SPORNI MEMORANDUM: Vlada je omogućila mađarskom MOL-u da usred koronakrize ostvari enormnu dobit na štetu Ine i RH

OTKRIVAMO KAKO JE SPORNI MEMORANDUM o izvozu hrvatske nafte u Mađarsku Mol iskoristio da u Ini od siječnja do rujna 2020. proizvede milijardu kuna gubitka, kojim se manipulacijama Mol služio i što piše u kaznenoj prijavi koja je zbog toga podnesena

Nacionalu su koncem proteklog tjedna tri neovisna poslovna izvora iz naftnog poslovnog miljea otkrila što misle da se nalazi u pozadini nedavno javno prezentiranih dramatično negativnih poslovnih rezultata Ine koji su u prvih devet mjeseci tekuće godine dosegli čak milijardu kuna gubitka.

Sukus njihovih tvrdnji svodi se na sljedeće – do toga je ponajviše došlo jer je MOL, kao suvlasnik Ine koji godinama uzurpatorski neovisno vodi njeno poslovanje, od početka godine dramatično pojačao manipuliranje cijenama hrvatske nafte i njezinim transportom na preradu u Mađarsku i to kako bi joj maksimalno snizio cijenu otkupa.

Činio je to tako da je domaću sirovu naftu proizvedenu u siječnju i veljači ove godine spremao u skladišta i potom je Ini plaćao temeljem ugovora koje je Ina fakturirala MOL-u, a na kojima su upisani datumi u ožujku i travnju. U siječnju i veljači su se cijene nafte na svjetskom tržištu kretale oko 60 dolara za barel. Tada je razvoj pandemije koronavirusa u Kini već ukazivao na moguće poremećaje na svjetskom tržištu energenata pa je uskoro došlo do dramatičnog pada cijena sirove nafte – uslijed šoka uzrokovanog pandemijom koronavirusa cijena je pala ispod 30 dolara za barel. Umjesto po cijeni od 60 dolara za barel, Ina je prema tvrdnjama tih izvora, MOL-u tu naftu fakturirala okvirno po cijeni od 30 dolara za barel.

Ali kako tvrde isti izvori, to je tek zadnja u nizu sličnih manipulacija cijenama domaće nafte koje su se počele događati nakon što je Plenkovićeva vlada sredinom 2018. supotpisala Memorandum o razumijevanju koji su potpisali zakonski zastupnici JANAFA-a, Ine i Ministarstva zaštite okoliša i energetike, kojim se dopustilo izvoz hrvatske nafte na preradu u MOL-ove rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj. U ime Vlade potpisao ga je aktualni ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić kojeg je predsjednik Zoran Milanović nedavno nazvao mađarskim potrčkom.

Što dodatno pomaže razumjeti zašto je taj Memorandum koji osvjetljava prljavu dvostruku igru i kontinuiranu Plenkovićevu snishodljivost prema mađarskim nacionalnim interesima na štetu hrvatske države, Plenkovićeva administracija skrivala od hrvatske javnosti sve dok ga Nacional nije objavio koncem svibnja ove godine.

 

MOL je preko svoje Uprave u Ini naložio prodaju hrvatske nafte u Mađarsku po drastično nižim cijenama, a to su izveli tako što su naftu skladištili u siječnju i veljači, a fakturirali u ožujku i travnju 2020.

 

Koliko se predstavnici MOL-a u svom tom opisanom ponašanju na području nadležnosti Plenkovićeve administracije osjećaju komforno, najbolje pokazuje dio dopisa Ine Nacionalu u kojem se referiraju na te događaje. A u njemu doslovno piše: „Izvoz nafte pozitivno utječe na Inine financijske rezultate“.

Isti izvori Nacionalu su otkrili i sadržaj kaznene prijave za koju se tvrdi da je u listopadu podnesena protiv predsjednika Uprave Ine Sandora Fasimona i ostalih članova Uprave. U njoj se vodstvo Ine također optužuje za prodaju nafte eksploatirane s hrvatskih naftnih polja MOL-u po cijeni drastično nižoj od tržišne.

