Uskoro izlazi jedinstvena monografija, slavi glumačkog velikana Ivu Gregurevića

Ono što je u Hollywoodu bio John Wayne, a u Francuskoj Jean-Paul Belmondo u Hrvatskoj je Ivo Gregurević (1952. – 2019.). Bio je rođeni glumac, glumac koji glumi i kad ne glumi. Jedinstven u svakom pogledu. Jedinstvena je i opsežna monografija koja izlazi u izdanju Školske knjige 24. kolovoza u čast toga glumačkoga velikana.

Prvo predstavljanje te raskošno opremljene knjige održat će se 27. kolovoza, na dan otvaranja 27. festivala Dani hrvatskog filma Ivo Gregurević u Orašju. U monografiji su prikazani svi segmenti Gregurevićeve četiri desetljeća duge karijere tijekom koje je odigrao čak 196 uloga – 36 u kazalištu, 116 na filmu, šest u radiodramama i 38 u televizijskim serijama.

O njegovim ulogama, doprinosu hrvatskome kazalištu i filmu te osnivanju festivala Dani hrvatskog filma u Orašju u monografiji znalački pišu akademik Boris Senker, filmolog Daniel Rafaelić, urednica Dramskog programa Hrvatskog radija Lada Martinac Kralj i novinarka Nada Koturić. Monografiju je priredio Vedran Mlikota, uredila Miroslava Vučić, a dizajnirao Martin Peranović.

Osim bogatog izbora fotografija (više od 500), posebnost su ove monografije videoprilozi u kojima, zahvaljujući QR kôdovima, čitatelji mogu na zaslonima mobitela ili računala pogledati Ivinu antologijsku predstavu Đuka Begović, isječke iz filmova Kiklop, Čaruga, Josef i Priča iz Hrvatske te dio legendarnog razgovora Ive Gregurevića i Roberta Knjaza vođenog za potrebe emisije Svlačionica iz 2000., ističe urednica knjige Miroslava Vučić.

“Što zapravo mislimo kad kažemo: “Ivo Gregurević bio je rođeni glumac?” Mislimo prije svega na to da je imao ono nešto – it, kao što je, najjednostavnije što se može, objasnio američki povjesničar i teoretičar glume Joseph Roach. To nešto bila je Ivina iznimna scenska uvjerljivost”, objašnjava u monografiji akademik Boris Senker, autor studije Rođen za glumu u kojoj piše o kazališnim ulogama Ive Gregurevića.

Julio Tapon, Hamlet, Tartuffe, Matamor, Visko Zlodre, Rico Verri, Grbo – bile su to velike Ivine kazališne glumačke interpretacije, no ipak ni jedan od tih i drugih kazališnih likova nije srastao s Ivom onako čvrsto i trajno kao lik slavonskog bećara Đuke Begovića. Filmski pandan Đuki Begoviću je Ivin Čaruga.

“Nakon Čaruge Ivo je svojim briljantnim komičnim darom i prštećom erotikom trajno zaposjeo srebrni ekran kao glavni glumac. I to takav glavni glumac za kojega niste do kraja sigurni je li pozitivac ili negativac”, piše Daniel Rafaelić u svojoj studiji Nevjerojatna uvjerljivost resi baš sve Ivine uloge, u kojoj ga uspoređuje s Johnom Wayneom i Jeanom-Paulom Belmondom.

“Nikad kopija, uvijek simbol, pravi pravcati velikan hrvatskog filma. Prijateljskog lica koje prema potrebi postaje dijabolično, vrlo je brzo i sâm postao znak. Vrhunskim filmskim i televizijskim ostvarenjima te antologijskim ulogama udomaćio se Ivo u gotovo svakoj kući u kojoj se voli i gleda hrvatski film. Ivo Gregurević bio je i ostao standard i domet”, navodi Rafaelić u tekstu o Gregurevićevim filmskim i televizijskim ulogama.

Monografija daje uvid u njegove uloge u radiodramama (Lada Martinac Kralj) i u povijest festivala Dani hrvatskog filma ‘Ivo Gregurević’ koji je stavio malo Orašje na zemljovid filmskoga svijeta (Nada Koturić). Sadržava i priloge o svim Gregurevićevim kazališnim, filmskim i televizijskim ulogama. U posebnom poglavlju Sjećanja prijatelja i suradnika četrdeset četvero Ivinih prijatelja oprostilo se od darovita glumca i voljenog kolege. ‘Tebe, Ivo, u svima nama ima’, piše, među inima, Zrinka Cvitešić.

“Zahvaljujući QR kôdu na samome kraju monografije, u kojemu gledamo isječak razgovora Roberta Knjaza i Ive Gregurevića (Svlačionica, 2000.), sve postaje jasno. I dobro. Dakako, na Ivin način”, poručila je urednica knjige Miroslava Vučić te ističe da je ova monografija ‘znak sjećanja svih nas koji Ivu i dalje gledamo, kojima Ivo nedostaje’.

 

Komentiraj