TRAMIŠAK: ‘Kritike Biljane Borzan nisu konstruktivne jer mnogi rezultati iskorištenosti EU fondova još nisu vidljivi’

Ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Nataša Tramišak govori o Nacionalnom planu za oporavak na kojem radi njeno ministarstvo te odgovara na tvrdnje Biljane Borzan koja je izrazila skepsu da Vlada može povući 22 milijarde eura iz EU fondova

Nakon nedavnog intervjua hrvatske zastupnice SDP-a u Europskom parlamentu Biljane Borzan tjedniku Nacional, u kojem je izrazila sumnju u sposobnost ove vlade da iskoristi 22 milijarde eura, koliko će Hrvatskoj biti na raspolaganju iz europskih fondova u sljedećem sedmogodišnjem proračunskom razdoblju, ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Nataša Tramišak tražila je ispravku tog navoda. U međuvremenu je održana sjednica Vladina Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem, na kojoj je premijer izrazio zadovoljstvo do sada ugovorenim projektima, za koje je nesumnjivo zaslužna i sama ministrica, s obzirom na to da je od 2018. do 2020. godine obnašala dužnost pročelnice Upravnog odjela za investicije, razvojne projekte i fondove EU-a u Osječko-baranjskoj županiji. Prije toga, od 2009. do 2012., bila je zamjenica općinskog načelnika u Općini Antunovac, a od 2016. do 2020. direktorica Agencije za održivi razvoj Općine Antunovac – RODA d.o.o. Po obrazovanju pravnica s diplomom Pravnog fakulteta u Osijeku, Nataša Tramišak stručno se usavršavala upravo na upravljanju europskim projektima i u praksi je vrlo dobro upoznata s povlačenjem novca iz europskih fondova. Inače, njeno ministarstvo ubrzano radi na Nacionalnom planu za oporavak koji je nužno usvojiti kako bi se mogla koristiti sredstva iz Fonda za oporavak i otpornost, odnosno novog instrumenta Next Generation EU koji za Hrvatsku iznosi 9, 4 milijarde eura, od kojih je oko 5,94 milijarde bespovratno, to jest grantovi, dok su ostalo zajmovi.

NACIONAL: Da bi Republika Hrvatska mogla koristiti sredstva iz Europskog fonda za oporavak i otpornost, mora izraditi vlastiti Nacionalni plan oporavka i Operativni program koji moraju slijediti prioritete Nacionalne razvojne strategije do 2030., no ona još uvijek nije gotova iako bi sljedećeg tjedna morala biti poslana na uvid Europskoj komisiji. Hoće li se to i dogoditi?

Ona je u nacrtu spremna i trebala bi sljedećeg tjedna ići u javno savjetovanje, iako nemamo obvezu javnog savjetovanja za taj dokument. Radi se o našoj Nacionalnoj razvojnoj strategiji za koju je bitno što Hrvatska želi postići u sljedećih deset godina. Zato ona prvo ide na izglasavanje u Hrvatski sabor, a onda u Europsku komisiju. Naravno, mora pratiti prioritete EU-a kao što su zelena ekonomija, nove tehnologije, digitalizacija, ekološka poljoprivreda, konkurentnost gospodarstva – što je jednako značajno za Hrvatsku kao i za cijeli EU. Naravno da smo sve to implementirali u Nacionalnu strategiju. Znamo i koje su bile naše prepreke i potrebe, gdje zaostajemo za ostalim zemljama članicama i nudimo rješenja kako to ispraviti. Taj strateški dokument mora biti dosta ambiciozan i sveobuhvatan i treba dati strateški okvir za razvoj svih komponenti društva. Nacrt koji postoji sigurno bi mogao biti detaljniji i konkretniji što se tiče gospodarstva i ekonomije, ali to će se razraditi sektorskim strategijama. Zalažem se da taj dokument bude koncizan, koherentan, jasan i pristupačan svima, da daje jasnu viziju onoga što želimo. Nema smisla da on ima nekoliko tisuća stranica jer se onda gubi bit. Iz te Strategije doći ćemo i do operativnog programa za sljedeće proračunsko razdoblje.

NACIONAL: Kako komentirate kritike koje su se pojavile na Strategiju nakon što je Jutarnji pustio draft dokumenta?

