STJEPAN KOS 2017. OTKRIO DETALJE JEDINSTVENE ŠKOLE: ‘Prvi u Hrvatskoj obučavam pse za rano otkrivanje raka’

Objavljeno u Nacionalu br. 982, 24. veljače 2017.

Ekskluzivno za Nacional Stjepan Kos, vlasnik Škole za pse ‘Tara’ u Banjeselu pokraj Svetog Ivana Zeline, otkriva i pokazuje detalje jedinstvene obuke pasa koji njuhom mogu detektirati začetke bolesti od koje obolijeva i umire veliki broj ljudi, često zbog kasne dijagnoze

Stjepan Kos (51), vlasnik Škole za pse ‘’Tara’’ u Banjeselu pokraj Svetog Ivana Zeline, prvi put za Nacional otkrio je mnoge dosad skrivene detalje o obuci pasa za rano otkrivanje raka. Umirovljeni policajac koji je većinu života posvetio radu sa psima prvi u Hrvatskoj provodi pomalo tajnovitu obuku već dvije godine. Razlozi šutnje o obučavanju pasa čija namjena i svrha mogu postati revolucionarni u svijetu medicine isključivo su poslovne prirode.

“Ugovorom sam bio vezan za čuvanje poslovne tajne i tek krajem prošle godine, kada sam obučio prva dva psa i isporučio ih naručitelju, dozvoljeno mi je da javnosti mogu otkriti neke detalje ove pionirske i jedinstvene dresure pasa u ovom dijelu Europe. Godinu dana osposobljavao sam dva labrador retrivera, bijelu Tiu i crnog Willyja za rano otkrivanje karcinoma, a sada obučavam Glena, psa iste pasmine”, objasnio je Kos.

Službena medicina još ne priznaje metodu detekcije ranog otkrivanja raka putem uvježbanih pasa, a o tome je krajem prošle godine u Zagrebu, na konferenciji ‘’Psi pomagači u rehabilitaciji djece i odraslih’’ koja se prvi put održala u Hrvatskoj, govorila liječnica Claire Guest.Ta ugledna liječnica iz Velike Britanije naglasila je to da psi zahvaljujući svom senzibilnom njuhu mogu pridonijeti ubrzanju postavljanja dijagnoze teških bolesti i tako pozitivno utjecati na tisuće ljudskih života. Kazala je da su pri kraju znanstvena istraživanja sposobnosti pasa za otkrivanje uroloških malignih bolesti, njihovu sposobnost za otkrivanje raka dojke, a postoji i veliki potencijal za otkrivanje drugih vrsta raka, poput raka pluća i raka debelog crijeva.

Sva dosadašnja znanstvena istraživanja pokazala su da psi po mirisu urina mogu detektirati rak u ranoj fazi, čak pet godina prije nego što se rak razvije u kancerogenu masu opasnu po život. Japansko istraživanje objavljeno 2012. u engleskom medicinskom časopisu Gut potvrdilo je prijašnja saznanja da psi mogu otkriti rak kod čovjeka puno ranije od svih drugih uobičajenih testova.

Njuh pasa tisuću puta osjetljiviji je od ljudskog pa mogu osjetiti kemijske spojeve specifične za pojedine vrste raka. Kod raka pluća i dojke posebni biokemijski marker može se naći u dahu oboljelog pa onda, kažu stručnjaci, nije čudno što ih pas može nanjušiti. Francuski znanstvenici također su radili testiranje sa psima, i to za rak prostate. Psi su bili uspješniji od PSA testa koji se koristi kao screening metoda otkrivanja te vrste raka.

 

‘Za ovu vrstu dresure uopće nije važna pasmina. Pas kojeg odaberem mora imati kvalitetan njuh, nagon za traganjem i dobro prihvaćanje nagrade za obavljeni posao’, kaže Kos

 

Korištenje pasa za rano otkrivanje raka još nije postalo uobičajena praksa. Takvo dijagnosticiranje provode uglavnom privatne klinike u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji, a u posljednje vrijeme pse u takve svrhe koriste u susjednoj Austriji.

“Prije skoro dvije godine posjetili su me liječnici iz Međunarodnog specijaliziranog centra za borbu protiv raka, čije je sjedište u austrijskom Grazu. Dotad sam imao samo osnovne informacije o svjetskom trendu obučavanja i korištenja pasa za tu svrhu. Priznajem da su postavili vrlo visoke i rigorozne kriterije naše suradnje.

Dobio sam odriješene ruke da sam odaberem pse koje ću obučavati za rano otkrivanje karcinoma. Za ovu vrstu dresure uopće nije važna pasmina. Pas kojeg odaberem mora imati primarno kvalitetan njuh, nagon za traganjem i dobro prihvaćanje nagrade za obavljen posao. Tako da pas koji ima te kvalitete može biti i običan mješanac. Inače, sve pse za bilo koju vrstu dresure školujem metodom pozitivne motivacije, takozvanom ‘kliker metodom’. Imam oko vrata mali uređaj s prekidačem koji pritisnem i kliknem ako pas dobro izvrši zadanu zapovijed i dam mu nagradu, keks ili lopticu za igru. U protivnom, nema klika i nagrade pa pas ponavlja zadaću. Dresura pasa za rano detektiranje raka slična je onoj kada pse obučavamo za detekciju eksploziva ili droge. Dok je trajala obuka ovih prvih dvaju pasa, nekoliko puta nenajavljeno su dolazili ljudi iz Centra za rano otkrivanje raka i donosili mi uzorke mokraće meni nepoznatih ljudi, a moji psi nepogrešivo su detektirali uzorke koji su bili pozitivni, odnosno u kojima su se nalazile stanice karcinoma. Kako sam se kroz ovu obuku i sam zainteresirao za neke zdravstvene detalje, ostao sam zapanjen činjenicom da psi svojim njuhom mogu detektirati ranu fazu raka u ljudskom organizmu. Znanstvene studije pokazuju da psi detektiraju rak već nakon 90 dana, a najsuvremeniji medicinski uređaji karcinom otkriju tek nakon dvije ili više godina”, kazao je Kos.

Dva psa koja su završila jednogodišnje osposobljavanje za rano otkrivanje raka Kos je predao naručiteljima u Grazu koji ih koriste u osam poliklinika diljem Europe. Praksa je pokazala da psi otkrivaju ranu fazu raka, ali ne i vrstu i oblik bolesti pa nakon dijagnoze slijede duge i mukotrpne pretrage da bi se ustanovio tip karcinoma koji je napao ljudski organizam.

U dogovoru s naručiteljima, Kos već nekoliko mjeseci osposobljava jednogodišnjeg labrador retrivera Glena za detektiranje raka dojke i maternice. Plan je da svi psi koje će Kos ubuduće školovati budu istrenirani za rano otkrivanje određene vrste karcinoma.

Upravo zbog toga što još službeno nije priznata pseća detekcija rane faze raka, nemoguće je ustanoviti koliko klinika u Europi i svijetu koristi pse za tu svrhu.

Kos nam je pokazao kako izgleda trening psa za rano otkrivanje raka. Osnovni element za dresuru je stalak koji podsjeća na dječji vrtuljak koji mora biti izrađen od inoxa, materijala koji ne korodira. Na stalku je postavljeno 6 ili više okruglih nosača za uzorke mokraće u čašama koji su odijeljeni pretincima kako se ne bi miješali mirisi i zbunjivali psa. Jedan od uzoraka je ‘’pozitivan’’, odnosno napadnut karcinomom, a drugi su uzorci uzeti od zdravih osoba. Na Kosovu naredbu ‘’Traži!’’ pas ide u krug oko stalka i njuška sve uzorke. Kada osjeti miris, odnosno uzorak s karcinomom, pas sjeda ispred tog dijela stalka i gleda u vlasnika. Vlasnik tada klikne i nagradi psa. Iako je crni labrador retriver Glen tek na polovici obuke, nekoliko puta nepogrešivo je pogađao gdje je uzorak koji je napadnut karcinomom, iako je Kos svaki put mijenjao pozicije traženog uzorka.

“Možda vam sve to djeluje jednostavno, ali obuka je vrlo zahtjevna i mukotrpna. Ima tu još jako puno detalja koji su samo meni poznati. Uglavnom, da bi takav pas u potpunosti zadovoljio naručitelja i postizao tražene rezultate, s njim svakodnevno treba raditi oko godinu dana i nakon niza ponavljanja, vježbi i nepredviđenih situacija možete stajati iza svog rada. Pravom i kvalitetnom dresurom praktično spašavate ljudske živote i to je taj humani aspekt ove vrste dresure koja me sve više privlači. I dalje se rijetki treneri pasa bave ovom vrstom dresure jer je obuka duga i traži puno rada, često s potpuno neizvjesnim rezultatom”, ispričao je Kos.