U prijavi, kako nam je potvrđeno, stoji da je i u vremenu prije izbijanja pandemije koronavirusa nafta prodavana MOL-u po cijeni najmanje dva dolara nižoj od tržišne za barel, odnosno preračunato oko 15 dolara nižoj cijeni za tonu sirove nafte.

Iako u Ini odbijaju odgovoriti na pitanje koliko je domaće nafte do sada prevezeno na preradu u Mađarsku, neke neslužbene informacije bazirane na procijenjenim količinama sirove nafte govore da se ta brojka kreće između 450 i 500 tisuća tona. Ako su procijenjene brojke točne, Ina bi samo na toj razini MOL-ovim odvoženjem domaće nafte u Mađarsku bila direktno oštećena za najmanje od 6,75 do 7,5 milijuna dolara, odnosno od 43,2 do 48 milijuna kuna. A to bi bio samo djelomično procijenjeni izračun štete koju je Ina pretrpjela zbog prodaje nafte po nižoj cijeni.

U ovu procjenu nisu uključene štete nastale MOL-ovom manipulacijom cijenama sirove nafte prije i nakon izbijanja pandemije, kao ni indirektna šteta koju je Ina pretrpjela zbog činjenice da se domaća nafta nije preradila u derivate u riječkoj rafineriji, koji su potom mogli biti prodani na domaćem tržištu, čime je Ina mogla ostvariti dodatnu zaradu.

U isto je vrijeme, tvrdi isti izvor, MOL iskoristio razdoblje niskih cijena sirove nafte na svjetskom tržištu napunivši vlastita skladišta sirovinom po vrlo povoljnim cijenama, između ostaloga napunivši ih i hrvatskom naftom. Istovremeno je Ini prepustio da ispražnjena skladišta u Hrvatskoj napuni naftom kupljenom na svjetskim burzama za potrebe domaćeg tržišta, ali po višim cijenama nego što je MOL plaćao Ini naftu s hrvatskih polja koju je odvozio u Mađarsku. Direktna posljedica takvog MOL-ovog manipuliranja cijenama nafte i odvoženjem domaće nafte na preradu u mađarsku rafineriju u Százhalombatti jesu i katastrofalno loši financijski pokazatelji poslovanja Ine u razdoblju od siječnja do kraja rujna ove godine i generiranje dodatnog gubitka zbog činjenice da Ina mora kupovati dodatne količine derivata od MOL-a kako bi zadovoljila potrebe domaćeg tržišta.

Jedan od Nacionalovih sugovornika kaže da ministar Tomislav Ćorić i premijer Andrej Plenković prešutno toleriraju ponašanje MOL-a. PHOTO: Robert Anic/PIXSELL

 

Iako su i MOL i Ina poslovali u istim, otežanim uvjetima zbog pandemije koronavirusa, poslovni rezultati dviju kompanija imaju posve suprotne predznake. U prvih je devet mjeseci ove godine, prema podacima iz konsolidiranog financijskog izvješća objavljenog krajem listopada na korporativnim stranicama Ine, kompanija ostvarila gubitak od 1,5 milijardi kuna, što je drastična brojka uzme li se u obzir da je u istom razdoblju prošle godine ostvarena dobit od 681 milijun kuna. Gubitak iz osnovne djelatnosti Ine iznosio je 1,19 milijardi kuna, dok je prošle godine ostvarena dobit od 942 milijuna kuna. Od siječnja do kraja rujna ove godine, prema pisanju poslovnog portala Lider, MOL Grupa je ostvarila pozitivne financijske rezultate, doduše nešto skromnije nego prijašnjih godina, no ipak se mogu pohvaliti s dobiti. MOL je krajem listopada objavio da im čista CCS EBITDA (dobit prije kamata, poreza i amortizacije prilagođena trenutnim troškovima zaliha) za prvih devet mjeseci ove godine iznosi 1,87 milijardi dolara, što je 12 posto više nego u istom razdoblju 2019., te da su u tom periodu ostvarili neto dobit od milijardu dolara.

