Slikar, kipar, grafičar, karikaturist, dizajner, ilustrator i scenograf rođen je 1930. godine, sasvim slučajno u Požegi. Do devete godine živio je u Boki, a 1942. godine seli se u Zagreb. Učio je svirati violinu, a već je u gimnaziji risao stripove, karikature.

Vojo i njegova majka u Rijeku su se preselili po završetku 2. svjetskog rata, tu je završio Pomorsku školu i Pomorsku akademiju. Naime, otac Voje Radoičića nestao je u Drugom svjetskom ratu, 1941. godine, kao član pomorske flote kralja Petra. Otada mu se izgubio svaki trag, a Vojina majka nakon suprugova nestanka poželjela se nastaniti u Rijeci, sve da bi živjela negdje odakle se vidi more. Tolika ljudska bol iza nasmijanih brodica, svaki taj dimnjačić plovila, ta šarena okna nose nadu i vijest koja nikad nije stigla. Snaga je ovdje osobnosti i optimizma onoga koji je imao radostan kist

“Moja mama bila je Zagrepčanka, Marković djevojačkim prezimenom, a otac i djed iz Boke. Obojica su bili talentirani za umjetnost, no bavili su se čisto desetim stvarima. Kako smo živjeli uglavnom na moru, moj dječački san bio je završiti pomorsku školu, ploviti i usput raditi nešto s umjetnošću. Ali nakon što sam završio srednju pomorsku naobrazbu, nisam htio ploviti. Otišao sam u Zagreb i dogurao skoro do diplome ekonomista.”