Diljem Europske unije, od Njemačke do Portugala, prosvjeduju poljoprivrednici, nezadovoljni situacijom u kojoj su se našli, zbog čega se proizvodnja hrane više ne isplati, a oni ne mogu opstati. Bune se zbog jeftinog uvoza hrane iz trećih zemalja, pa i iz Ukrajine, nedovoljnih subvencija svojih vlada, povećanja troškova proizvodnje, porasta cijena goriva i gnojiva, previsokih poreza i preoštrih mjera u svrhu zelene tranzicije. Tijekom izvanrednog summita Europskog vijeća koji je održan 1. veljače blokirali su prilaze Bruxellesu i europskim institucijama.

Na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta održanoj u Strasbourgu prošloga tjedna raspravljalo se o zahtjevima poljoprivrednika i načinima na koje im EU može izaći ususret, a da pri tome ne ugrozi svoju zelenu agendu. Na tu su se temu eurozastupnicima obratili i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, koja je najavila da će Komisija povući prijedlog uredbe o održivoj uporabi pesticida (SUR), koji je naišao na žestoke kritike, te da će objaviti novi, ‘’zreliji’’ prijedlog, što bi trebalo smanjiti nezadovoljstvo poljoprivrednika. Naglasila je kako EU ima najzdraviju i najkvalitetniju hranu na svijetu zahvaljujući upravo poljoprivrednicima, ali i dodala kako se oni moraju okrenuti održivijim načinima proizvodnje. U tom smislu europske institucije započele su strateški dijalog o budućnosti poljoprivrede na koji su pozvani predstavnici najrazličitijih grupacija i znanosti. Pobuna poljoprivrednika dobila je i ideološku notu, pa su među predstavnicima stranaka u Europskom parlamentu frcale iskre, nakon što je predsjednik Europskih pučana Manfred Weber izjavio kako su oni najveći prijatelji poljoprivrednika kojima ne trebaju lijeve politike, već ravnoteža između pretjerane regulacije, zelene politike, iracionalne birokracije i onoga što poljoprivrednici traže. Zbog te su ga izjave oštro kritizirale predsjednice klubova Socijalista i demokrata Garcia Perez i supredsjedateljica Zelenih Terry Reintke, koje smatraju da na poljoprivrednoj politici moraju raditi svi zajedno.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s Norbertom Linsom, predsjednikom Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta koji pripada klubu Europskih pučana. Političku karijeru u stranci CDU započeo je još kao student 1998., a otada je obnašao i brojne političke dužnosti u njemačkoj saveznoj pokrajini Baden-Württemberg, iz koje dolazi. Između ostalog, bio je pomoćnik ministra Rudolfa Köberlea u regionalnom Ministarstvu Baden-Württemberga za ruralna područja, prehranu i zaštitu potrošača. Zastupnik u Europskom parlamentu prvi put postao je 2014. i ponovo je izabran 2019.

NACIONAL: Posljednjih tjedana svjedočimo masovnim prosvjedima poljoprivrednika diljem Europe koji su kulminirali blokiranjem europskih institucija u Bruxellesu za vrijeme izvanrednog summita Vijeća, a prosvjedovali su i u Strasbourgu. Jeste li očekivali ovakav razvoj događaja i jesu li ih europski čelnici shvatili ozbiljno?