Želimo da zainteresirana javnost sudjeluje u izradi dokumenta i svaku dobronamjernu i kompetentnu kritiku treba uzeti u obzir. Nacrt Nacionalne razvojne strategije u procesu je tehničkih dorada za Stručni odbor kako bi uskoro bio spreman za predstavljanje javnosti. Nacrt Strategije trebao bi biti pušten u javno savjetovanje u listopadu, kada će svi dionici imati mogućnost davanja komentara na predloženi Nacrt.

 

‘Podršku u procesu izrade Strategije dali su stručnjaci Svjetske banke. Samo s njihove strane sudjelovalo je preko 50 suradnika, a Svjetska banka je radila njihov izbor i odgovara za reference i kvalitetu usluga’

 

NACIONAL: Tko su konzultanti koji su radili na strategiji?

Podršku u procesu izrade Strategije dali su stručnjaci Svjetske banke s kojom je ugovor potpisan u svibnju 2018. godine. Samo s njihove strane sudjelovalo je preko 50 suradnika, a Svjetska banka je radila njihov izbor i odgovara za reference i kvalitetu isporučenih usluga koje se odnose na prijedlog metodologije i izradu analitičkih podloga u okviru „Ugovora o savjetodavnim uslugama u svrhu potpore uspostavi sustava za strateško planiranje i upravljanje razvojem te izrade nacionalne razvojne strategije do 2030.“. Kroz izradu Strategije dana je prilika za konstruktivan dijalog širokom krugu dionika. U njenom nastajanju, kroz četiri faze procesa izrade Strategije i 186 događanja na kojima je sudjelovalo više od 1500 stručnjaka, sudjelovale su brojne društvene skupine i pojedinci različitih profila i generacija, kroz rad Upravljačkog odbora (koji čine predstavnici resornih tijela državne uprave, Hrvatskoga sabora, Ureda predsjednika Republike Hrvatske, Hrvatske zajednice županija, Udruge gradova u Republici Hrvatskoj, Udruge općina u Republici Hrvatskoj, Hrvatske udruge poslodavaca, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore, sindikata više razine, Hrvatske narodne banke i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti), međuresorne radne skupine svih ministarstava, Razvojnog foruma, sedam tematskih radnih skupina (Zdravlje i kvaliteta života, Energija i održivi okoliš, Promet i mobilnost, Sigurnost, Hrana i bio-ekonomija, Digitalno društvo i Turizam i kreativno društvo) i pet radnih skupina za horizontalne politike (makroekonomska politika, javna uprava i pravosuđe, obrazovanje, znanost i razvoj ljudskih potencijala, demografija i socijalne politike, konkurentnost, industrijski razvoj i razvoj poduzetništva i teritorijalni razvoj) i na temelju sudjelovanja na sastancima tematskih leadership grupa s poslovnim sektorom i participativnim radionicama sa širom javnošću.

NACIONAL: Razljutio vas je intervju eurozastupnice Biljane Borzan tjedniku Nacional u kojem je izrazila skepsu prema sposobnosti ove vlade da iskoristi 22 milijarde eura, koliko će Hrvatskoj biti na raspolaganju u sljedećem proračunskom razdoblju EU-a, od 2021. do 2027. Zašto ste tražili demanti?

Prije svega bih željela reći da vjerujem kako svi mi, bez obzira na stranačku pripadnost, kada su u pitanju europski fondovi imamo isti cilj – a to je njihovo maksimalno iskorištavanje za razvoj naše države i jačanje konkurentnosti gospodarstva. Izbori su iza nas i svakako da je konstruktivna kritika nekoga tko to gleda sa strane dobrodošla. Ako netko optužuje Vladu da nema kompetentnosti učiniti neke pomake nabolje, onda za to mora imati jako dobre argumente. Osim toga, mislim da je puno lakše kritizirati nego raditi taj posao. Smatram da je naš zajednički nacionalni interes što prije izaći iz krize i postići gospodarski oporavak i oporavak financija. Kada čujete da vas netko tako proziva – odnosno, cijelu Vladu – a da to nije potkrijepio konkretnim argumentima, a nije ni mogao jer se mnogi rezultati još uvijek ne mogu vidjeti, to onda nije dobra poruka. Teško je to doživjeti kao nešto konstruktivno.

