poslušiti, jer oni imaju nešto pametno za reći, a ne zezati profesore. Profesor uspije tek kada učenik zna više od njega, to je moja vizija.

Je li nam cijelo društvo previše pesimistično, kako razmišljau Vaši vršnjaci? Svaki dan gledamo kako mladi ljudi odlaze iz zemlje.

Svaki dan vidimo koliko je mladih otišlo. Ako ovdje ne mogu naći dobar posao, u znanosti je problem što nema novca za opremu, ako tu ne mogu naći ono što žele, ne možete ih kriviti. Pokušavaju negdje drugdje normalno živjeti.

Hrvatska ide dosta u pesimističnom smjeru, ali mislim da se to može popraviti, treba više optimističkih vijesti kao što su one o uspjehu učenika na natjecanjima znanja.

Kod nas je problem i što nije osiguran novac za nadarene učenike. U svom govoru rekli ste da se po tom pitanju više novca izdvaja u Srbiji nego u Hrvatskoj. Što bi Vi napravili da raspoređujete novac?

Da sam ja netko tko se bavi raspodjelom novca, mene bi bilo izuzetno sram. Moja Varaždinaska županija to dobro radi.

Koliko Vas iritiraju izjave političara koji se pozivaju na ‘zemlju znanja’?

Ne znam je li još nisu shvatili da to nismo ili ne žele to shvatiti. Nadam se da će se to promijeniti. Jednom kada propadane obrazovanje, propast će sve ostalo.

Koliko dnevno učite?

Ništa ne ide bez talenta, ali trud je važan. Znam od 8-9 sati rješavati zadatke ili ću sjesti dva sata za kompjutorom dok nešto ne riješim. Učenje za mene nije mučenje, ono me ispunjava, osjećam se ‘kod kuće’.

Prijavili ste se na Cambridge, hoćete li ići tamo studirati?

Išao sam na intervju, dobio sam mjesto, još čekam rezultate mature. Ako uspijem, studirat ću tamo. Ako se ovdje situacija riješi, ja ću se vratiti. Ako ne, ne može se nikoga kriviti ako za sebe želi pronaći neko bolje mjesto.

Komentiraj