Hrvatskog premijera Andreja Plenkovića nedavno su eskperti dubinski upoznati sa ruskim energetskim ambicijama u regiji iscrpno informirali o pozadini ruske zainteresiranosti za kupnju MOL-ovih dionica u Ini. Ako su te informacije točne, one pokazuju da se Hrvatska našla u središtu geopolitičkog i energetskog rata između Rusije s jedne te EU-a i SAD-a s druge strane.

Informacije i procjene koje su Plenkoviću ti eksperti prezentirali, bacaju i novo svjetlo na nedavnu selektivnu medijsku prezentaciju skandalozne, ali za Hrvatsku negativne arbitražne presude pred UNCITRAL-om u sporu s mađarskim MOL-om oko Ine.

Hrvatski premijer doznao je i da se u pozadini ruskog interesa za Inu, vodi rat hrvatskih interesnih grupacija koje se s jedne strane nalaze na mađarskom, a s druge strane na ruskom platnom spisku. Osim toga, Plenkovića su isti upućeni izvori informirali i o tome da postoji zajednička mađarsko – ruska agenda za preuzimanje Ine, te što govori u prilog tim tezama.

Ruski interes za Inu dospio je ponovo u središte pozornosti nakon što je u intervjuu Jutarnjem listu od 27. listopada 2017., Igor Sečin, generalni direktor Rosnjefta, izjavio da je Rosnjeft zainteresiran za otkup MOL-ovih dionica Ine. Sečin je tada izjavio da Hrvatska već godinama zauzima središnje mjesto u Rosnjeftovoj strategiji regionalnog razvoja.

“Ima više razloga za to, od strateške vrijednosti Inine imovine do lokacije naftnih terminala preko kojih naša kompanija može trgovati svojim proizvodima u okruženju. Sve to može biti temeljem stvaranja središta trgovine usmjerenog na tržište Mediterana i središnje Europe”, izjavio je tom prilikom Sečin za Jutarnji list.
Samo nekoliko dana nakon toga, u intervjuu Nacionalu, ruski veleposlanik u Zagrebu Anvar Azimov je izjavio: “Već duže tražimo mogućnost da dođemo na energetsko tržište Hrvatske. Gazpromnjeft je već prije pet godina izražavao interes za kupnju udjela u Ini. Smatram da je to vrlo iskrena Sečinova gesta, kao čelnika kompanije koja je sposobna uložiti novac u Inu i renovirati rafinerije u Sisku i Rijeci te raditi u interesu Hrvatske. Mislim da Hrvatska neće moći pronaći kompaniju poput Rosnjefta koja je voljna tako pomoći.”

Sečinova najava, kao i intervju ruskog ambasadora Azimova u kojem je on nekim svojim drugim izjavama precizno poticao razdor između premijera Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, dogodila se nedugo nakon što je hrvatska predsjednica sredinom listopada posjetila Rusiju i ondje se srela s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Plenkovića su nedugo potom dubinski informirali o tome zašto je pozicija Hrvatske vrlo važna za rusku energetsku strategiju.

Predočeno mu je da se ruska energetska strategija uvelike bazira na činjenici da Europa ovisi o ruskom plinu i nafti te da se takvo stanje nastoji održati – ne samo radi zarade od prodaje energenata, već kako bi se plin i nafta mogli koristiti i kao sredstva geopolitičkih pritisaka, pa čak i ucjena u odnosima sa zemljama EU-a.

“U takvom kontekstu Hrvatska ima bitne preduvjete da smanji europsku ovisnost o ruskim energentima. Naime, naftovod Adria već sad omogućuje državama srednje Europe da se opskrbljuju (ne-ruskom) naftom koja dolazi tankerima u Omišalj na Krku, a budući LNG terminal smanjio bi ovisnost srednje Europe o ruskom plinu.
Zato je Rusima iznimno bitno staviti pod kontrolu naftovod i LNG terminal i tako odsjeći Hrvatsku i ostatak srednje Europe od drugih dobavljača nafte i plina te zadržati ovisnost o ruskim energentima”, izjavio je za Nacional izvor blizak Vladi.

