SKANDALOZAN E-MAIL IZ BUDIMPEŠTE – MOL svim menadžerima u Ini pisao o ‘nepoštenom suđenju’ Sanaderu

NACIONAL OTKRIVA SADRŽAJ SPORNOG E-MAILA kojim je vodstvo MOL-a na dosad nezabilježen način izvršilo pritisak na sve menadžere u Ini, nalažući im što da misle o nepravomoćnoj presudi protiv bivšeg hrvatskog premijera Sanadera i šefa MOL-a Hernádija

Nacional je prije nekoliko dana došao do gotovo nevjerojatne poruke elektronske pošte koju je Domokos Szollár, potpredsjednik Korporativnih komunikacija MOL Grupe, u ime vodstva MOL-a 6. siječnja 2020. u 11:25 minuta uputio svim voditeljima i menadžerima Ine.

Riječ je o e-mail poruci koja je napisana na engleskom jeziku i nosi sljedeći naslov: “Suđenje Sanaderu – Izvršni sažetak i ključne poruke za menadžment” (Sanader – trial – Executive Brief and key messages for the Management). Prema tome, Izvršni odbor MOL-a daje upute vodećim ljudima Ine kako bi se primateljima jasno poručilo što o Sanaderovu slučaju misli mađarski MOL.

Spomenuti e-mail predstavlja jednu sasvim novu razinu ionako neprimjerenog ponašanja vodstva mađarske naftne kompanije koja je s hrvatskom vladom suvlasnik Ine. Taj e-mail može se tumačiti kao dosad najskandaloznija manifestacija nepoštovanja hrvatskih pravosudnih institucija te kao svojevrsna MOL-ova smjernica primateljima te poruke da se ni na koji način ne bi trebali osvrtati na zasad nepravomoćnu zatvorsku kaznu koju je zagrebački Županijski sud na ponovljenom suđenju izrekao bivšem premijeru Ivi Sanaderu i čelniku MOL-a Zsoltu Hernádiju zbog koruptivne predaje nepripadajućih upravljačkih prava nad Inom MOL-u.

Ukratko, sadržaj spomenutog e-maila dosad najizravnije pokazuje kako MOL smatra da je iznad hrvatskih zakona, kao i u kojoj mjeri vodstvo te mađarske tvrtke iskrivljuje i lažno prikazuje rezultate svog upravljanja Inom. Upravo zbog bahatosti i laži koje su iznesene, dio menadžmenta koji je imao uvid u tu elektronsku poruku odlučio ju je proslijediti Nacionalu, kako bi e-mail dospio i u javnost.

Uvid u sadržaj spornog e-maila otkriva da je, po svemu sudeći, riječ o engleskoj varijanti poruke koja je izvorno nastala na mađarskom jeziku. E-mail je poslan sedam dana nakon što je objavljena nepravomoćna presuda Ivi Sanaderu i Zsoltu Hernádiju – i samo dan nakon što su objavljeni rezultati predsjedničkih izbora u Hrvatskoj na kojima je pobijedio Zoran Milanović.

Ključne poruke koje je vodstvo MOL-a uputilo menadžerima Ine podijeljene su prema sljedećim postavkama: MOL kategorički odbija bilo kakve sugestije o neprimjerenom poslovnom ponašanju.

E-mail je poslan sedam dana nakon što je objavljena nepravomoćna presuda Ivi Sanaderu i Zsoltu Hernádiju – i samo dan nakon što su objavljeni rezultati predsjedničkih izbora u Hrvatskoj

Nepošteno suđenje temeljeno na svjedočenju nepouzdanih svjedoka.

Vodeći njemački i britanski pravni stručnjaci oštro su kritizirali hrvatski sud za narušavanje standarda Europske unije o poštenom suđenju u slučaju protiv mađarskog MOL-a i bivšeg hrvatskog premijera.

Međunarodni pravni akti, kao i oni u Mađarskoj, nisu utvrdili kazneno djelo.

MOL je žrtva hrvatskog političkog i gospodarskog stanja.

Unatoč sporu, MOL je sačuvao Inu od bankrota i razvio je u profitabilnu kompaniju.

U samom uvodu Domokos Szollár obratio se “voditeljima i menadžerima” iako bi mu trebalo biti poznato da u sustavu Ine postoje voditelji, rukovoditelji i direktori. I tako se, tvrdi Nacionalov izvor, htjelo poručiti: “Mi smo u MOL-u direktori, a vi ste samo menadžment i vi vodite našu podružnicu.”

Domokos Szollár uvodno je poručio: “Poštovani voditelji i menadžeri, vezano uz prošlotjednu nepravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu u slučaju Sanader, željeli bismo s vama podijeliti najvažnije informacije i ključne poruke koje slobodno možete podijeliti sa svojim timom i kolegama. Ako imate bilo kakvih pitanja, slobodno nas kontaktirajte, dat ćemo sve od sebe da vam odgovorimo. Srdačno, Domokos Szollár, Potpredsjednik Korporativnih komunikacija MOL Grupe.”

Inače, Domokos Szollár od svibnja 2009. do svibnja 2010. bio je glasnogovornik mađarske vlade, neposredno prije no što je na funkciju premijera došao Viktor Orbán.