NACIONAL: No Biljana Borzan, kao i bivša ministrica graditeljstva, predsjednica GLAS-a Anka Mrak Taritaš, pa i ekonomski stručnjaci poput Velimira Šonje, smatraju da država nema administrativni kapacitet za povlačenje tako velike količine novca. Upozoravaju da smo do sada svjedočili priličnim kašnjenjima, prevelikoj administraciji, kompliciranim i nedovoljno jasnim pozivima za dostavu projektnih prijedloga, nejasnim kriterijima i nedostatku prave evaluacije odrađenog.

Svjesna sam tih kritika, no moram se vratiti nekoliko godina unatrag. Pokušavam pratiti struku i druga mišljenja koliko god je to u mojoj moći, a svjesna sam i da postoji prostor za poboljšanja, no kod komentara ljudi koji su bili u poziciji djelovati moram se vratiti nekoliko godina unatrag. Doista sam dugo radila na operativnoj razini na projektima i programima financiranim iz fondova EU-a, još od 2009. godine, kada je Hrvatska na raspolaganju imala samo milijardu eura. Kao što znate, 2013. postali smo punopravna članica EU-a, a nakon toga trebalo je programirati prvo proračunsko razdoblje od sedam godina – odnosno od 2014. do 2020., što je više od mandata jedne vlade. Naime, ako tome dodamo pravilo N+3, koje nam je omogućilo da projekte realiziramo u dodatne tri godine, govorimo o razdoblju od deset godina. Već tada SDP-ova vlada u trenutku programiranja nije poslušala relevantne dionike s područja cijele države. Pritom mislim na gospodarstvenike, javni sektor, općine, gradove, kao i civilni sektor, koji su trebali biti korisnici tih sredstava. Tada sam i sama ukazivala na to da kasnimo s programiranjem, kao i da smo program za regije napravili suprotno pravilima kohezijske politike. A sada od tih istih ljudi, koji nisu željeli poslušati savjete, slušamo kritike prema onima koji su preuzeli odgovornost za upravljanje državom.

‘Kad je preuzeo dužnost u prvom mandatu 2016. godine, premijer Plenković je zatekao manje od devet posto ugovorenih sredstava. Mi smo sada ne na 98 posto, već na 103 posto ugovorenih sredstava’, kaže Nataša Tramišak. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

 

NACIONAL: Zbog dosadašnjeg iskustva u povlačenju europskih sredstava  bune se mali poduzetnici i OPG-ovi jer moraju previše čekati i sami financirati projekt, za što često nemaju vremena i na kraju odustaju ili im projekt propadne. 

Europska sredstva služe kako bi takve male poduzetnike potaknula na razvoj, a ne služe spašavanju propalih tvrtki. Slažem se da trebamo pojednostaviti kriterije, tražiti manje dokumentacije, a posebno sada u digitalnom dobu kada je veći dio te dokumentacije javno dostupan online i mi kao tijela državne uprave možemo ih koristiti.

NACIONAL: Kritike iz redova opozicije i eurozastupnika dolaze zato što je, prema podacima Europske komisije, Hrvatska po apsorpciji na samom dnu u EU-u. Iako se premijer voli pohvaliti da je ugovoreno 98 posto sredstava koja su bila na raspolaganju Hrvatskoj od 2014. do 2020., a radi se o 10,7 milijardi eura, isplaćeno je tek 38 posto. Kolika je vjerojatnost da će se do kraja ove godine, odnosno u one tri plus godine, sva ta sredstva doista i isplatiti?  

