‘Suci koji dopuštaju ovrhe nad nekretninama iz kredita u ‘švicarcima’ ponašaju se kao drumski razbojnici’

Goran Aleksić, koordinator Udruge Franak, govori o nedavnom pokušaju ovrhe Zagrebačke banke nad stanom u centru Zagreba i ističe da iz prava EU-a proizlazi da ovrha nad nekretninom ne smije biti provedena prije nego što se utvrdi stanje duga u nepoštenom kreditu

Poslije protuzakonitog postupanja Zagrebačke banke uz podršku Općinskog suda u Zagrebu očevidom od 9. srpnja ove godine, o čemu je Nacional pisao u prošlom broju, nastavlja se drama u pokušaju ovrhe jednog stana u centru Zagreba, u Petrovoj ulici. Dok se Goran Aleksić ne može „oteti dojmu da se suci koji dopuštaju ovakve ovrhe nekretnina u kreditima u ‘švicarcima’, ponašaju kao drumski razbojnici“, još dvoje Nacionalovih sugovornika također se osvrnulo na taj slučaj: sudac Radovan Dobronić i pravna zastupnica ovršenika. Nakon pisanja Nacionala o tom konkretnom slučaju u prošlom broju, građanski odjel Općinskog suda u Zagrebu ne samo da nije obustavio protuzakoniti ovršni postupak, nego je zakazao i pripremno ročište. A prethodni spomenuti sudski očevid je, kao što je objavljeno u prošlom broju, bio obavljen na javnoj površini, ispred kanti za smeće u Petrovoj ulici, ispred jedne zgrade u nizu. Sad je sud zakazao i ročište koje se treba održati 2. prosinca 2021. godine u 9.30, u sobi broj 328/3.

Nije isključeno da je ta soba broj 328/3 na Općinskom sudu u Zagrebu tik do sobe u kojoj djeluje i radi sutkinja u čije je ruke stigla i ranija tužba tog klijenta iz Petrove ulice protiv Zagrebačke banke još prije tri godine, a da se nije pomaknula s mrtve točke. Doduše, u ovom pozivu na ročište, koji je Nacional dobio na uvid, postoji i jedna mala, ali najvjerojatnije i nebitna ograda, a ona glasi: „Ako sud ocijeni da je to potrebno, onda može odgoditi pripremno ročište. Pripremno ročište može se odgoditi samo jednom (članak 291. stavak 2. i 5. Zakona o parničnom postupku). Ako na pripremno ročište ne dođe tužitelj (predstavnik Zagrebačke banke, op.p.) ili ne dođe tuženik (vlasnik stana, op.p.), a nema uvjeta za donošenje presude zbog izostanka, sud će raspravljati s prisutnom strankom“.

‘Europsko pravo potrošača proglašeno je i na Sudu EU-a u Luksemburgu kogentnim, odnosno prisilnim pravom. Ne samo da je zbog toga to obveza sudaca, nego je to istodobno postao i javni poredak Europske unije, od čega Hrvatska ne može i ne smije odstupati’, tvrdi sudac Radovan Dobronić. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

S kojom će „prisutnom strankom“ u slučaju izostanka tužitelja i tuženika sud raspravljati, u ovom pozivu na ročište se ne precizira. Ovaj slučaj iz zagrebačke Petrove ulice samo pokazuje kako banke sada pokušavaju naplatiti svoja potraživanja dužnicima kredita u švicarskim francima čak i u slučajevima kada su klijenti banke podnijeli tužbe daleko prije nego što su banke pokrenule ovršne postupke. Upravo o tome se radi u ovom konkretnom slučaju iz Petrove ulice. Klijent je tužio banku još 2018. zbog nepoštenih odredbi iz ugovora o kreditu u švicarskim francima. Učinio je to prije nego što je Zagrebačka banka pokrenula ovrhu godinu dana kasnije, 2019. Ali dogodilo se da je ročište za ovrhu zakazano prije nego ročište za tu tužbu protiv Zagrebačke banke podnijete godinu dana ranije. Još jedan pravosudni apsurd. Banke, dakle, nastoje sada ovrhama plijeniti stanove na atraktivnim lokacijama u Zagrebu, pa je upravo takvom ovršnom postupku svjedočila i Nacionalova novinarska ekipa prije desetak dana.

