Nakon što je politička platforma Možemo! 16. rujna za svoju premijersku kandidatkinju istaknula saborsku zastupnicu i predsjednicu Kluba zastupnika Možemo! te koordinatoricu i članicu Upravnog odbora stranke Sandru Benčić, odmah se nametnulo pitanje je li Možemo! u proteklom razdoblju uspio izvan Zagreba razviti dovoljno snažnu infrastrukturu da se suprotstavi organizacijski uvijek solidnom HDZ-u. O tome, ali i o drugim aktualnim političkim temama, Nacional je razgovarao sa Suzanom Jašić, jednom od dvoje gradonačelnika koje u aktualnom mandatu ima politička platforma Možemo!: Tomislav Tomašević gradonačelnik je Zagreba, Suzana Jašić gradonačelnica Pazina.

Manje je poznato da je Suzana Jašić jedna od najiskusnijih i najdugovječnijih aktivistkinja i političarki u Možemo!: ta diplomirana politologinja iz Pazina polovinom devedesetih u Zagrebu je bila glavna urednica Studentskog lista, a potom je 1997. sudjelovala u osnivanju GONG-a, koji je to ime dobio od akronima sintagme “Građani organizirano nadgledaju glasanje”, što je u Hrvatskoj Franje Tuđmana bio iznimno važan, a nerijetko i nezahvalan posao. Jašić je od 1999. do 2002. bila i izvršna direktorica GONG-a, od 2003. do 2009. i njegova predsjednica te sljedećih pet godina članica Vijeća GONG-a. U dva mandata, od 2003. do 2009., bila je članica Programskog vijeća HRT-a kao predstavnica civilnog društva. Nakon što se, poslije 2010., vratila u Pazin, predstavljala je roditelje u Upravnom vijeću tamošnjeg dječjeg vrtića Olga Ban; na izborima 2017. postala je vijećnica u Gradskom vijeću, da na posljednjim izravnim lokalnim izborima bude izabrana i za pazinsku gradonačelnicu. U međuvremenu, svih spomenutih godina, u Hrvatskoj, regiji i inozemstvu sudjelovala je u cijelom nizu inicijativa i projekata vezanih uz civilno društvo, izbore i izborna zakonodavstva, surađujući s međunarodnim organizacijama poput OESS-a, EU i NDI-ja.

NACIONAL: Sljedećih mjeseci, ključno pitanje hrvatske politike bit će: kako do 76 ruku u Saboru na predstojećim parlamentarnim izborima. Možemo! je Sandru Benčić kandidirao za premijerku, ali dojam je da od posljednjih parlamentarnih izbora stranku niste ojačali dovoljno da u više izbornih jedinica osvojite uvjerljiviji rezultat. Kako to planirate postići?

Brzi stranački rast zna biti opasan. Posve je normalno da je Zagreb “usisao” golem dio kapaciteta i stranke i ljudi, jer je glavni grad po složenosti upravljanja prvi poslije nacionalne razine. U Zagrebu će vjerojatno i cijeli prvi mandat ostati izazovan, jer “kosturi iz ormara” ne prestaju ispadati. Ljude je trebalo pripremiti za snažnije širenje izvan Zagreba i mi smo tu fazu prošli. U posljednje vrijeme dosta radimo na terenu i osnažili smo lokalne grupe. Imamo kapacitete za formiranje lista u svim izbornim jedinicama.

NACIONAL: Nemam dojam da javnost zna za te ljude. Čak i u Splitu, drugom gradu u Hrvatskoj, teško ste pronalazili kandidate, čak i za gradonačelnika. Parlamentarne izbore ne može se dobiti samo u zagrebačkim izbornim jedinicama.

Naravno. Nijedna stranka nije svugdje podjednako snažna. Svaka ima neka uporišta, i izazovnije terene. Platforma Možemo! dobro stoji u Dubrovniku, u nekim dijelovima i otocima Dalmacije, počeli smo jače raditi Slavoniju, imamo grupe u Rijeci, Karlovcu, Puli… Prije godinu dana rekla bih da nisam zadovoljna, ali onda je krenulo.