Za ono što smo nedavno vidjeli u Bruxellesu i čemu svjedočimo diljem EU-a, a to su prosvjedi od Njemačke, Italije, Francuske, Portugala do Luxemburga i Belgije, pa i europskih institucija, postoje različiti razlozi. Negdje se radi o nezadovoljstvu nacionalnim vladama i njihovom politikom, a negdje se poljoprivrednici bune protiv Bruxellesa i europskih politika. Sve u svemu, uvijek je riječ o mješavini nezadovoljstva nacionalnim, ponegdje i regionalnim odlukama i odlukama koje se donose u europskim institucijama. Na ovoj plenarnoj sjednici čuli smo predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen i pola njenog govora bilo je posvećeno poljoprivredi. Očito je da su prosvjedi imali odjeka i da je porasla svijest o problemima poljoprivrednika među čelnicima europskih institucija. Moram reći da se to primjećuje posljednjih mjeseci, otkad je Franz Timmermans napustio Komisiju. Naime, i u govoru o stanju Europske unije Ursula von der Leyen spomenula je poljoprivredu, a donijete su i neke odluke koje se možda nekima ne sviđaju, a to je produljenje primjene pesticida, odnosno glifosata, kao i statusa zaštite vukova. Pa i najnovije Komisijino povlačenje prijedloga SUR-a, odnosno plana za smanjivanje kemijskih gnojiva dok se ne postigne održivi dogovor i izađe s boljim prijedlogom, bio je itekako potreban signal poljoprivrednicima da europske institucije brinu za njihove zahtjeve, ali to nije dovoljno.

‘Za to što smo nedavno vidjeli u Bruxellesu i čemu svjedočimo diljem EU-a, a to su prosvjedi od Njemačke, Italije, Francuske, Portugala do Luksemburga i Belgije, postoje različiti razlozi’

NACIONAL: Čini se da su razlozi nezadovoljstva svuda isti.

Pratio sam proteste izbliza, čak sam i sudjelovao u mnogim prosvjedima u Njemačkoj, i svuda se ljudi bune zbog istih stvari – prevelike regulacije, birokracije, porasta cijena proizvodnje. Zbog toga moramo dublje razmotriti zajedničku poljoprivrednu politiku i neke njene aspekte. Smatram da postoji velika potreba za pojednostavljenjem procedura s takozvanim „uvjetovanim mjerama“ koje su obvezne za poljoprivrednike. To je zahtjev koji se više puta ponavljao, ali sada smo došli do razine kada to postaje neizvedivo za poljoprivrednike koji su zbog birokracije prisiljeni provoditi više vremena u svojim uredima, nego u polju.

NACIONAL: Prosvjedi poljoprivrednika dobili su u Europskom parlamentu i ideološku dimenziju. Predsjednik Kluba EPP-a Manfred Weber rekao je kako je EPP oduvijek bio prijatelj poljoprivrednicima kojima ne trebaju lijeve politike, što je izazvalo kritike Socijaldemokrata i Zelenih. Je li se predizborna kampanja vodi i na tom planu?

Moglo bi se tako reći. No ako pogledate što je moja politička grupacija radila ne samo posljednjih mjeseci, već i godina, onda se može zaključiti da smo doista oduvijek štitili interese poljoprivrednika i kritizirali neke zakone ovdje u Europskom parlament, poput Zakona o obnovi prirode. Mi smo u kontaktu s realnim poljoprivrednim sektorom i njihovom zajednicom, znamo njihove probleme i mislim da smo im bliže od nekih drugih političkih grupacija. Budući da se sve više prigovara europskoj poljoprivrednoj politici i govori o tome što se planira, nisam iznenađen nezadovoljstvom poljoprivrednika.

NACIONAL: Je li moguće dostići ciljeve klimatske neutralnosti do 2050. i sačuvati europsku poljoprivredu?

Možda zvuči kontradiktorno, ali ja imam neke dileme oko izračunavanja emisije metana za koje je odgovorna poljoprivredna proizvodnja. Ne samo ja, već i sve više znanstvenika propituje te metode. Moramo razgovarati o ciljevima, ali i načinima kako ih postići. Te stvari trebaju ići postupno, ne smije se vršiti pritisak na poljoprivrednike koji moraju moći preživjeti od svoga rada.

NACIONAL: Koliko su ruska agresija na Ukrajinu i pružanje pomoći toj zemlji u obrani utjecali na situaciju s poljoprivredom u EU-u i je li zbog toga dodatno narušena europska solidarnost?