Isti izvor Nacionalu je otkrio da se iz Mađarske vrše sve snažniji pritisci na hrvatsku vladu da se omogući dvosmjernost JANAF-ova naftovoda Adria od Siska do Rijeke. JANAF je jednosmjeran od Omišlja do Siska i njime se nafta prevozi od mora prema Sisku. Od Siska do mađarske granice i naftovoda Družba, naftovod Adria je dvosmjeran.

“Mađari kao svoj interes za dvosmjernost naftovoda navode potrebu MOL-a da se omogući transport sirove nafte od Siska prema moru, odnosno iz Rafinerije nafte Sisak, koju namjeravaju zatvoriti, prema Rafineriji nafte Rijeka. O dvosmjernosti naftovoda diskutira se već 15-ak godina, a počeo se spominjati u okviru nerealiziranog projekta Družba Adria kojim su Rusi namjeravali dovoziti sirovu naftu iz Rusije naftovodima Družba preko JANAF-a (Adria), sve do Omišlja na Krku te od tamo izvoziti sirovu naftu na mediteransko tržište”, rekao je za Nacional izvor blizak Vladi.

Više godina Družba Adria se smatrala projektom od velike važnosti za Hrvatsku, ali ponajprije za velike izvoznike nafte poput Rusije. Realizacijom tog projekta Hrvatskoj bi ojačao značaj na području energetske suradnje sa zemljama bogatima naftom, od njega bi Hrvatska zarađivala naknade po svakoj toni nafte na 100 km, JANAF bi zarađivao na pretovaru, a dodatni prihodi povećavali bi se i od naknade luka. Još je HDZ-ova vlada 18. ožujka 1999. podržala taj projekt. Tu je inicijativu nastavila i Račanova vlada, koja je 24. svibnja 2001. donijela Odluku o pokretanju postupka za sklapanje Sporazuma o podršci projektu integracije naftovoda Družba i Adria te ovlastila ministra gospodarstva da ga potpiše. Ovlašteni predstavnici vlada Rusije, Bjelorusije, Ukrajine, Slovačke, Mađarske i Hrvatske taj su sporazum potpisali u Zagrebu 16. prosinca 2002. Sanaderova vlada u ožujku 2004. uključila je pripremu tog projekta u Nacionalni program provedbe strategije energetskog razvoja. Međutim, tada su se protiv projekta pobunile ekološke udruge, u čemu ih je podržao dio političara. Taj i drugi razlozi doveli su do stagnacije u provedbi projekta koji nikada nije realiziran, ali se u Rusiji od njega ne odustaje.

Naftovod Družba napravljen je za vrijeme SSSR-a, njime upravlja ruski Transnjeft, a dijelom Družbe koji prolazi Mađarskom upravlja MOL. JANAF-ov naftovod Adria je 2013. svrstan na listu projekata Europske komisije od zajedničkog interesa za EU. Na temelju toga Europska komisija je pripravna financirati obnovu, dogradnju, održavanje i povećanje njegova kapaciteta.

Projekti JANAF–a pridonose sigurnosti opskrbe država članica EU-a (Hrvatske, Mađarske, Slovačke, Češke), kao i zemalja jugoistočne Europe (BiH, Srbije) jer se sve rafinerije u navedenim zemljama mogu opskrbljivati iz pravca Omišlja.

Osim toga, reverzibilnost dionice JANAF-ova naftovoda od Siska do hrvatsko-mađarske granice omogućuje rafinerijama u zemljama jugoistočne Europe također opskrbu iz naftovoda Družba.
Izvor blizak Vladi opisao je za Nacional kako su Plenkoviću prezentirali zašto je Mađarima jako stalo do toga da se omogući dvosmjernost naftovoda Adria od mora prema Sisku: “Dva su glavna razloga. Prvi je da se tako omogući prijevoz sirove nafte od Rafinerije nafte Sisak prema Rafineriji nafte Rijeka na neprimjetan način i tako potiho ugasi Rafineriju nafte Sisak. Mađari navode ekološke i prometne razloge, međutim, pravi razlozi se kriju u želji za gašenjem proizvodnje u Sisku. Drugi razlog je strateški i iznimno važan za MOL, ali i za Rusiju. Naime, Mađari već neko vrijeme najavljuju da bi MOL-ov udio u Ini mogli prodati ruskom naftnom divu Rosnjeftu, što je Rosnjeft i potvrdio. Ako bi uspjeli dobiti dvosmjernost naftovoda Adria, Rusi bi kupnjom mađarskog dijela Ine praktički dobili završeni projekt Družba Adria jer bi tada mogli sirovu naftu neometano transportirati s naftnih polja u Rusiji na Jadransko more.”

