Na samom kraju ožujka istječe jednogodišnji mandat trojici članova Uprave Ine iz hrvatskog portfelja, no prema dobro upućenim izvorima s kojima je razgovarao Nacional, Vlada još nema jasnu viziju što napraviti i odgovara li im u ovom trenutku smjena trojice hrvatskih predstavnika u Upravi. Sve se to događa u trenutku kada su izglasane izmjene Zakona o privatizaciji Ine, posebno članka 10. tog Zakona, kojima je Mađarima otvorena mogućnost dokupa preostalih nekoliko postotaka dionica od nekoliko skrivenih dioničara s kojima MOL ima sklopljene tzv. opcijske sporazume. Te im okolnosti omogućuju da otkupom dionica prijeđu prag od 50 posto udjela u kompaniji i tako i službeno legaliziraju upravljačka prava koja je MOL “osvojio” pravno sumnjivim Izmjenama i dopunama ugovora o međusobnim odnosima dioničara iz 2009. godine. Nacional je i ranije upozoravao na spomenute Izmjene koje praktički znače prepuštanje Ine u ruke Mađarima koji tu mogućnost neće propustiti, a neslužbeni izvori iz stručnih krugova s kojima smo razgovarali potvrdili su nam da je smjena sadašnjih hrvatskih članova Uprave zadnji zadatak koji Mađari moraju obaviti kako bi posve ovladali kompanijom.

“Hrvatski članovi Uprave i do sada su smetali MOL-u i onemogućavali mu provođenje vlastite volje u poslovanju kompanije pa je posve sigurno da će ih se nastojati riješiti što je prije moguće, a na Vladi je da donese pravu odluku i konačno poduzme nešto kako bi zaštitila hrvatske interese. Hrvatsko zakonodavstvo još uvijek pruža mogućnost da se Ina zadrži – ako ne posve, a ono barem dijelom – pod kontrolom hrvatskog suvlasnika, no sve ovisi o tome želi li Vlada to učiniti ili je dogovor s Mađarima već postignut”, kazao je Nacionalov izvor.

Iako je vrlo teško razaznati stvarne namjere hrvatske vlade vezane uz Inu – najviše zbog činjenice da se o budućnosti te kompanije odlučuje na tajnim i potpuno netransparentnim pregovorima između Plenkovićeve administracije i Mađara, o kojima hrvatska javnost ne zna gotovo ništa – vrlo je simptomatična jedna pojedinost koja može ukazati na mogući rasplet događaja kada je riječ o izboru hrvatskih članova Uprave. Naime, prije točno mjesec dana, 11. veljače, u Budimpeštu je stigao američki državni tajnik Mike Pompeo, s posebnim zadatkom da kroz razgovore s mađarskim visokim dužnosnicima utječe na Orbánovu politiku i odmakne je od, po američkom mišljenju, prevelikog utjecaja Rusije. Između ostaloga, Pompeo je u Budimpeštu stigao i s posve konkretnim ciljem: natjerati mađarski politički vrh da odbaci suradnju u rusko-turskom plinovodu Turski tok i motivirati ga na aktivnije sudjelovanje u projektu LNG terminala na Krku, odnosno na zakup kapaciteta terminala umjesto dobave plina budućim ruskim plinovodom, koju Mađarska već mjesecima najavljuje. Prema pisanju inozemnih medija, Pompeo nije naišao na razumijevanje mađarske strane, već je čuo tvrd odgovor sličan onome koji je premijer Orbán dao prilikom posjeta Zagrebu u prosincu prošle godine: Mađarska će nabavljati plin na temelju tržišnih kriterija, odnosno iz izvora koji su joj cijenom prihvatljiviji.