To je izazov i za Europsku uniju i za Ukrajinu. Mislim da ste svjesni toga da smo mi kao Odbor za poljoprivredu učinili puno toga kako bismo osigurali bolju infrastrukturu da izvoz žita i hrane iz Ukrajine ide tamo gdje je i namijenjen – trećim zemljama. To su tzv. putovi solidarnosti, o čemu smo imali desetke sastanaka s Europskom komisijom. Sada je uspostavljen i novi koridor preko Crnog mora, što je omogućilo Ukrajini da više izvozi već u prosincu i siječnju. Naravno da vidimo sve veći pritisak na europsku poljoprivredu zbog ukrajinskog izvoza i zato mislim da je Komisija donijela dobru odluku o prolongiranju nekih odredbi Sporazuma o slobodnoj trgovini koji je potpisan prije deset godina. Postoje neki zaštitni mehanizmi. Tako neće biti ukinute carine na sve poljoprivredne proizvode, na primjer na mliječne proizvode, jaja, šećer, piletinu, jaja i slično, gdje su premašene dogovorene kvote. To znači da mi i dalje pokušavamo pomoći Ukrajini koliko god možemo, ali istovremeno želimo zaštititi i europski poljoprivredni sektor. Naravno da još uvijek postoji zabrinutost zbog uvoza žita, osobito u državama koje graniče s Ukrajinom, ali ovo je bio vrlo dobar signal.

‘Krajnja desnica u Njemačkoj poljoprivrednicima ne nudi ništa. Ona je protiv svakih poticaja za poljoprivredu jer je protiv bilo kakvih poticaja’, rekao je Nacionalu Norbert Lins. FOTO: Europski parlament

NACIONAL: Posebno su ljuti poljoprivrednici u Njemačkoj, gdje sektor poljoprivrede vodi Zelena stranka, za koju kažu da ih ne razumije. Kako to komentirate?

Ja sam dio opozicije u Njemačkoj i naravno da ću biti kritičan prema vladi jer je to dio mog posla. Ali tu se ne radi samo o Ministarstvu poljoprivrede, već i Ministarstvu zaštite okoliša, a oba su ministarstva izuzetno važna za poljoprivrednike. Ako pogledate tko su ministri u koalicijskoj vladi predvođenoj SPD-om, vidjet ćete da su to uglavnom ljudi koji dolaze iz velikih gradova koji nemaju puno veze s poljoprivredom. Ja sam s juga Njemačke i rekao bih da je ova vlada sastavljena uglavnom od onih koji dolaze sa sjevera zemlje. Ne mislim da je sve što rade pogrešno, ali iz njihovih politika možete vidjeti da nemaju previše kontakata i veza s poljoprivrednicima. U Njemačkoj se zato poljoprivrednici uglavnom nisu pobunili protiv Bruxellesa, već protiv vlastite vlade. Osobito zbog odluke da se smanje subvencije za gorivo i da se nametnu porezi na traktore, odnosno poljoprivredne strojeve, od čega je vlada na kraju odustala. Naime, 2020. – 2022. situacija je bila dobra, no u 2023. cijene hrane su se snizile, a tako i prihodi poljoprivrednika koji ne mogu više preživjeti od svoga rada, osobito oni mali.

NACIONAL: Nezadovoljstvo poljoprivrednika zloupotrebljavaju desne radikalne stranke, čiji rejting raste. Od Marine Le Pen u Francuskoj do AFD-a u Njemačkoj. Kako se tome suprotstaviti?

Najviše što možemo učiniti je to da vodimo brigu o poljoprivrednicima, da ih slušamo i da pronađemo rješenja ne protiv njih, nego s njima. Ako pogledate program krajnje desnice u Njemačkoj, brzo ćete shvatiti da oni poljoprivrednicima ne nude ništa. Oni su, naime, protiv bilo kakvih poticaja za poljoprivredu. To je program krajnje desnice u Njemačkoj i na koji treba upozoriti farmere dok s njima protestiraju. Poljoprivrednike treba osvijestiti i reći da pogledaju političke programe i njihov sadržaj. Potpuno sam uvjeren da su radikali protiv poljoprivrednika i da im neće pomoći.