NACIONAL: Spomenuli ste Slavoniju. Gdje?

U gradskom Vijeću grada Osijeka imamo dvoje vijećnika koji rade odličan posao, a imamo i jaku lokalnu grupu Osijek koja sada ojačava naše ljude u Đakovu, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Belišću.

NACIONAL: Možete li istaknuti tri ključne teme s kojima će Možemo! ići u kampanju?

To je svakako promjena ekonomskog modela razvoja koji se sada temelji na rentijerskoj ekonomiji i nedostatnom ulaganju u razvoj industrije i poljoprivrede, što nas je dovelo do potpune ovisno o uvozu i nisko plaćenih i nesigurnih radnih mjesta. To je nova socijalna država s reformama tri stupa socijalne države: zdravstva, obrazovanja i sustava skrbi. I, naravno, pitanje zelene transformacije u energetskom sektoru, ulaganja u građansku energetiku, prilagodbe klimatskim promjenama i novog jačeg sustava civilne zaštite. Ukratko, ljudi i kvaliteta života.

‘O Mostu nikad nisam imala iluzija. ne vidim kakva bi to javna politika mogla biti kad bismo zajednički obnašali vlast. U čemu bismo se svjetonazorski složili?’, rekla je. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Nužno će biti koalirati, budete li mogli pretendirati na vlast. Tu je, međutim, mnogo nejasnoća: na dan našeg razgovora, primjerice, zagrebački gradski vijećnik vašeg koalicijskog partnera SDP-a Renato Petek žestoko je kritizirao gradonačelnika Tomaševića. Možemo! ide sam na izbore, zbog čega SDP nije zadovoljan… Kako će se te razlike pomiriti, bude li trebalo koalirati?

Petek solira već dugo i mislim da se ne konzultira s SDP-om. Prema mojim informacijama, suradnja Možemo! i SDP-a u zagrebačkoj skupštini vrlo je korektna, a usko se koordiniramo sa SDP-om i oko različitih inicijativa u Saboru. Uvijek postoje ljudi koji soliraju. Oko koalicijskog potencijala Možemo! je vrlo jasan. Poznato je s kim smo spremni koalirati, a s kim nismo.

NACIONAL: Tko je to?

Potencijal za koalicije uvijek je od centra prema lijevo. Što se samostalnog izlaska na izbore tiče, Vijeće stranke je o tome dugo raspravljalo, konzultiralo se članstvo i odluka je da idemo samostalno kako bismo mobilizirali naše birače i one koji ne izlaze na izbore, izmjerimo svoju snagu, ali ta odluka ne isključuje mogućnost da se u manjem broju izbornih jedinica sklapaju koalicije i s drugim progresivnim strankama i inicijativama. Nijedna stranka nije podjednako snažna u svim dijelovima Hrvatske. Naravno da želimo jačati sebe, ali i odupirati se jačanju autoritarnosti i razaranju građanskog društva, to je zajednička borba svih progresivnih snaga. Zato je otvorena opcija koaliranja s progresivnim opcijama, o čemu će se zajednički odlučivati, imajući u vidu i stavove lokalnih grupa.

NACIONAL: Smatrate, dakle, da na parlamentarnim izborima ne treba nepopustljivo provoditi odluku da Možemo! ide sam na izbore?

Smatram da odluku o samostalnom izlasku na izbore koju smo donijeli konsenzualno trebamo provoditi te da ćemo to i učiniti, ali ponavljam, odluka nije isključila da se u nekim izbornim jedinicama razmotri i koaliranje s progresivnim opcijama, ovisno o specifičnostima.

NACIONAL: Rekli ste da se koalicijski potencijal odnosi na stranke lijevo od centra. Podrazumijeva li to stranku Centar?

O tome tek treba raspraviti.

NACIONAL: A Istarski demokratski sabor?

Definitivno ne.