Kratko nakon toga, krajem veljače, Mađari naglo mijenjaju mišljenje i iz Budimpešte stiže signal da je Mađarska ipak zainteresirana za LNG koji će stizati na terminal u Omišlju. Mađarski ministar vanjskih poslova i trgovine Péter Szijjártó šalje poziv hrvatskom ministru zaštite okoliša i energetike Tomislavu Ćoriću da posjeti Budimpeštu kako bi dvije strane, kako se navodi u priopćenju objavljenom na stranicama Vlade, razgovarale o “mađarskom interesu za realizaciju projekta LNG terminala na otoku Krku, kao i statusu realizacije dvosmjernog protoka plina na interkonekciji s Mađarskom”. Neslužbeni ali dobro upućeni izvor s kojim je Nacional razgovarao, podsjetio je na činjenicu da dvije teme – LNG terminal i Ina – samo naizgled nemaju direktnih dodirnih točaka:

“Ta dva projekta i te kako su povezana jer je Mađarska proteklih mjeseci pitanje Ine pokušavala riješiti uvjetovanjem zakupa kapaciteta LNG terminala. I umjesto da hrvatska vlada odigra mudar politički potez i novonastalu situaciju – mađarski interes za plin s hrvatskog terminala – preokrene u svoju korist i natjera Mađare da dođu u Zagreb na pregovore oko pitanja Ine, gdje bi se na našem teritoriju drugačije ponašali i puno mekše pregovarali, ministar Ćorić spušta glavu i trči u Mađarsku, pokazujući tako spremnost hrvatske strane da maksimalno popusti i do krajnosti iziđe u susret suprotnoj strani.”

Upravo ta pojedinost, nastavio je isti izvor, ukazuje na vrlo realnu mogućnost da hrvatska vlada poslušno popusti pritiscima Mađara, odrekne se sadašnjih članova Uprave – Ivana Krešića, Nike Dalića i Davora Mayera – i imenuje nove ljude, one koji neće stvarati probleme mađarskom dijelu Uprave.

Još je jedna vrlo simptomatična pojedinost vezana uz mandate hrvatskih članova Uprave u Ini. Naime, ministar Darko Horvat još je u ožujku 2016. godine, neposredno uoči isteka tadašnjeg mandata istim hrvatskim članovima Uprave, gostujući na N1 televiziji kategorički ustvrdio da se zalaže za to da se tadašnji (a i sadašnji) predstavnici u Upravi smijene:

“Ja sam za to da se radi jedna promjena. Jasno sam iskazao svoj stav da ako s nekim stvarima nismo bili zadovoljni u segmentu poslovanja, poslovne politike i razvojne politike kompanije, da su dobrodošle promjene u kojima ćemo s novim ljudima razvijati drugačiju filozofiju.”

Ministar Horvat rekao je tada kako vjeruje da će imenovanje tih članova biti dio dogovora Mosta i HDZ-a. No 30. ožujka 2016. Vlada je produžila mandate svoj trojici dotadašnjih članova Uprave na još godinu dana, a potom u još dva navrata sve do ove godine. Zamolili smo Ministarstvo gospodarstva da prokomentira tadašnju ministrovu izjavu, a posebno činjenicu da su hrvatski članovi Uprave ostali na svojim funkcijama sve do danas. No iz tog ministarstva stigao je tek kratak odgovor da “spomenuta pitanja nisu u nadležnosti Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta”, iako smo zatražili ministrov komentar na vlastitu izjavu iz 2016.

Horvat je i ranije, u travnju 2015. godine, odnosno u vrijeme kada je HDZ bio u oporbi, a on osobno na dužnosti predsjednika stranačkog odbora za zaštitu okoliša, energetiku i rudarstvo, javno vrlo kritički govorio o radu hrvatskih članova u Upravi Ine, tvrdeći da su nezadovoljni njihovim radom te je najavljivao “njihovu sigurnu smjenu kada HDZ dođe na vlast”. No to se ni do danas nije dogodilo, a ministar Horvat svoje izjave nakon produženja mandata 2016. godine nije ponavljao u javnosti. Isti neslužbeni izvor tu je činjenicu kratko prokomentirao rekavši da “to puno više govori o Horvatu nego o članovima Uprave iz hrvatskog portfelja te da to samo potvrđuje glasine koje se već godinama mogu čuti u političkim kuloarima, a koje govore da premijer Plenković do Horvatovih stavova malo drži”.