Kad je preuzeo dužnost u prvom mandatu 2016. godine, premijer Plenković je zatekao manje od devet posto ugovorenih sredstava. Mi smo sada ne na 98 posto, već na 103 posto ugovorenih sredstava. To je ogromna razlika u manje od četiri godine. A sljedeće tri godine čeka nas proces realizacije tih projekata. Do kašnjenja realizacije i isplate sredstava dolazi iz različitih razloga, često i zbog samih korisnika. Da biste povukli ta europska sredstva iz državnog proračuna, morate dokazati njihovu apsolutnu opravdanost, odnosno da ste ih namjenski potrošili. To je pravilo EU-a koje ja u potpunosti podržavam. Svi ti projekti koji se ugovore moraju biti provedeni, morate postići indikatore aktivnosti na koje ste se obvezali, uz provođenje transparentne procedure javne nabave. Taj proces ugovaranja projekata koji je započeo 2016. traje i sada, a kako bismo izbjegli da neka sredstva ne budu povučena, a radi se o velikim projektima, ona se i ugovaraju iznad dostupnih svota. To nije praksa samo Hrvatske, to rade i neke druge države, na primjer Finska. Mi smo sada u top pet prema postotku ugovorenosti sredstava.

NACIONAL: Ali ne i isplaćenosti. 

Točno, kasnili smo s početkom provedbe prošlog financijskog razdoblja i to se direktno odrazilo na cijeli proces jer u projektima nema preskakanja stepenica. Nisam sklona kritizirati prethodnike i ne želim reći da netko tada nije želio da iskoristimo što više europskog novca, jer razumijem da je Hrvatskoj, kao i ostalim novim članicama, bio potreban određeni period prilagodbe. Pa i u administraciji, gdje su ljudi od 2014. morali naučiti potpuno novi model rada i novu metodologiju, kao i princip razmišljanja, te posljednjih godina raditi pod iznimnim opterećenjem. Razlika od ostatka javne uprave je i u tome što je rad administracije koja se bavi fondovima mjerljiv, ali i iz toga se vidi da je postignut značajan napredak.

NACIONAL: Zašto Hrvatska nije slijedila primjer jedne Poljske, koja je primjer odličnog povlačenja europskog novca? Tamo su državne agencije pisale projekte, zašto to ne rade regionalne razvojne agencije?

Što se tiče regionalnih razvojnih agencija koje djeluju u županijama, one su u posljednjih nekoliko godina počele koristiti sredstva Tehničke pomoći da bi educirale kadrove koji bi mogli korisnicima pomoći pri povlačenju sredstava. Pritom ne mislim da oni trebaju biti konkurencija konzultantskim tvrtkama ili tržištu. No smatram da je ključno da te procedure pojednostavimo tako da svatko sam može napisati prijavu projekta. Dakle, taj prvi obrazac za preliminarnu ocjenu projekta mora biti maksimalno jednostavan, kako bismo ubrzali proces prijavljivanja. A tek onda kreće razrada. To je smjer kojim bih ja željela da ubuduće idemo.

NACIONAL: Koji će biti prioriteti u korištenju te 22 milijarde u sljedećih sedam godina? Odnosno, prvo sredstava iz Fonda za oporavak, a onda i Višegodišnjeg financijskog okvira? 

Od te 22 milijarde eura, Fond za oporavak i otpornost iznosi 9,4 milijarde eura. Od toga je šest milijardi eura bespovratnih sredstava i na njih prvo ciljamo jer su nam, naravno, najinteresantniji. O tome kako ćemo ih iskoristiti počeli smo konzultacije sa županijskim razvojnim agencijama, regionalnim koordinatorima, općinama, gradovima, udrugama gospodarstvenika, civilnim sektorom i Europskom komisijom. Pritom koristimo iskustva iz prethodne perspektive, u kojoj smo imali puno više projekata nego novca. Zato već gotovim projektima dajemo prednost i to će biti prvi ciljani pozivi namijenjeni gospodarstvenicima. Inače, europski fond za oporavak traje tri godine – dakle, imamo tri godine vremena za početak provedbe projekata, do 2023., a onda se realizacija može produljiti do 2026. Prvih 800 milijuna eura iz Fonda za oporavak i otpornost stići će početkom iduće godine. Od toga je dio namijenjen zdravstvu u borbi protiv covida-19, a najveći dio gospodarstvu, očuvanju radnih mjesta, za likvidnost i poticaje razvoju proizvođačke industrije. Radi se zapravo o novcu prvenstveno namijenjenom nastavku mjera i poticaja koje je Vlada započela početkom ove godine. Što se tiče novca iz Višegodišnjeg financijskog okvira,  razvoj željezničke infrastrukture bit će među prioritetima. U posljednjih trideset godina gradili smo autoceste, a željeznicu posve zapustili. Zato Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture priprema velike projekte i sljedeće desetljeće bit će desetljeće željeznice i intermodalnog transporta, koji može generirati gospodarski razvoj.