NACIONAL: Status IDS-a u tom smislu vrlo je zanimljiv. IDS je opozicija HDZ-u…

Kao… Ali zapravo nije.

NACIONAL: Možete li zamisliti da IDS na sljedećim izborima, ili poslije njih, koalira s HDZ-om?

Mogu. Vlada mišljenje u Istri da oni već jesu u nekoj neformalnoj koaliciji. Na županijskoj razini, IDS i HDZ su u vrlo skladnim odnosima, a ako HDZ-u proračun “zaškripi” u Saboru, vjerojatno mogu računati na IDS-ove zastupnike.

NACIONAL: Znači li to da isključujete koaliciju s IDS-om?

Da. IDS treba proći stranačku metamorfozu i stranačko “čišćenje”. Oni su na istarskoj razini dugo godina bili ono što je HDZ bio na nacionalnoj razini. To su stranke koje su upravljale na vrlo sličan način: to se naziva “captured state”, “zarobljena država”, “država – to sam ja” kod HDZ-a ili “županija – to sam ja” kod IDS-a, a samo je vrpca kojom je taj paket omotan kod IDS-a bio neke druge boje: npr. nije “domoljublje”, nego “istrijanstvo”, nije “nacija” nego “multikulturalnost i tolerancija”, narativ koji u Istri prolazi, ali je način upravljanja bio dosta sličan upravljanju HDZ-a na nacionalnoj razini.

NACIONAL: Kako zamišljate kampanju u kojoj se potencijalni koalicijski partneri sukobljavaju jedni drugima: Sandra Benčić Peđi Grbinu, Možemo! SDP-u… Kako će to izgledati?

Naš politički neprijatelj je HDZ, a sigurno ne SDP. Kampanja je vrijeme pripetavanja, kao u sportu: ideš, pokušaš pobijediti, a nakon toga krećeš na posao. Normalno je da će svaka opcija pokušati pridobiti birače, ali naše koplje bit će usmjereno prema HDZ-u. Odlika kampanje treba biti argumentirana rasprava. Ali ako se kampanja pretvori u napade “ad hominem”, ocrnjivanje i slično, neće biti dobro. Vjerojatno će biti puno “spamanja”, lažnih vijesti, novootvorenih portala koji će ciljati birače, prljanja političkog prostora kako bi se ocrnilo kandidate… Na žalost, već viđeno.

NACIONAL: Hoćete li to nastojati izbjeći kako ne biste ugrozili uvjete za suradnju poslije izbora?

Više puta smo naglasili da je za pobjedu nad HDZ-om izuzetno važno da i mi i SDP mobiliziramo što više svojih, ali i onih glasača koji na izbore ne izlaze, a to sigurno nećemo postići međusobnim prepucavanjima.

NACIONAL: Očigledno je da Plenković nije uspio HDZ očistiti od korupcije – vidi se to iz ove prave poplave afera i ozbiljnih korupcijskih skandala proteklih mjeseci. Opozicija na tome, razumljivo, inzistira, i moglo bi se dogoditi da prigovore zbog korupcije pretvori u jedan od ključnih argumenata kampanje. No postavlja se pitanje: je li u Hrvatskoj dovoljno ne biti korumpiran? Sjećamo se Račanove i Milanovićeve vlade: nijedna nije bila korumpirana, pa su obje izgubile već nakon prvog mandata. Je li, dakle, u Hrvatskoj dovoljno ne biti korumpiran, da bi se vlast osvojila i sačuvala?