Odgovor na pitanje namjerava li Vlada produžiti mandat trojici članova Uprave iz hrvatskog portfelja ili ih se sprema smijeniti, zatražili smo i od Vlade i od nadležnog Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Zanimalo nas je također slaže li se premijer Andrej Plenković i ministar Tomislav Ćorić sa stavom ministra Darka Horvata da trojicu hrvatskih predstavnika treba smijeniti te jesu li iz redova MOL-a u Vladu i Ministarstvo proteklih mjeseci stizale naznake bilo kakvih pritisaka ili očekivanja smjene. Odgovor na naša pitanja nije stigao. Ništa više informacija nije imao ni predsjednik Nadzornog odbora Ine Damir Vanđelić. “Ne, nemam nikakve informacije koje bi govorile o namjerama Vlade. Ne znam kako na to gledaju u MOL-u, znam samo da oni nemaju pravo vršiti pritisak na Vladu niti zahtijevati ili očekivati bilo kakve poteze i ja bih osobno, ako bih čuo za takvo što, bio vrlo oštar. Ne bih dopustio pritiske MOL-a.”

Nadzorni odbor Ine, naime, treba službeno potvrditi nove(stare) članove Uprave na prijedlog Vlade. Dalić, Mayer i Krešić imenovani su u Upravu Ine u veljači 2011. godine u vrijeme vlade premijerke Jadranke Kosor, zamijenivši na tim pozicijama Tomislava Dragičevića, Josipa Petrovića i Dubravka Tkalčića, a mandat im je trajao do travnja 2015. godine. Iako je u ožujku te godine Vlada premijera Zorana Milanovića predložila da im se mandati produže za naredne četiri godine, Nadzorni odbor je donio odluku da produženje glasi na svega jednu godinu, pravdajući to činjenicom da Hrvatsku očekuju parlamentarni izbori te da bi nova politička garnitura mogla donijeti odluku o njihovoj smjeni. No smjena se ipak nije dogodila, nova HDZ-ova vlast svu trojicu zadržala je na istim pozicijama, a mandati su im produžavani 2016., 2017. i ponovo 2018. godine. Sva trojica u Upravu su bila imenovana sa zadatkom zaštite interesa hrvatskog suvlasnika, što su u većini slučajeva i činili, iako im je manevarski prostor bio znatno sužen zbog činjenice da je MOL upravljanje Inom organizirao tako da hrvatskog suvlasnika maksimalno marginalizira i onesposobi u utjecanju na sve značajnije poslovne odluke u kompaniji.

Njihova borba za hrvatske interese nerijetko se svodila na rušenje kvoruma i napuštanja sjednice u trenucima kada bi Uprava glasala za odluke s kojima se hrvatski suvlasnik nije slagao. No za sve to vrijeme, osim načelne, nisu imali konkretnu podršku nijedne od vlada od 2011. do danas, koje nisu poduzele ništa kako bi ostvarile snažniji utjecaj hrvatskog suvlasnika na upravljanje kompanijom. Iako ima onih koji upozoravaju da trojica hrvatskih predstavnika objektivno nisu mogla učiniti puno u tim okolnostima, nemali je broj onih koji im zamjeraju potpisivanje odluka Uprave iza kojih je stajao MOL, a koje su direktno štetile Hrvatskoj. Među njima su i najsvježije odluke o obustavi prerade nafte u Sisku i pristanak na zatvaranje te rafinerije, odnosno na neodređeni plan njezine prenamjene u logistički centar i industrijsku zonu, za koje ne postoje konkretni planovi. Svojim potpisima također su prihvatili i poslovni plan Ine za 2019. godinu kojim je stavljen konačni pečat na odluku o napuštanju proizvodnje u sisačkoj rafineriji. Ivan Krešić i Davor Mayer su se, paralelno sa zaduženjima u Upravi Ine, proteklih sedam godina u dva navrata – 2012. i ove godine – pojavili i kao svjedoci Državnog odvjetništva na suđenju Ivi Sanaderu u slučaju Ina-MOL, ali i kao svjedoci-eksperti hrvatske vlade u arbitražnim procesima pred UNCITRAL-ovim arbitražnim sudom u Ženevi i Međunarodnim sudom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu.