U ponedjeljak izložba ‘Pisci protiv totalitarizma’ i tribina ‘Bugarska epizoda Vesne Parun’

Autor:

25.10.2010.,Sibenik - U sibenskoj Gradskoj knjiznici postavljena izlozba poznate hrvatske knjizevnice Vesne ParunrPhoto:Dusko Jaramaz/PIXSELL

Dusko Jaramaz/PIXSELL

U zagrebačkoj Knjižnivi Marije Jurić Zagorke u ponedjeljak u 20 sati otvara se izložba ‘Pisci protiv totalitarizma’ i tribina ‘Bugarska epizoda Vesne Parun’.

Na tribini sudjeluju: Genka Georgieva, izvanredna i opunomoćena veleposlanica Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj, Tomica Bajsić, predsjednik Hrvatskog P.E.N. centra, Ksenija Banović, književna prevoditeljica i glumica Vesna Tominac Matačić.

U povodu 100. rođendana Vesne Parun, Hrvatski P.E.N. centar i Veleposlanstvo Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj predstavljaju izložbu ‘Pisci protiv totalitarizma’ uz tribinu ‘Bugarska epizoda Vesne Parun’.

Naime, uz devedesetak autorskih knjiga koje je objavila, manje je poznato da se Vesna Parun bavila i prijevodom poezije s njemačkog, francuskog, slovenskog i bugarskog jezika.

U njezinoj bogatoj biografiji gotovo je nepoznata činjenica o životu na relaciji Sofija-Zagreb u periodu od 1962. do 1968. godine. Poznanstvo s Radojem Ralinom i Blagom Dimitrovom na Omladinskoj radnoj akciji 1947., zauvijek ju je vezalo uz Bugarsku, gdje je prijateljevala s bugarskim intelektualcima, uglavnom mladim satiričarima i disidentima. Pod političkim pritiskom i optužbama za špijunažu ekstradirana je iz Bugarske 1967. Za sobom je ostavila pregršt prijevoda bugarskih pjesnika u hrvatskoj periodici.

U prepjevu zbirke poezije Hriste Jasenova Viteški Zamak koju je izdala u vlastitoj nakladi 2006. godine Vesna Parun kaže: “Prepisujući prepjeve rukom, po tko zna koji put – kao u dobra stara spora vremena – hvatala me sumnja u njihovu točnost; gorka spoznaja da je ono najčarobnije u nečijoj poeziji neprevodivo, jer je riječ postala muzikom. Poezija je veliki mag. Možda sam u nekoj pjesmi dotaknula njezin vrh. Što uopće znači prepjevati njezinu poeziju? Lišiti je najprije njezine odjeće jezika, strgnuti s nje te čudne tuđe nam riječi, da ostane od nje tek gola misaona stabljika. Stabljika glazbe, na koju ćemo nasaditi onu istu biljku, u tkivo drugog jezika utkanu. U drugu riječ, koja joj se opire. Koja je ne voli, dok ne izvuče iz nje za sebe bar zrnce ljepote”.

OZNAKE: vesna parun

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.