„Ovaj primjer najbolje pokazuje kako u stvarnosti MOL upravlja Grupom, a kako Inom. Jasno je da MOL štiti svoju financijsku dobit, a hrvatski mu suvlasnik Ine omogućava da gubitak koji ima u Ini zapravo podijeli s hrvatskom Vladom kao drugim suvlasnikom, prebaci ga na leđa hrvatske države i tako lakše podnese financijski udar na kompaniju. Uostalom, financijski udio Ine u MOL Grupi ionako je iz godine u godinu sve manji, s 20 posto udjela od prije nekoliko godina Ina je pala na svega 10 posto udjela u Grupi, pa je i taj udarac – pogotovo kada se podijeli s drugim većinskim suvlasnikom – daleko manji i lakše ga je podnijeti, pogotovo što se on amortizira pozitivnim posljedicama prerade hrvatske nafte u Mađarskoj“, tvrdi jedan od Nacionalovih sugovornika i dodaje kako i ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić i premijer Andrej Plenković iz nepoznatih razloga prešutno toleriraju ovakvo ponašanje MOL-a koje nanosi direktnu štetu Hrvatskoj.

 

‘Pandemija korone utjecala je na sva tržišta pa tako negativne posljedice osjete i naftne kompanije’, tvrde iz Ministarstva gospodarstva, a iz Ine navode da izvoz nafte pozitivno utječe na Inu

 

Jedan od naftnih stručnjaka s kojim smo razgovarali upozorava kako, kada se promatra poslovanje Ine u proteklih devet mjeseci, svakako treba uzeti u obzir i ostale negativne parametre koji su utjecali na loš financijski rezultat. On kaže: „Na lošu financijsku situaciju u Ini sigurno je utjecala pandemija koja je u cijelom svijetu ostavila posljedice po naftnu industriju. Uz pad prometa i cijene nafte na svjetskom tržištu, Ina se suočila i s drastičnim padom proizvodnje nafte i plina na domaćim poljima koji je na razini godine iznosio oko 10 posto u odnosu na prijašnju godinu, što je dodatno smanjilo prihode. Ina je ovisna o proizvodnji nafte i plina i poremećaji u tom segmentu poslovanja snažnije su se osjetili na njezinom poslovanju. A to je direktna posljedica višegodišnjeg neulaganja u nove bušotine. Smanjenje rezervi ugljikovodika jako utječe na vrijednost kompanije. I svakako treba uzeti u obzir MOL-ove manipulacije cijenama, odnosno ugovorima kojima je domaća nafta plaćana Ini, što prema međunarodno prihvaćenim knjigovodstvenim standardima nije dopušteno jer financijske transakcije među tvrtkama unutar grupe moraju biti tržišne. A MOL je i do sada bio sklon takvim manipulacijama koje su u pravilu nedopustive.“ S druge pak strane, tvrdi isti izvor, MOL nije kompanija koja je snažno oslonjena na upstream, odnosno na proizvodnju nafte i plina, pa direktne posljedice niskih cijena nafte nije osjetila u tolikoj mjeri, a uz to u njihovom portfelju sve značajniju ulogu igra i segment petrokemije koja nosi dodatni prihod. „Ne treba također podcijeniti i neke računovodstveno-financijske poteze unutar MOL-a kojima su negativne posljedice krize u financijskim izvještajima donekle ublažene“, tvrdi naš sugovornik.

Ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić preko svog ministarstva nije dao konkretne odgovore o MOL-ovu manipuliranju cijenama hrvatske nafte. PHOTO: Zeljko Lukunic/PIXSELL

 

Drugi pak Nacionalov sugovornik upozorava da je šteta koju je MOL nanio hrvatskom proračunu zbog manipulacija ugovorima o plaćanju domaće nafte višestruka. On kaže: „Ovdje nije riječ samo o šteti koju je niskim cijenama otkupa domaće nafte MOL nanio Ini, a time i hrvatskoj državi jer je domaću naftu platio po nerealno niskim cijenama. Šteta je proračunu nanesena i zbog činjenice da je ovakvim manipulacijama Ina, odnosno MOL koji je takvu odluku donio, državi platila značajno manju koncesijsku naknadu, jer se naknada za koncesiju plaća po ostvarenoj vrijednosti eksploatirane nafte. Velika je razlika u iznosima koje ćete platiti državi na ime koncesijske naknade od 12,5 posto ako eksploatirate naftu čija je cijena na tržištu 60 dolara ili ako ćete je prodati za 30 ili manje dolara za barel. A MOL je samo u proteklih godinu dana, od studenoga prošle godine do danas, iz Hrvatske izvezao više od 500.000 tona sirove nafte i odvezao je na preradu u svoje rafinerije.“ Tome treba pridodati, upozorio je isti izvor, i činjenicu da je Ina, nakon što je MOL temeljito ispraznio njezina skladišta i domaću naftu odvezao u Mađarsku, ista ta skladišta trebao napuniti uvoznom naftom za potrebe domaćeg tržišta, i to po tržišnoj cijeni koja je nepovoljnija i osjetno veća od one koju je platio MOL.

Iz Ćorićeva Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja su na Nacionalov zahtjev da prokomentiraju razloge tako oprečnih poslovnih rezultata Ine i MOL-a i da odgovore na pitanje je li odvoz domaće nafte na preradu u Mađarsku utjecao na golem financijski gubitak Ine u prva tri kvartala ove godine, odgovorili kratkim i vrlo šturim komentarom u kojem se kaže: „Pandemija koronavirusa utjecala je na sva tržišta pa tako negativne posljedice osjete i naftne kompanije. Sve informacije dostupne su u Izvješću o poslovanju Ine koje je objavljeno na njihovim mrežnim stranicama.“ Sve dodatne informacije, stoji na kraju odgovora, valja nam potražiti direktno od Ine. To smo i učinili, no na čitavu seriju Nacionalovih pitanja o tome koliko je domaće nafte u prvih devet mjeseci ove godine izvezeno u Mađarsku, a koliko je u istom razdoblju derivata kupljeno od MOL-a, kako tumače oprečne poslovne rezultate Ine i MOL-a te je li odvoz domaće nafte u Mađarsku barem dijelom utjecao na loše poslovne rezultate Ine, iz Odjela za korporativne komunikacije i marketing odgovoreno nam je sljedeće: „Sve naftne i plinske kompanije znatno su pogođene ekonomskom krizom zbog niskih cijena nafte i plina, manjih marži i potražnje. To se odnosi i na Inu i MOL. Obje su kompanije izlistane na burzi te sve podatke o financijskim rezultatima obje kompanije redovno objavljuju“ te se posebno dodaje kako „izvoz nafte pozitivno utječe na Inine financijske rezultate“.

 

U kaznenoj prijavi protiv predsjednika Uprave Ine stoji da je nafta prodavana MOL-u po cijeni najmanje dva dolara nižoj od tržišne za barel, odnosno preračunato oko 15 dolara nižoj cijeni za tonu sirove nafte

 

Državni zavod za statistiku je početkom ovoga tjedna objavio statističke podatke o robnoj razmjeni RH s inozemstvom, iz koje je vidljivo da je u sektoru rudarstva u periodu od siječnja do kraja kolovoza ove godine vrijednost izvezenih ruda (u koje spada i sirova nafta) iznosila 2,62 milijarde kuna, dok je u istom razdoblju prošle godine ta vrijednost bila tek 358.505.000 kuna, odnosno gotovo 7,5 puta manja od ovogodišnje. U isto vrijeme u segmentu proizvodnje koksa i rafiniranih naftnih proizvoda ostvaren je drastičan pad izvoza sa 5,02 milijarde kuna u prvih osam mjeseci prošle godine na 2,97 milijardi u istom razdoblju ove godine. Značajan udio u ovim segmentima odnosi se upravo na prerađevine od nafte, koje je Ina sve do nedavno izvozila u susjedne zemlje.