Prema riječima jednog od svjedoka tog sudskog očevida od 9. srpnja ove godine u zagrebačkoj Petrovoj ulici, sudski vještak, koji je prijetio i fotoreporteru Nacionala zbog snimanja sudske ekipe, izjavio je da on može od oka procijeniti vrijednost stana, iako u njega nije mogao ući. Nije mogao vidjeti kakva su bila oštećenja stana za vrijeme i poslije potresa, ali to mu očito nije bilo bitno. Zašto je takvo postupanje kojem su svjedočili Nacionalovi novinari bilo protuzakonito, osim zainteresirane pravne zastupnice oštećenika, u razgovoru za Nacional osvrnuo se i sudac Trgovačkog suda iz Zagreba Radovan Dobronić. Od kada je Hrvatska 1. srpnja 2013. postala članica Europske unije, a dva dana kasnije, 4. srpnja iste godine je donijeta kolektivna presuda o ništetnosti valutne klauzule u švicarskim francima i ništetnosti promjenjive kamatne stope u ugovorima o takvim kreditima, hrvatski sudovi ne bi smjeli provoditi ovrhe. Posebno ne u slučajevima kada su klijenti banaka podnijeli tužbe protiv banaka zbog nepoštenih klauzula iz ugovora o kreditima prije nego što su bile pokrenute ovrhe. Upravo se o tome radilo u ovom konkretnom slučaju iz centra Zagreba. Radovan Dobronić, sudac Trgovačkog suda, tog 4. srpnja 2013. donio je kolektivnu presudu o ništetnosti valutne klauzule u „švicarcima“, kao i o ništetnosti promjenjive kamatne stope. Zato Nacional u svom internetskom izdanju sada i javno, prvi put objavljuje tu njegovu presudu potkrijepljenu argumentima zasnovanim na svjetskim i europskim iskustvima i praksi. Evo kako je sudac Dobronić, govoreći načelno o tom pravnom problemu, objasnio zašto smatra da se banke u takvim ovršnim postupcima ponašaju protuzakonito:

„O samom predmetu ne mogu govoriti jer je postupak u tijeku, ali mogu govoriti o formalnoj strani priče. Ono što je nekada bila ovršna isprava ovjerena kod javnog bilježnika sa statusom solemniziranog ovršnog dokumenta, kod kredita u švicarskim francima postala je bezvrijedan komad papira. Izgubila je svojstvo ovršne isprave. Postala je običan komad papira koji nema nikakvog pravnog učinka i pravnu valjanost. I drugo, banke ne smiju izdavati nikakve knjigovodstvene isprave o odredbama promjenjive kamatne stope i valutne klauzule koje su proglašene ništetnima. Knjigovodstvena isprava izdana na bazi ništetnih odredbi utvrđenih kolektivnom presudom potpuno je nevaljana, odnosno nezakonita. To banke ne smiju raditi, a ako to rade onda krše zabranu iz kolektivne presude“.

 

Slučaj iz Petrove ulice pokazuje da banke žele naplatiti svoja potraživanja dužnicima kredita u švicarskim francima čak i ako su oni podnijeli tužbe prije nego što su banke pokrenule ovrhe

 

Ako sudovi i suci koji provode ovrhu pravilno postupaju u tom postupku, onda potrošač čak i ne mora podnijeti prigovor nego to sudac po službenoj dužnosti sve sam treba utvrditi i provesti, tvrdi ovaj hrvatski sudac. Objasnio je i kako izgleda to pravilno postupanje:

„Pitanje je kako sada mora postupiti sudac kada dobije takav ovršni prijedlog banke u kojem banka potpuno ignorira kolektivnu presudu. Ta je presuda utvrdila da su ništavne i valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Nakon pristupanja Hrvatske u Europsku uniju nastupila je velika pravna promjena, kopernikanski obrat u toj pravnoj materiji. Sada se radi o tome da je europsko pravo potrošača proglašeno i od strane Suda EU-a iz Luksemburga kogentnim, odnosno prisilnim pravom. Ne samo da je zbog toga to obveza sudaca, nego je to istodobno postao i javni poredak Europske unije, od čega Hrvatska ne može i ne smije odstupati. Na temelju toga je Sud EU-a uspostavio dva načela: načelo djelotvorne zaštite i načelo oficioznosti. Prema tim načelima, sudovi u ovršnim postupcima u svim članicama EU-a prilikom odlučivanja hoće li ili ne odobriti ovrhu, odnosno prilikom donošenja odluke o provedbi ovrhe, moraju se upustiti i u meritum samog predmeta ovrhe“.