Nije. Bojim se da je korupcija u društvu prihvaćena kao gotovo neizbježna pojava. Imam dojam da možemo otkriti još sedamsto ozbiljnih skandala i da će ljudi reagirati izjavom: “Pa naravno, znamo da su korumpirani.” Ali to kao da nije dovoljan motiv da ljudi promijene vlast. No korupcija uvijek dođe do građanina, do svakoga od nas, jer uništava sustave: zdravstvo, policiju, gospodarstvo, školstvo… Sve erodira: javne usluge sve su manje efikasne, stalno je sve više pravila, morate se boriti za vlastiti život dok tražite ljude koji znaju ljude. Ako vam nema tko podučavati dijete, očitati nalaz ili ne možete dobiti elementarnu zdravstvenu ili socijalnu uslugu i zaštitu, očito je da ste žrtva korumpiranog sustava koji jede i sebe i vas. Korupcija uvijek dođe po ljudski život, samo što je dug put od korumpiranja do stvarne manifestacije posljedica korupcije po društvo i ljude i nije tako očigledan. Zato je ključno promijeniti model upravljanja, a kad krenete, to nije proces koji se događa preko noći.

NACIONAL: Ne bi li vaš posao u kampanji bio da ljudima objasnite što korupcija proizvodi, a to je upravo ono što Plenković nastoji izbjeći kad kaže da građani “s HDZ-om znaju na čemu su”.

Da, znaju na čemu su: klijentelizam, korupcija, pogodovanje, zatvaranje slavina onima koji nisu u HDZ-u, kažnjavanje birača koji nisu glasali kako su trebali… I zato je na lokalnoj razini, kod načelnika i gradonačelnika, prisutna jedna doze autocenzure.

NACIONAL: Da ne pokvarite odnose s vladom i da vam ne uskrate pare?

Tako je. Iskreno, lupa mi srce dok sad razgovaram s vama jer sam upravo prestala s autocenzurom i sad čekam posljedice.

NACIONAL: To znači da je sustav u Hrvatskoj u tom smislu strukturalno koruptivan.

Da. I svi mi koji smo podložni autocenzuri, pogotovo gradovi koji nisu bogati, sudjelujemo u tom, jer u suprotnom naši sugrađani ne bi imali osnovne usluge. Teško mi to pada, ali u poziciji sam da mi je i vlast u županiji, i vlast u državi iz druge političke opcije. Trebam surađivati sa svima, što i radim, ali je doza kritike koju dajem uvijek promišljena. Da nisam vezana gradonačelničkom funkcijom i odgovornošću prema našim građanima, bila bih kritičnija i otvorenija.

NACIONAL: Možete li, u bilo kojoj opciji, zamisliti koaliciju s Mostom?

Apsolutno ne. O Mostu nikad nisam imala iluzija. Moje mišljenje o njima nije se promijenilo od prvog dana kad su nastali. Ako se u parlamentu mogu ostvariti tematske suradnje, ako je antikorupcija zajednički interes, to je u redu, ali ne vidim kakva bi to javna politika mogla biti kad bismo zajednički obnašali vlast. U čemu bismo se svjetonazorski složili?

NACIONAL: Gradonačelnica ste duže od dvije godine. Molim vas da ocijenite dosadašnji mandat.

U prvom mandatu poslije promjene vlasti dovršavaju se, prije svega, prethodno započeti projekti. Upravo smo dovršili izgradnju doma za starije koja je počela neposredno prije izbora. Pripremamo ustanovu i za nekoliko mjeseci jedini dom za starije na području središnje Istre započet će s radom. Imamo niz usluga za starije osobe: poludnevni boravak, pomoć u kući, a od ove smo godine, u suradnji s Crvenim križem, omogućili i uslugu besplatnog prijevoza za osobe starije dobi izvan grada Pazina jer Pazin ima i mnoga udaljena sela. S domom za starije, dakle, zaokružujemo skrb i brigu za starije. Završili smo i obnovu dječjeg odmarališta u Poreču i ove smo godine imali prvo ljetovanje djece iz središnje Istre u tom objektu nakon što je odmaralište zatvoreno prije nekoliko godina. I to je jedna od kockica u onome što radimo za odgoj i obrazovanje. Svake godine podižemo iznose stipendija za učenike i studente. Kroz koji tjedan započinje izgradnja novog vrtića pa bismo od sljedeće pedagoške godine pokrili sve potrebe za jaslicama i vrtićem. Uspjeli smo rekonstruirati prometnicu kroz grad i zabraniti promet teškim teretnim vozilima nakon izgradnje zaobilaznice. Razvijamo koncepte parkinga koji će nam omogućiti da u budućnosti prometno rasteretimo središte grada. U posljednje dvije godine pripremamo se i za apsorpciju ITU mehanizma financiranog iz EU fondova. Pazin je ušao među ITU gradove pa razvijamo projekte urbane obnove u sklopu koje bismo izgradili novi autobusni kolodvor i knjižnicu, rekonstruirali centar grada i gospodarstvu omogućili nove sadržaje vezane uz IT i kreativne industrije. Planiramo, također, “dječju kuću” koja bi nudila sve usluge potrebne djeci i roditeljima, od čuvanja i druženja, preko edukacija, do stručne podrške.