 

‘SDP-ova vlada u trenutku programiranja nije poslušala relevantne dionike s područja cijele države. A sada od tih istih ljudi slušamo kritike prema onima koji su preuzeli odgovornost za upravljanje državom’

 

NACIONAL: Nedavno ste u jednom intervjuu rekli da su rokovi za nacionalne planove za oporavak vrlo kratki. Hoće li hrvatski nacionalni plan biti gotov na vrijeme?

Rok je kraj listopada, no plan ne mora biti tako opširan i detaljan kao što će biti partnerski sporazum i operativni programi. On ima i svoje smjernice i reformski paket koji nam je Europska komisija komunicirala za 2019. i 2020. Dakle, svaka ta investicija iz Fonda za oporavak mora biti potkrijepljena reformskim procesima.

NACIONAL: Znači, isplata tih sredstava vezana je i uz reforme koje je nužno provesti, a koje je svaka vlada do sada izbjegavala. Prije svega to su mirovinska reforma, reforma javne administracije i uvođenje poreza na nekretnine, pa i reforma pravosuđa koje ponovo pokazuje sve svoje slabosti. Hoće li novac biti motiv Vladi da se ovoga puta doista upusti u dugo najavljivane reforme? 

Ovoj vladi cilj je učinkovitija država. Svaka vlada do sada je u provođenju takvih suštinskih reformi nailazila na različite prepreke. Otpora uvijek ima jer svatko podržava onu reformu koju će osjetiti netko drugi. Smatram da bismo oko toga morali postići konsenzus, neovisno o političkim opcijama. Tu se vraćam na konstruktivnost i dobre namjere s početka koje nekako nestanu kad treba preuzeti odgovornost i dati podršku reformama koje su uvijek bolne. Ako nam je interes ubrzati gospodarski razvoj i krenuti s kvalitetnom diversifikacijom gospodarskih aktivnosti, onda svi moramo biti spremni podnijeti teret reformi – i gospodarstvenici, i socijalni partneri, i zaposleni u državnoj i lokalnoj administraciji. Pri čemu mislim da su nam ovi posljednji itekako potrebni, samo ako ih usmjerimo na pravi način, kako bi postali još učinkovitiji. Naime, europska administracija puno je veća od hrvatske, a nove metodologije traže i nove, mlade, visokoobrazovane ljude koji će znati aktivno raditi na privlačenju sredstava i provedbi projekata. Sigurna sam da će nam ovoga puta motiv biti bespovratna europska sredstva koja su nam na raspolaganju, kao i iskustvo iz ove krize kroz koju prolazimo.

NACIONAL: Europski parlament traži kontrolu nad trošenjem sredstava iz Fonda za oporavak, pa i pravno obvezujuću reviziju u sredini razdoblja Višegodišnjeg financijskog okvira, kako bi se izbjegle i otkrile zloporabe. Kakav je stav hrvatske vlade prema toj inicijativi? 

Apsolutno se zalažemo za transparentnost i strogo namjensko trošenje europskih sredstava, koja su također javna sredstva. To su i sredstva Republike Hrvatske. I zbog svog prethodnog osobnog iskustva i zbog ovih nekoliko mjeseci u Ministarstvu, podržavam inicijativu za reviziju i smatram da kontrola potrošnje novca iz fondova EU-a mora biti imperativ za sve nas i svaku zemlju članicu. Ta javna sredstva namijenjena su ulaganjima koja zatim stvaraju dodanu vrijednost, kako bi ponovo generirala nova sredstva. Tako raste državni proračun, a ta sredstva se onda i vraćaju u EU. To je svrha cijele priče.

NACIONAL: U posljednje vrijeme puno se govori o samoodrživosti i potrebi razvoja vlastite poljoprivredne proizvodnje koja je na koljenima. Koliko novca Hrvatska ima na raspolaganju iz kohezijskih fondova sljedećih sedam godina? 

