Prošireno vijeće Vrhovnog suda RH donijelo je presudu Rev-549/2023 kojom je odbilo reviziju Zagrebačke banke i time je potvrdilo da sud ne može sam svojevoljno odbijati tečajne razlike za vrijeme dok su one bile niže od tečaja isplate kredita u švicarskim francima.

Za tužitelje potrošače u slučaju franak to znači da će tečajne razlike koje su u korist banke, koje su dakle niže od tečaja isplate kredita, biti prebijene s potraživanjima potrošača samo u slučaju ako su odvjetnici banaka to zatražili u konkretnom iznosu po određenim anuitetima na dan plaćanja takvih anuiteta, i to su zatražili prije zaključenja prethodnog postupka. Ako to nisu učinili, onda se prijeboj neće izvršiti, priopćeno je iz Udruge Franak, prenosi HRT.

U nastavku prenosimo priopćenje Udruge Franak u cijelosti:

Prošireno vijeće Vrhovnog suda RH u sastavu 13-ero sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, Slavka Pavkovića, Gordane Jalšovečki, Igora Periše, Renate Šantek, Đure Sesse, Ivana Vučemila, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Dražena Jakovine, Mirjane Magud i Darka Milkovića članova vijeća donijelo je 18. prosinca 2023. presudu Rev-549/2023 kojom je odbilo reviziju Zagrebačke banke i time je potvrdilo da sud ne može sam svojevoljno odbijati tečajne razlike za vrijeme dok su one bile niže od tečaja isplate kredita u švicarskim francima, a izreka glasi:

“U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.”

Što to znači za tužitelje potrošače u slučaju ‘franak’?

To znači da će tečajne razlike koje su u korist banke, koje su dakle niže od tečaja isplate kredita, biti prebijene s potraživanjima potrošača samo u slučaju ako su odvjetnici banaka to zatražili u konkretnom iznosu po određenim anuitetima na dan plaćanja takvih anuiteta, i to su zatražili prije zaključenja prethodnog postupka. Ako to nisu učinili, onda se prijeboj neće izvršiti.

Osim toga, u postupcima u kojima još uvijek nije zaključen prethodni postupak smatramo da je kasno isticati prigovor radi prebijanja, jer su iznosi preplaćenog tečaja sada u zastari, pa kako god se ne priznaje potrošačima da tek sada ističu svoje nove zahtjeve za preplaćene iznose tečaja, isto tako ne može biti dopušteno niti bankama da tek sada ističu prigovore radi prebijanja, jer su iznosi koje banke potražuju također sada u zastari.

Izdvojeno negativno mišljenje o većinskoj odluci vijeća dali su suci Đuro Sessa i Ljiljana Hrastinski Jurčec, koji su smatrali da takva odluka vijeća nije ispravna, s vrlo neobičnim obrazloženjem da banka nije dužna isticati nikakve prigovore.

Očekujemo da sljedeće pravno shvaćanje bude ono o pravu potrošača s konverzijama na puno obeštećenje, nakon čega slijedi i odluka proširenog vijeća o ništetnosti ugovora s ništetnom valutnom klauzulom i ništetnom promjenjivom kamatnom stopom, ističu iz Udruge Franak.