NACIONAL: Jesu li sve institucije koje ste nabrojali u vlasništvu grada Pazina?

Da. Kao središte županije, Pazin ima status velikog grada. Postoji mreža domova za starije koju financira država – u Istri postoje četiri doma s financijskom podrškom države – ali ta se mreža nije proširila godinama pa lokalna samouprava, ako želi imati skrb za starije, mora taj teret preuzeti na sebe.

NACIONAL: Koji je od tih projekata vaš, a ne naslijeđen od IDS-ove vlasti?

Naslijeđen je projekt doma za starije, dječjeg odmarališta i dogradnje matične škole. Naši projekti su vrtić i svi projekti za ITU mehanizam. Projektiramo i novu poduzetničku zonu, a u proceduri smo s APN-om oko POS zgrade za mlade, upravo je otvoren javni poziv. Projektiramo novu školu u Trvižu. Čekamo rezultate natječaja za energetsku obnovu, kao i za sportsku turističku infrastrukturu gdje smo prijavili izgradnju unutarnje i vanjske penjačke stijene, rekonstrukciju nogometnog stadiona s izgradnjom atletske staze te rekonstrukciju vanjskog boćališta. Od toga su i penjačka stijena i boćalište objekti koji bi omogućili da se na njima održavaju međunarodna natjecanja. Provodimo i niz “soft” projekata, od formiranja registra imovine, do katalogizacije urbanih stabala i plave infrastrukture. No, u nevolji smo jer našu osnovnu školu, najveću u Hrvatskoj, financijski jedu visoki troškovi prijevoza, imamo čak 18 autobusnih linija koje dnevno prijeđu 2000 km, a sve to košta 102% svih sredstava koje škola dobiva od države. Pokušavamo s Ministarstvom ostvariti dijalog da konačno počnemo rješavati probleme osnovnog školstva središnje Istre, vjerujem da ćemo kad-tad u tome uspjeti.

NACIONAL: Kako je s otpadom u Pazinu? Pitam to kao uvod u pitanje bi li se vaš gradonačelnički položaj na bilo koji način mogao usporediti s položajem Tomislava Tomaševića u Zagrebu?

Ne bi. Mi u Pazinu smo za jedan ciklus ispred Zagreba. Svoju dramu prošli smo 2018. godine nakon što je Zakon iz 2017. krenuo s “onečišćivač plaća” načelom i, kao, poticao na odvajanje otpada. I taj je zakon tražio da lokalne vlasti izmijene sustav prikupljanja otpada, što je Zagreb ignorirao, pa je u promjene krenuo tek nakon novog zakona iz 2021. Do prije Zakona iz 2017. u našem se gradu, kao i u Zagrebu, otpad nosio u zajedničke kante, a tko je htio, odvajao je papir, staklo, plastiku i metal i taj je odvojeni otpad u principu bio čist, bilo je manje u prirodu odbačenog otpada, šume su bile prilično očišćene. Te 2018. naše je komunalno društvo u naseljima podijelilo kante, a u gradu postavilo zajedničke poluukopane spremnike za mješoviti otpad i svakom kućanstvu dodijelilo čipirane kartice pa koliko puta ubaciš, toliko platiš. Fiksni dio cijene naplaćivalo se po volumenu zaduženog spremnika. Prvi smo se u Istri tad pobunili i dobili pravo da biramo svoje volumene (jer se htjelo četveročlanoj obitelji uvaliti 240 litara, dok je – ako odvaja – 80 litara i više nego dovoljno). Da se nismo pobunili, otpad bi nam bio poskupilo 3-4 puta. Kontejneri za odvojeni otpad su ostali zajednički. No polupodzemni spremnici lako se usmrde jer nismo predvidjeli odvojeno prikupljanje biootpada jer je bilo rečeno da Kaštijunu, koji bi obrađivao miješani komunalni otpad, treba udio biootpada. Ispalo je da mu toliko biootpada koliko Istra proizvede ne treba i da od takvog otpada ne može raditi kvalitetan SRF (gorivo iz otpada) koji bi mogao prodati.