To, prema riječima suca Dobronića, znači da suci kod takvih ovršnih isprava ovjerenih kod javnih bilježnika moraju preispitivati meritum stvari, moraju utvrditi jesu li temeljne odredbe ugovora o kreditu u skladu s pravom potrošača u Europskoj uniji. Na opasku da je odvjetnica i pravna zastupnica ovršenika, u ovom konkretnom slučaju iz Petrove ulice, izjavila da kada se nekim sucima spomene to pravo Europske unije, suci samo odmahuju rukom i nastave raditi po svome, sudac Dobronić je rekao: „Oni to ne smiju raditi. S druge strane, činjenica je da je to toliko velika i radikalna promjena da više ne vrijedi ono što su svi ti suci donedavno učili na fakultetu i kasnije primjenjivali tijekom karijere. To je najveća promjena u našem ovršnom pravu od kada uopće postoji ovršno pravo. Suce se na to nije pripremilo, pa nije čudo da njima to jednostavno ne ide u glavu. Oni ne mogu prihvatiti da je tako nešto moguće. U hrvatskom pravosuđu nemamo ni stručno vodstvo, ni koordinaciju. Stvorena je situacija kada su se Vrhovni sud i Ministarstvo pravosuđa trebali dogovoriti i provesti edukaciju, savjetovanje da se suce postupno upozna s novom obvezujućom zakonskom praksom. Za to nije dovoljno samo jedno savjetovanje da bi sucima sjela ta promjena kakve do sada nije bilo“.

‘Ovrha se ne smije izvršiti sve dok pravomoćno ne završi sudski postupak za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu’, tvrdi Goran Aleksić, bivši saborski zastupnik i koordinator udruge Franak. PHOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

O ovom slučaju ovrhe u Petrovoj ulici pobliže je govorila i pravna zastupnica, koja je uoči očevida u Petrovoj ulici uputila i prigovor na imenovanog vještaka i podsjetila na činjenicu da je klijent banke podigao tužbu protiv banke zbog nepoštenih odredbi iz ugovora o kreditu presuđenih kolektivnom presudom. Upozorila je i na jednu važnu obvezu suda: „Zakon o parničnom postupku kaže da sud prije no što odredi osobu vještaka mora dati strankama u postupku mogućnost da se izjasne, stavljaju li ili ne prigovor na osobu vještaka. Savjetnik suda u ovom predmetu to nije učinio. Ta odredba Zakona o parničnom postupku je prisilna. Ne kaže da je sud može primijeniti, nego kaže da sud mora dostaviti prijedlog vještaka o kojim bi se oštećenik mogao izjasniti. Ius cogens, to je prisilna odredba zakona koju sud mora poštivati. Sud tu nema diskrecijsku ovlast. Osnovno je pravilo: kad se određuje osobu vještaka sud mora sastaviti ročište, a na ročište pozvati stranke i pitati ih slažu li se s prijedlogom vještaka. Mi nismo bili pozvani da se očitujemo, a savjetnik je sam odredio vještaka ne pitajući suprotno stranu slaže li se s tim ili ne.“

To je bio jedan od važnih tehničkih prigovora ove odvjetnice. Na to je dodala:

„Zapanjujuće je da se potom sudsko ročište održava na cesti u Petrovoj ulici, na javnoj površini pred kantama za smeće. Pokazalo se da je prisutni sudski vještak iako nije mogao ući stan u kojem naši klijenti nisu bili, tvrdio da će napraviti procjenu nekretnine u stanu u koji uopće nije ušao. U Zagrebu je bio potres, pa sigurno nije mogao biti u prilici procijeniti kakva su konkretna oštećenja bila u stanu, a obnova, što je poznata činjenica, još nije počela. Ne znam po kojem pravilniku on može napraviti tu procjenu. Napokon, čemu žurba u takvoj vrsti postupka s obzirom na to da se radi o kreditu o kojem se vodi spor pred tim istim sudom, koji je počeo znatno ranije no što je pokrenuta ovrha. Protiv Zagrebačke banke podignuta je tužba još 2018. zbog ništetne klauzule u švicarskim francima i ništetne promjenjive kamatne stope, a to je u Hrvatskoj nedvojbeno sudski potvrđeno i kolektivnom presudom. Ovrha je pokrenuta 2019., godinu dana kasnije. Sve ovo što se događa svjedoči o velikoj žurbi, pa nalikuje lovu u mutnom. Ponavljam, tužba je protiv Zagrebačke podignuta 2018., a ovrha je pokrenuta 2019.“

 

‘Pokazalo se da je prisutni sudski vještak, iako nije mogao ući u stan u kojem naši klijenti nisu bili, tvrdio da će napraviti procjenu nekretnine u stanu u koji uopće nije ušao’, kaže odvjetnica klijenta iz Petrove ulice