Uz obuku pasa za rano otkrivanje raka, Kos je obučio i dvojicu liječnika onkologa na ubrzanom dvotjednom tečaju za vodiče pasa koji rade s tim psima u klinikama. No Kosa ipak često zovu u Graz kako bi pomogao osoblju klinike u radu sa psima koje je obučio za dijagnostiku. Iako s našim sugovornikom nismo razgovarali o cijeni ove specifične vrste dresure, poznavatelji tržišta u kinološkom svijetu rekli su nam da se dresurom pasa za rano otkrivanje raka bavi vrlo mali broj ljudi. Najviše ih je u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji, a upućeni tvrde da cijena obučenog psa za takve namjene dostiže i astronomskih 30 tisuća eura.

 

Znanstvene studije pokazuju da psi mogu detektirati rak već nakon 90 dana, a najsuvremeniji medicinski uređaji pojavu karcinoma registriraju tek nakon dvije ili više godina

 

Nakon nekog vremena glas o obučavanju pasa za ranu detekciju raka proširio se u javnosti pa Kos kaže da su mu u Banjeselo dolazili neki ljudi, tražeći ga da njegov pas detektira jesu li zdravi ili ih je možda zahvatio karcinom.”Bez obzira na humanost, odbijao sam takve zahtjeve jer ja sam samo trener pasa, a ne liječnik. Kroz sve ove godine shvatio sam da mnogi ljudi u takvim specifičnim situacijama više vjeruju psima nego ljudima. Možda zvuči čudno, ali je istinito”, kazao je Kos.

Davne 1991. Kos je kao mladi policajac završio specijalizaciju za obuku vodiča i školovanje službenih pasa na Policijskoj akademiji MUP-a, a godinu kasnije specijalizirao je vođenje pasa za detekciju eksploziva u susjednoj Sloveniji. Stekao je i zvanje vodiča za detekciju droga, a zadnjih šest godina prije odlaska u mirovinu radio je kao donačelnik Odjela za zaštitno-tragačke pse na Policijskoj akademiji MUP-a.

Godine 2003. registrirao je uzgajivačnicu pasa u Banjeselu po strogim pravilima svjetske Federacije kinoloških organizacija, a te godine postao je glavni trener pasa za otkrivanje mina u tadašnjoj Agenciji za komercijalnu djelatnost Mungos. Kako su zaostale mine veliki problem hrvatske države, a i još uvijek stradavaju ljudi prilikom obavljanja tog opasnog posla, Kos sve ove godine obučava i pse tragače mina.

“Pratim sve svjetske trendove i dosad sam obučio 20 pasa za detekciju mina, u suradnji s Hrvatskim centrom za razminiranje. Inače, po pravilima HCR-a i međunarodnim standardima, takvi psi rade na razminiranju uvijek u paru jer nam je cilj preventivna zaštita ljudskih života. U skladu sa Zakonom o razminiranju RH i novim Pravilnikom HCR-a koji je stupio na snagu prije nekoliko dana, vjerujem da će se smanjiti životni rizik pirotehničara aktivnijim uključivanjem pasa tragača. Ljudski je život najvažniji i najvrjedniji, a psi su tu da smanje maksimalno rizik ljudi koji razminiraju minirana područja”, rekao je Kos.

Usluge njegovih pasa, posebno krvosljednika, traže ne samo u Hrvatskoj nego i u Sloveniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini. U posljednje vrijeme često putuje u Crnu Goru jer ga mnogi ljudi zovu da im njegov pas Roaff pronađe izgubljene kućne ljubimce. Psi su tako postali pravi obiteljski posao, u kojemu ovom umirovljenom policajcu svakodnevno pomažu supruga Ksenija i njihova djeca Antonia (16) i Andrija (18). U 19 godina postojanja njegove Škole za pse, Kos je za razne namjene obučio oko 2000 pasa, a zvanje vodiča pasa steklo je oko 500 osoba koji su osposobljeni za rad sa psima. Trenutačno u Školi boravi 13 pasa koje dresiraju za razne namjene.

“Jednoga dana možda ću se potpuno posvetiti radu sa psima za ranu detekciju raka, posebno ako ovu metoda u potpunosti prizna službena medicina. To je izravan način da pomognete ljudima i mnogima spasite život jer i zadnja istraživanja pokazuju da je u našoj zemlji sve veći broj ljudi koji umiru i pobolijevaju od karcinoma”, rekao je Kos na kraju razgovora za Nacional.

Komentiraj