Spremnici za odvojeni otpad su nikad gori jer neki, da bi uštedjeli par kuna, miješani otpad trpaju u kontejnere za plastiku, staklo ili papir. Da bismo tome doskočili, nabavljamo kante s posebnim otvorima, pa onda kamere. Stalno nešto nabavljamo, a šume i rupe, “kave” iz kojih se nekad vadio boksit nam se pune. Potom je 2021. promijenjen zakon i model naplate, ali ništa se bolje nije dogodilo. Grad Zagreb, međutim, do dolaska naše opcije 2021. uopće se nije bio prilagodio zakonu iz 2017., preskočio je cijele četiri godine adaptacije koju smo mi u Pazinu već napravili, no ne i završili.

NACIONAL: Čujem li u ovome što ste ispričali implicitnu kritiku zagrebačkog novog modela?

Upravo suprotno. Zagreb nije započeo kad je trebao, do 2021. se ponašao kao da zakona iz 2017. nema. Pa je onda nova vlast morala rješavati i to. No, bez obzira na implementirani model, on mora biti u skladu sa zakonom, a cijeli koncept ne funkcionira. Nas u Istri koji imamo postrojenje za obradu komunalnog otpada sad više košta zbrinjavanje odvojenog otpada jer smo prisiljeni plaćati privatnike, nego što nas košta odvoz miješanog otpada na Kaštijun, a i on je poskupio i još će više poskupjeti. Po zakonu bismo na odvojenom otpadu trebali zarađivati, ali ne da ne zarađujemo, nego gubimo, jer ne postoji burza otpada, nemamo sortirnice i privatne firme stalno cijenu dižu iznad cijene usluge miješanog otpada. Cijelo vrijeme tvrdim da je cijeli koncept najobičniji igrokaz u kojem svi mi sudjelujemo i u kojem konstantno morate naručivati nekakve nove spremnike i specijalizirana vozila, a cijenu građanima ne možete neprestano povećavati. Pogotovo ako vam krajnji korisnik u središnjoj Istri cijenu prikupljanja otpada plati skuplje od građanina na obali koja proizvodi više otpada, budući da je gustoća naseljenosti u središnjoj Istri mnogo manja, a teritorij mnogo veći, pa je sustav skuplji. U Istri, dakle, krivnjom svih razina vlasti, nemamo zaokružen sustav gospodarenja otpadom, nemamo sortirnice, odlagališta građevinskog otpada, zelenog otpada, biootpada, mulja iz pročistača i tako dalje, a država nam k tome svima naplaćuje kazne koje naziva poticajnom naknadom jer nismo dovoljno odvojili… Svi smo u sličnim problemima.

NACIONAL: Objasnite po čemu je vaša vlast drukčija od prethodne, IDS-ove u Pazinu?

Zaustavili smo klijentelizam koji je bio “pojeo” Pazin, kao uostalom i cijelu Istru i Hrvatsku. U svim segmentima je bilo važno biti u stranci, iskazivati lojalnost ili biti u nekom odnosu sa strankom. Htjeli smo to promijeniti, otvoriti prostor da ljudi što više sudjeluju u javnim poslovima i u životu grada.