Kohezijska politika u novom programskom razdoblju iznosi devet milijardi eura, a u prethodnom je iznosila 6,8. U tih devet milijardi nalazi se onih 400 milijuna koje je izborio premijer Plenković zato što je Hrvatska do sada mogla koristiti europski novac samo u jednom proračunskom razdoblju. Tu je i dodatnih 100 milijuna za ruralni razvoj. Poljoprivreda tako ima veću omotnicu nego do sada – ona iznosi 4,5 milijardi eura, a do sada je bila na 3,2.

NACIONAL: Europska komisija je proljetos upozorila Hrvatsku da nedovoljno kontrolira sredstva iz operativnog programa Konkurentnost i kohezija, a proljetos je kontrola iz Bruxellesa konstatirala da je samo dva posto sredstava namijenjenih ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji za to doista i iskorišteno.  Ministarstvo poljoprivrede je to demantiralo, ali i priznalo nepravilnosti. Tko se time dalje bavi?

Kao što ste rekli, Ministarstvo poljoprivrede je to demantiralo kada smo im poslali upit vezan uz to. Nepravilnosti o kojima govorite mogu nastati, no one često mogu značiti i pogrešku nekog korisnika. Često se radi o nenamjernim propustima u sustavu. To se uvijek ustanovi u sustavu revizije i kontrole. Mnoge nepravilnosti rješavaju se u samom Ministarstvu. Ako dokumentacija u prijavi određenog projekta odgovara uvjetima natječaja, ne mogu se raditi istraživanja o istinitosti tih podataka. To se radi na kraju – u sustavu kontrole provedbe projekta. Ljudi izlaze na teren i provjeravaju stvarno stanje. Možda se dogodilo da je neki državni službenik koji radi takvu kontrolu napravio neki propust, no uvjeravam vas da se u najvećem broju slučajeva precizno kontrolira provedba svakog projekta. Nažalost, ti negativni primjeri uvijek izlaze u medije, dok se za one pozitivne uglavnom ne zna. Ja se svakako zalažem za stroži sustav kontrole u Hrvatskoj iako i Europska komisija ima svoje instrumente i oni rade svoju reviziju.

 

‘Svaka vlada do sada je u provođenju suštinskih reformi nailazila na različite prepreke. Smatram da bismo oko toga morali postići konsenzus, neovisno o političkim opcijama’

 

NACIONAL: No činjenica jest da je bilo pogodovanja i da su do europskog novca dolazili oni koji su u rodbinskim, stranačkim ili kumskim vezama s onima na vlasti. Tjednik Nacional proljetos je objavio i da je obitelj ravnateljice Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju Matilde Copić u samo tri godine dobila čak četiri puta više novca od izravnih državnih poticaja nego što je dobivala u razdoblju dok ona još nije bila ravnateljica Agencije. Kako to komentirate?

Objektivno su poticaji u posljednje četiri godine za sve bili veći. S druge strane, ako su ih članovi nečije obitelji dobivali i prije i bave se poljoprivredom, zašto ih ne bi mogli dobivati ako je netko na javnoj dužnosti? U svakom slučaju, treba naći modele da sve bude transparentno.

NACIONAL: Bivši ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić dobio je 2,5 milijuna kuna za svoj OPG Terra Slavonia. Radi se o bespovratnim sredstvima iz fondova EU-a. Nije li to evidentan sukob interesa? 

Postoji Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i smatram kako je bitno da ono utvrdi što se događalo u tom procesu. Nisam vidjela dokumentaciju iz natječaja i onu koju je priložila Tolušićeva tvrtka pa ne mogu komentirati konkretan slučaj. Naravno, za sve državne dužnosnike postoji ograničenje od godinu dana od prestanka mandata prije nego što započnu posao koji je na neki način povezan s prethodnom dužnošću. To znam iz osobnog iskustva – naime,  iako sam bila lokalna dužnosnica, odnosno zamjenica općinskog načelnika, i sama sam imala to ograničenje. Zbog upute Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, nakon prestanka obnašanja dužnosti nisam mogla raditi u Agenciji za održivi razvoj Općine Antunovac. Zato sam odlučila godinu dana volontirati, nastaviti raditi na projektima i educirati mlade kolege da preuzmu taj posao. Dakle, postoji i osobna odgovornost za svakog od nas. To bi svatko morao sam razlučiti.

Komentiraj