Procjenjuje se da je upravo ta okolnost ključna u pozadini ruskog interesa za Inu. Ako bi se to dogodilo, MOL bi za svoje dionice Ine mogao dobiti više novca jer se procjenjuje da bi Rosnjeft zapravo bio spreman dodatno platiti izlaz na mediteransko tržište preko Omišlja na Krku. Moguće je da bi bez spajanja naftovoda Družba i Adria, i ruski interes bio doveden u pitanje, procijenili su i neki drugi poslovni izvori Nacionala.

U prilog opstanku proizvodnje u sisačkoj rafineriji ne ide ni to što i MOL i Rosnjeft imaju vlastite rafinerije, koje su modernizirali. MOL ima po jednu moderniziranu rafineriju u Mađarskoj i Slovačkoj, koje naftom opskrbljuje upravo Rosnjeft.

U tom kontekstu zanimljiva su još neka zbivanja. Početkom studenoga gotovo 600 radnika sisačke rafinerije potpisalo je peticiju kojom od Ine traže poništenje otkaza ugovora o radu Predragu Sekuliću. Sekulić je sindikalni povjerenik i koordinator Stožera za obranu sisačke rafinerije, koji je otkaz dobio na inicijativu MOL-a zbog javnih istupa, jer im nikako ne odgovara pažnja javnosti oko zatvaranja Rafinerije Sisak.

Sekulić je u više navrata javno upozoravao na to da je sisačka rafinerija profitabilna.

“Nisam do sada počinio niti jednu grešku na svom radnom mjestu. U obrazloženju otkaza ističu i iznošenje lažnih podataka i poslovnih tajni, a iz toga se vidi veliki neprofesionalizam koji vlada u službama kompanije. Podaci o maržama su na internetu i ništa nismo iznosili bez dokaza”, istaknuo je Sekulić.

“Budući da g. Sekulić opetovano krši odredbe Inina Pravilnika o radu i drugih internih akata, i to unatoč prethodno izrečenim dvama upozorenjima o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza, pokrenut je proces nadomjesne sudske odluke otkazivanja njegova ugovora o radu. On je u svojim medijskim istupima iznosio netočne tvrdnje o poslovanju kompanije i podatke koji spadaju u domenu poslovne tajne, te je dovodio u pitanje vjerodostojnost Ininih financijskih izvještaja. Prekršio je niz zakona, internih akata i etička načela INA Grupe tako što je u svojim istupima diskriminirao i vrijeđao, naročito po nacionalnoj osnovi, što šteti ugledu kompanije”, stoji u Ininu priopćenju o razlozima otkaza Sekuliću.
Ako bi Rosnjeft otkupio vlasnički udio MOL-a u Ini, hrvatska vlada bi tada, kao suvlasnik Ine, umjesto Orbana i MOL-a, s druge strane pregovaračkog stola imala Putina i Rosnjeft. Plenkoviću su u tom kontekstu već predočeni neki ključni elementi koji bi određivali takve pregovore.

“Ne treba ni reći koliko je ruska pregovaračka pozicija snažnija od mađarske i koliko široko područje interesa ima. Rosnjeftu Ina nije bitna samo kao naftna kompanija. Kao suvlasnici Ine, Rusi bi preko Rosnjefta dobili ogroman utjecaj na JANAF, koji bi u tom slučaju većinu svog poslovanja obavljao s ruskom naftom. Vrlo vjerojatno pojavili bi se i jačali ruski pritisci na hrvatsku vladu da uđu i u vlasničku strukturu JANAF-a. S obzirom na dvosmjernost JANAF-ova naftovoda, Rusi će imati otvoreni put za transport nafte iz Rusije do Omišlja na Krku. Tako bi oživjeli i proveli projekt Družba Adria te izišli na mediteransko tržište nafte, što je im je iznimno važno radi širenja utjecaja i tržišta”, rekao je za Nacional izvor blizak Vladi.