NACIONAL: S druge strane, u Njemačkoj stotine tisuća ljudi iz tjedna u tjedan prosvjeduje protiv AFD-a i traži ukidanje njihova financiranja pa i zabranu djelovanja. Što mislite o tim zahtjevima?

Ne treba zabranjivati stranku jer ako nešto zabranite, nećete riješiti problem, naprotiv, njima popularnost može samo porasti. Ne treba ulaziti ni u kontroverzne rasprave, već treba ljude osvijestiti čemu AFD teži i što želi. A želi u potpunosti promijeniti naše društvo, uključujući i ekonomsku situaciju koja bi se pod takvim vodstvom samo pogoršala. Trebamo uvjeriti ljude koliko je opasna namjera AFD-a da diskriminira određene dijelove društva i da oni nisu humanisti.

‘Vidimo sve veći pritisak na europsku poljoprivredu zbog ukrajinskog izvoza i zato mislim da je Komisija donijela dobru odluku o prolongiranju nekih odredbi Sporazuma o slobodnoj trgovini’

NACIONAL: Socijaldemokrati smatraju da su CDU i CSU skloni skrenuti udesno kako bi privukli birače krajnje desnice. Je li to točno?

O tome imam sasvim suprotno mišljenje. Mi sasvim sigurno ne bismo preuzimali retoriku krajnje desnice. Na primjer, kada je riječ o migrantima, što je u nekim zemljama Europske unije, pa i u Njemačkoj, pitanje visoko na političkog agendi. Trebamo o tom problemu razgovarati ako zbog toga postoji zabrinutost među građanima i pokušati naći razumno rješenje. Na primjer, samo 20% ukrajinskih izbjeglica u Njemačkoj je zaposleno. Ostali primaju socijalnu pomoć. S druge strane, u Nizozemskoj ih 70% radi. Nije problem u ukrajinskim izbjeglicama, već u sustavu. Jer država očito ne daje dovoljno poticaja onima koji će zaposliti ili ukrajinske izbjeglice ili druge tražitelje azila u Njemačkoj. To znači da treba pomoći onima koji žele raditi i biti restriktivniji prema onima koji ne žele. Smatram da taj problem trebaju riješiti mainstream stranke, a ne prepuštati ih ekstremistima. A ovo je dobar pristup.

NACIONAL: Jesu li demokršćanske stranke spremne ući u veliku koaliciju sa svim proeuropskim strankama, od zelenih do socijaldemokrata, kako bi se zajednički suprotstavili rastu AFD-a?

To neće biti potrebno nakon izbora 2025. Rejting CDU-a je trenutačno od 30 do 32%, a naše sestrinske stranke CSU-a u Bavarskoj 43%. Vidjet ćemo što će se događati sljedećih mjeseci koji će doista biti izazovni, ali neće postojati potreba za velikom koalicijom četiri mainstream stranke. Drugačije je na istoku Njemačke, gdje se na jesen održavaju regionalni izbori, u Brandenburgu, Thüringenu i Saskoj, i gdje je AFD doista jak. Tamo će situacija biti doista teška. Nije lako pronaći rješenje kako prevladati ekstremiste. Naime, ne radi se samo o krajnjoj desnici, već i o krajnjoj ljevici. Nedavno je osnovana nova stranka, nazvao bih to lijevom nacionalističkom, proruskom strankom BSW. Osnovala ju je Sahra Wagenknecht, nekadašnja vatrena zastupnica krajnje ljevičarske stranke Die Linke. Ona sada dobiva od 4 do 7%. Vidjet ćemo što će se događati. Ono što vidim u svojoj izbornoj jedinici, kada sam kod kuće, to je da sve više raste povjerenje u moju stranku CDU. I da ljudi govore – dobro, nisu oni baš 100% uspješni i nije baš sve što su radili dobro, ali shvaćaju da postoji potreba za političkom strankom koja je sposobna riješiti sukobe unutar određenih dijelova društva i biti narodna stranka. Mislim da smo na dobrom putu da opet postanemo zaista narodna stranka i da se vratimo na vlast. Vrlo sam optimističan oko toga.