 

Osvrćući se na uobičajenu sudsku praksu zaključila je i sljedeće:

„Procjena predmetne nekretnine u Petrovoj ulici radnja je u postupku, pa dražba još nije moguća. Da bi se krenulo u dražbu, sud najprije mora procijeniti predmet ovrhe, vrijednost predmetnog stana. Tvrdimo da oni to ne mogu činiti protiv zakona. U zgradi Općinskog građanskog suda ima puno starijih sličnih predmeta, a još nisu došli na red. Zato ne znam zašto je u ovom slučaju bila tolika žurba. Što bi rekao vaš kolega, novinar Ante Tomić: ‘Sud ne dangubi’, a pokojni gradonačelnik Bandić zaključio da ‘sud dela’. Zaključila bih da u ovom spisu nema dangube i da sud doista dela. Mi smo se pozvali na odluke Suda EU-a, a već su u tom kontekstu donijete i prve presude Županijskog suda u Zagrebu, kao i Županijskog suda u Varaždinu. Mogla bih reći da se sudska praksa u Hrvatskoj počela naslanjati na praksu Suda EU-a, ali tek ćemo vidjeti kakva će bi presuda u ovom slučaju ovrhe stana iz Petrove ulice u Zagrebu“.

Nakon teksta u prošlom broju Nacionala o ovrsi u Petrovoj ulici redakciji se samoinicijativno javio i Goran Aleksić, bivši saborski zastupnik i koordinator Udruge Franak. Evo i što je on uvodno naglasio:

„Iz prava Europske unije i na temelju jedne presuda Suda Europske unije (C 407/18) poznato je da niti jedna ovrha nekretnine ne smije biti provedena prije no što se utvrdi točno stanje duga u nepoštenom kreditu. Ne mogu se oteti dojmu da se suci, koji dopuštaju ovrhe nekretnina iz kredita u ‘švicarcima’ ponašaju kao drumski razbojnici“.

 

‘Svaki sud bi morao odgoditi ovrhu za svaki kredit u ‘švicarcima’, i to bez obzira na to je li kredit konvertiran ili nije, što je također potvrđeno presudom Ustavnog suda Republike Hrvatske’, kaže Goran Aleksić

 

Evo kako je Goran Aleksić argumentirao tu svoju izjavu:

„Presudom Suda Europske unije C-407/18, u slovenskom predmetu Kuhar, nizom županijskih rješenja i sentenci sudova u Varaždinu, Osijeku i Zagrebu te nedavnom ustavnom presudom U-III-4507/20, utvrđeno je da ovrha nekretnine nije dopuštena prije nego što se završi sudski postupak za utvrđenje ništetnosti ugovora, odnosno ugovornih odredaba i restitucija na temelju te ništetnosti. Dapače, svaki sud po službenoj dužnosti morao bi odgoditi ovrhu za kredite u kojima postoji sumnja na nepoštenost ugovornih odredaba, a za ‘švicarce’ to je potpuno i nedvojbeno utvrđeno u kolektivnom postupku. Dakle, i na temelju presude Suda EU-a zabranjena je ovrha nekretnine i kolektivne presude ako je kredit ugovoren na nepošten način, što onda znači da se ovrha ne smije izvršiti sve dok se pravomoćno ne završi sudski postupak za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu odnosno ugovornih odredbi“.

Aleksić se pozvao se i na nedavni stav Ustavnog suda Republike Hrvatske.

„Takav stav potvrdio je i Ustavni sud svojom zadnjom presudom kada je ukinuo rješenja Vrhovnog suda i Županijskog suda u Šibeniku. Nema nikakve sumnje da bi svaki sud morao odgoditi ovrhu za svaki kredit u ‘švicarcima’, i to bez obzira na to je li kredit konvertiran ili nije, što je također potvrđeno u ustavnoj presudi. Naglašavam, ta odgoda je obveza suda po službenoj dužnosti, ali svakako je dobro i poželjno da ovršenik pokrene i sve potrebne sudske radnje kako bi ovrhu spriječio, a prije svega mora tužiti banku s tužbenim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ugovora, odnosno ugovornih odredaba o kamati i valuti u švicarskim francima.“

pravosudni apsurd: Klijent je 2018. tužio banku zbog nepoštenih odredbi iz ugovora o kreditu u švicarskim francima, a Zagrebačka banka pokrenula je ovrhu godinu dana kasnije, 2019.

Komentiraj