Slavko Sobin: “Nasilje je produkt svijeta u kojem ti roditelj kaže ‘Tko se tuče taj se voli'”

Autor:

17.11.2023., Zagreb - Kinoteka, premijera filma Samo kad se smijem redateljice Vanje Juranic. Slavko Sobin Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Marko Lukunic/PIXSELL

Veliku pozornost publike posljednjih je dana u hrvatskim kinima privukao film ‘Samo kad se smijem’ redateljice Vanje Juranić koji prikazuje obiteljsko nasilje koje je u Hrvatskoj u stalnom porastu. 

Tina je domaćica koja brine o šestogodišnjoj kćerkici Mari, dok njen suprug Frane zarađuje za obitelj. Njihov odnos počinje se mijenjati kada Tina izrazi želju završiti fakultet koji je napustila zbog trudnoće. Unatoč prvotnom pristanku i podršci, Frane počinje pokazivati negodovanje koje se na početku svodi na sitne sabotaže. S vremenom, sukobi postaju sve češći, a svađe sve nasilnije. Inspiracija za film bio je slučaj Zadranke Ane Magaš koja je u samoobrani ubila muža nasilnika, a nakon izlaska iz zatvora izgubila skrbništvo nad sinom, ali i podršku obitelji i prijatelja.

Franu igra 39-godišnji Splićanin Slavko Sobin, jedan od najaktivnijih hrvatskih glumaca. U razgovoru za novi broj Nacionala Sobin je izjavio da se kroz lik Frane publika možda osvijesti da zlo počinje puno ranije. “Kroz društvo, sredinu, odgoj, kroz stav da su muškarci alfe, a da žena mora biti podređena. Nitko se ne rađa, barem se nadam, kao nasilnik. Nasilje je produkt svijeta koji se zasniva na aroganciji, strogoći, neprihvaćanju, osjećaju superiornosti, na društvenoj razini – ‘moja država je najbolja’, ‘moja religija je jedina točna’ – ili na osobnoj. Nasilje je produkt svijeta u kojem ti roditelj kaže ‘Tko se tuče taj se voli'”, rekao je Sobin.

Osim obiteljskog nasilja, u Hrvatskoj je sve veći broj slučajeva vršnjačkog nasilja. Sobin ističe da o svemu tome najviše priča u svojim knjigama za djecu. “Djeca su osjetljiva jer su podložna lošem utjecaju, i u domu i izvan doma, a nemaju još razvijene zdrave obrambene mehanizme. Mislim da je roditeljski posao vjerojatno najteži na svijetu i uopće ne mogu zamisliti koliki je teret zaštititi dijete od svega što se događa. Ne ostavljamo im baš najljepši svijet. Morali bismo se svi skupa potruditi bolje. Okolišam, preteško mi je pričati o dječjoj agresiji na način na koji mogu o odrasloj. Jer ne prihvaćam naći krivca u djetetu”, poručio je.

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju Nacionala.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.