Isti taj izvor procjenjuje da Rusima neće biti u interesu da JANAF-ov spot na mediteranskom tržištu funkcionira na tržišnim principima. “Njima neće biti dovoljno da, primjerice, od JANAF-a zakupe određene kvote u skladištima za svoju naftu, već će na sve načine nastojati da dođu u posjed i JANAF-a kako bi kontrolirali cijeli spot”, tvrdi taj izvor.
Plenkovića su upozorili i na to da je Rusima Ina bitna i zbog plina. Procjenjuje se da bi ulaskom u Inu Rusima bilo puno jednostavnije stopirati projekt LNG terminala na Krku, što im je strateški važno. Stopiranjem projekta LNG-a na Krku, srednja Europa i dalje bi ostala posve ovisna o ruskom plinu, što bi osnažilo i politički utjecaj Rusije.
“Zbog svoje geopolitičke važnosti LNG terminal nije samo gospodarski i energetski projekt, s obzirom na to da će omogućiti manju ovisnost o ruskom plinu i tako umanjiti ruski politički utjecaj na srednju Europu, kao i mogućnost da Rusija stopira isporuke plina Europi u nekom eventualnom političkom ili drugom sukobu. Zato će Rusi na sve načine nastojati spriječiti realizaciju LNG-a, između ostalog i medijskim napisima i drugim pritiscima, ali i indirektno”, ustvrdio je upućeni poslovni izvor blizak Rusiji.

Plenković je upozoren i na to da priča o mađarsko-ruskom partnerstvu u energetici ima i puno širu dimenziju od Ine i MOL-a. Prenesene su mu i procjene prema kojima, nakon sve lošijih odnosa Zapada i Rusije, Orban postaje sve važniji Putinu.

Orban se u više navrata prema ostatku EU-a ponašao kao oponent i alternativa u pitanjima poput sankcija Rusiji i odnosa prema vladavini Vladimira Putina. Putin i Orban tijekom 2017. dvaput su se sastali i, između ostalog, diskutirali o energetskim temama.

“Primjerice, Rusi i Mađari su, uz velika negodovanja iz ostalih članica EU-a, potpisali sporazum o izgradnji dvaju nuklearnih reaktora nuklearne elektrane Paks II, koja se nalazi 75 km od hrvatske granice i 120 km od Osijeka. Sporazum je potpisan bez javnog natječaja pa je intervenirala i Europska komisija, ali je naknadno zatvorila slučaj i dozvolila sporazum. Taj sporazum pratile su brojne kontroverze: u financijski dio sporazuma uključene su ruske banke koje su pod sankcijama, a upitna je i ekonomska isplativost izgradnje, što budi sumnju u to da će mađarska vlada nelegalno sufinancirati njezin rad. U slučaju Hrvatske sporno je to što se radi o ruskoj tehnologiji koja se u Černobilu pokazala nepouzdanom te o tehnologiji koja koristi rusko gorivo, što će opet pojačati energetsku ovisnost država srednje Europe o Rusima. Inače, nuklearna elektrana u Krškom rađena je američkom tehnologijom”, tvrdi poslovni izvor Nacionala.
Nuklearnu elektranu Paks II treba graditi ruska državna tvrtka Rosatom, a Rusija bi Mađarima trebala pozajmiti 10 milijardi eura za projekt. Izgradnja bi trebala početi iduće godine, nakon što je EU puna 22 mjeseca blokirao projekt dok je ispitivao njegovu usklađenost s propisima EU-a.

“Orban je bio ljut kada je EU onemogućio izgradnju plinovoda Južni tok, a čak je započeo pripreme da unatoč EU-u izgradi mađarski dio Južnog toka. Južni tok bio je veliki prioritet Moskve koji je preko Crnog mora trebao opskrbljivati jugoistočnu i srednju Europu ruskim plinom, zaobilazeći Ukrajinu”, rekao je poslovni izvor Nacionala.

Sve navedeno pokazuje da se interes ruskog Rosnjefta za kupovinu dionica Ine treba promatrati u puno širem kontekstu, kao i da Hrvatska treba pomno promišljati o tome koliko su ruski interesi kompatibilni prije svega s hrvatskima, a tek potom i s interesima EU-a i NATO-a.