Rock grupa Teška industrija koncertom u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog obilježit će 1. veljače 50 godina rada. Ivica Propadalo, renomirani umjetnik, slikar, scenograf i dizajner, vođa i basist benda te jedan od njegovih osnivača, dao je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Koncertom u Lisinskom proslavit ćete 50 godina rada Teške industrije. Što ta brojka znači za vas, koliko je ona zapravo velika i u svjetskim okvirima?

Brojka 50 je jako velika na bilo što da se odnosi, a pogotovo na glazbu. Meni je drago da se u godinama koje imam, a 73 su mi, jako dobro snalazim na rock pozornicama. Drago mi je što smo jedan od bendova koji mogu obilježiti takvu obljetnicu. Naravno, ona je zaista velika i u svjetskim okvirima.

NACIONAL: Jeste li ponosni kad pogledate unazad pola stoljeća?

Ponosan sam, naravno, jer to govori da sam u dobroj fizičkoj kondiciji i da me bas gitara još dobro služi.

NACIONAL: Koliko je, prema vašemu mišljenju, Teška industrija važna za glazbu ovih prostora? Zašto je uspjela izdržati 50 godina?

Teška industrija je bend koji uredno svira ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj regiji i u Europi. A isto se tako „vrtimo“ i na regionalnim radiostanicama. Sve to govori da smo respektabilan bend. Zašto smo dugovječni? Na to pitanje nema odgovora, a ni formule kako tako dugo opstati. Ima nešto i u bosanskoj tvrdoglavosti, Sarajevo je dalo jako puno bendova i izvođača koji jako dugo traju.

NACIONAL: Kako ste zamislili koncert?

Koncert će biti netipičan. Nije nam želja samo pokazati da znamo dobro svirati, nego da se znamo i jako dobro zabaviti s našim gostima, prijateljima i našom vjernom publikom. To smo pokazali u istoj dvorani prije deset godina. Naši gosti su Halid Bešlić, Matija Dedić, Goran Karan, Kiki Rahimovski, Ivan Delač, Nikša Bratoš, a bit će i nekih iznenađenja. Cijeli koncert koordinirat će Enis Bešlagić.

NACIONAL: Te 1973. okolnosti i situacija bili su posve drugačiji od onih koje imamo danas, ali kako se vi kao osnivač grupe osjećate kad pomislite na Tešku industriju? Jesu li ljubav i strast prema glazbi prisutne i dalje bez obzira na pola stoljeća koje je prošlo?

Meni je glazba praktički cijeli život isključivo hobi. I ta ljubav me tjera da se i danas ne odvajam od nje. Do kada, to ni sam ne znam.

NACIONAL: Vrlo ste kreativni u mnogim drugim umjetničkim poljima, što vam znači glazba?

Kako se bavim slikarstvom, scenografijom, kiparstvom i dizajnom, u tu skupinu mojih preokupacija ravnopravno spada i glazba. Generalno gledajući, sve te moje preokupacije nekako se vrte oko glazbe: scenografije – Porin, Dora, Večernjakova ruža – vezane su uz nju.

NACIONAL: Kako se osjećate na pozornici? Kakav je osjećaj vidjeti da se publici sviđa to što radite?

Lijep je to i neponovljiv osjećaj. Naš zadnji koncert bio je za doček Nove 2024. godine na trgu u mom rodnom Livnu. Uživao sam u svakom pogledu uz određenu dozu tuge jer u publici, nažalost, nije bilo mojih roditelja i mlađeg brata kojih više nema.

NACIONAL: Koji su planovi s Teškom industrijom? Planirate li album, koncerte?

Nakon Lisinskog krećemo s koncertnom aktivnošću. Prvi koncert nam je u Herceg Novom. Želimo obilježiti obljetnicu u Sarajevu i Beogradu. U ovoj godini izlazi nam i knjiga o bendu autora Zlatka Galla.