U Nacrtu prijedloga Nacionalne razvojne strategije do 2030. o kojem se učestalo javno raspravlja posljednjih dana nakon što je dokument javno objavljen prošloga četvrtka, stoji da Vlada Hrvatsku u 2030. godini vidi kao „konkurentnu, inovativnu i sigurnu zemlju prepoznatljivog identiteta i kulture, zemlju očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve“. Stoga je, slažu se naši sugovornici, teško razumjeti može li Hrvatska, koja kvalitetnu vlastitu sirovinu (sirovu naftu) po nerealno niskoj cijeni prepušta drugoj zemlji kako bi od nje kupovala skupi gotovi proizvod (naftne derivate proizvedene iz te iste nafte), a u isto vrijeme šutke gleda kako se njezine rafinerije zatvaraju zbog navodne nerentabilnosti, doista biti „konkurentna zemlja očuvanih resursa“. Doduše, u odjeljku Nacionalne razvojne strategije 2030. koji se bavi strateškim ciljem nazvanim „Konkurentno i inovativno gospodarstvo“ napisano je da su „energetski intenzivne industrije nužne za hrvatsko gospodarstvo“, posebno zbog činjenice da se na njih oslanjaju i drugi sektori te se navodi da će modernizacija i dekarbonizacija energetski intenzivnih industrija biti jedan od prioriteta i da će se povećanje energetske učinkovitosti prvenstveno postići smanjenjem emisija u industriji i opskrbi niskougljičnom energijom po konkurentnim cijenama. „Hrvatska će svoj održiv rast i razvoj temeljiti na boljem iskorištavanju svojih resursa, izvozno orijentiranom, zelenijem i pametnijem gospodarstvu“, stoji između ostaloga u Strategiji. Uzmemo li u obzir ove odrednice, preostaje nam zaključiti da je hrvatska vlada, vodeći se za ciljevima Nacionalne razvojne strategije, odlučila riješiti se domaće nafte kao „crnog“ i neekološkog goriva koje ne pomaže u ostvarenju zadanih ciljeva okretanja ka niskougljičnom, zelenom i održivom gospodarstvu. Pa i na vlastitu štetu.


ISPRAVAK: ‘MOL Grupa je treće tromjesječje 2020. zaključila s neto dobiti 56,76 milijardi forinti’

U članku koji je pod naslovom “Vlada je omogućila mađarskom MOL-u da usred koronakrize ostvari enormnu dobit na štetu Ine i RH“ objavljen u tiskanom izdanju Nacionala od 17. studenog 2020. nenamjernom su pogreškom korišteni neprecizni podaci o poslovanju MOL Grupe u prvih devet mjeseci ove godine. U članku je bilo navedeno da je MOL ostvario neto dobit od milijardu dolara te da je ostvario dobit od 12 posto više u odnosu na prošlu godinu. Točno je, međutim, a prema informacijama iz financijskog izvješća koje je početkom studenog ove godine objavio MOL, da su u razdoblju od srpnja do rujna 2020. njihovi neto prihodi bili manji za 25 posto i iznosili su 1.050 milijardi forinti (3,46 milijardi dolara). Točno je i da je MOL Grupa treće tromjesečje zaključila s neto dobiti od 56,76 milijardi forinti (oko 186 milijuna dolara), što je pet posto manje nego u istom prošlogodišnjem razdoblju. Kad je riječ o gubitku Ine u istom razdoblju, u tekstu je tehničkom pogreškom umjesto 1,05 milijardi kuna navedeno da je gubitak iznosio 1,5 milijardi kuna. Točno je, dakle, da je gubitak Ine u periodu od siječnja do rujna 2020. iznosio 1,05 milijardi kuna. Ispričavamo se čitateljima, Ini i MOL-u zbog nenamjernih tehničkih pogrešaka nastalih prilikom pripreme teksta.

Komentiraj