Kako smo naveli, prva postavka Domokosa Szollára glasi: „MOL kategorički odbija bilo kakve sugestije o neprimjerenom poslovnom ponašanju.“ U nastavku su u četiri točke navedena sljedeća objašnjenja: “Razočarani smo, ali uopće nismo iznenađeni. Riječ je o nepravomoćnoj presudi u vrlo nepoštenom procesu, budući da nema dokaza, nema motivacije, nema novca za počinjenje djela, već samo jedno kontradiktorno svjedočenje jednog svjedoka. MOL još uvijek inzistira na tome da prethodni argumenti koji oslobađaju kompaniju od bilo kakvih sugestija o neprimjerenom poslovnom ponašanju, budu istaknuti u svrhu obrane od bilo kakvih optužbi o nezakonitim praksama u jednoj ili svim mjerama. Razočarani smo jer prema postojećim odlukama mađarskih institucija i Komisije UN-a za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) službenici MOL-a nisu počinili ništa loše. Predsjednik i glavni izvršni direktor MOL-a i dalje ima punu podršku i povjerenje odbora MOL Grupe.” U zadnjoj rečenici, naravno, misli se na Zsolta Hernádija.

„Nepošteno suđenje temeljeno na svjedočenju nepouzdanih svjedoka“ druga je postavka, pod kojom se dalje, točku po točku, objašnjava sljedeće: “Bivši hrvatski premijer gospodin Ivo Sanader proglašen je krivim i kažnjen s osam godina zatvorske kazne prvenstveno na temelju svjedočenja poslovnog čovjeka Roberta Ježića. Gospodin Ježić je notorna figura u hrvatskom političkom životu. Mnogo godina smatralo ga se čovjekom od najvećeg povjerenja Ive Sanadera. Ježić, čovjek kojeg je Komisija UN-a za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) proglasila potpuno nepouzdanim, bio je ključni svjedok optužbe u procesu koji je započeo u jesen. Uzgred, taj svjedok dao je izjave kontradiktorne svom ranijem svjedočenju na Županijskom sudu u Zagrebu u kontekstu postupka koji je u tijeku i priznao da ranije nije rekao istinu o nekim činjenicama. Smatramo nedopustivim da jedan bezvrijedan čovjek ruši cijeli hrvatski pravosudni sustav. Također vjerujemo da je i ponovljeno suđenje bilo nepošteno jer je sud blokirao bilo koji legitimni i pravedni pokušaj tima obrane da prezentira svoje mišljenje u tom izuzetno kompleksnom slučaju. Sud nije dozvolio da se materijali sa suđenja prevedu na njihov materinji jezik, nije pozvao svjedoke koje je predložila obrana i također nije dao dovoljno vremena za pripremu završnih govora. Čvrsto vjerujemo da je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i da nije osigurano nepristrano razmatranje slučaja.”

Nacionalov izvor zapitao se otkud ikome u MOL-u pravo da nekog, u ovom slučaju Roberta Ježića, naziva „bezvrijednim čovjekom“.

“Na temelju čega su zaključili da je Ježić bezvrijedan čovjek? Zato što ne podržava njihovu stranu? Koje su dokaze za to iznijeli? Oni čak ni u cijelom ovom e-mailu ne iznose ni jedan jedini dokaz, nego vrijeđaju i omalovažavaju hrvatski pravosudni sustav samo zato što odluka nije na njihovoj strani. Međutim, najvažnije je to što oni komentiranjem nepravomoćne presude vrše evidentan pritisak na djelatnike i time čine ozbiljno kazneno djelo, s obzirom na to da su neki od tih djelatnika mogući svjedoci u sudskom postupku koji bi na više razina mogli imati drukčija saznanja od onog što tvrdi MOL. Time se dodatno implicira da sa svima onima koji imaju drugačije stavove, nije poželjno raditi. Znači, ako bilo tko od rukovoditelja u Ini bilo gdje iznese stav koji je u suprotnosti s onim što tvrdi MOL, može dobiti otkaz. Budući da su neki od njih i mogući svjedoci na sudu, time im je dana jasna uputa kako moraju svjedočiti. Zato takvo ponašanje predstavlja kazneno djelo”, smatra Nacionalov izvor blizak Vladi i pita se što bi se dogodilo da je takve upute, kao ravnopravni suvlasnik Ine, poslala hrvatska vlada.

Roberta Ježića MOL u poruci naziva ‘bezvrijednim čovjekom’, a između ostalog za ishod suđenja krive hrvatsku političku i gospodarsku situaciju te lažu o tome kako su spasili Inu od bankrota

Kad je u pitanju odluka UNCITRAL-a na koju se poziva MOL, treba podsjetiti na neobičnu ulogu hrvatskog predstavnika Jakše Barbića koji je pod nikad razjašnjenim okolnostima glasao protiv Republike Hrvatske u tom slučaju. Taj spor pred arbitražnim vijećem UNCITRAL-a pokrenula je upravo hrvatska Vlada koja je Barbića predložila za člana vijeća. UNCITRAL-ova presuda se zapravo umnogome pozivala na također propitivanu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je ukinuo pravomoćnu presudu Sanaderu i slučaj vratio na ponovno suđenje.

Pod trećom postavkom koja glasi „Vodeći njemački i britanski pravni stručnjaci oštro su kritizirali hrvatski sud za narušavanje standarda Europske unije o poštenom suđenju u slučaju protiv mađarskog MOL-a i bivšeg hrvatskog premijera“, navodi se: “U Privremenom stručnom izvješću neovisni sudski promatrači optužili su hrvatske državne tužitelje za pristranost, kršenje međunarodno priznatih standarda poštenog suđenja i narušavanje prava optuženika. Iznenađujuća presuda Županijskog suda u Zagrebu stigla je neposredno prije no što je Hrvatska preuzela predsjedanje Europskom unijom. Detaljno Privremeno izvješće na 182 stranice zaključuje da ‘zahtjevi za neovisnim i nepristranim suđenjem na Županijskom sudu u Zagrebu nisu zadovoljeni’ zbog uloge predsjednika suda Ivana Turudića kojeg izvještaj optužuje za pristranost u korist hrvatskih ‘nacionalnih interesa’, što predstavlja ‘ozbiljno ometanje prava poštenog suđenja, uključujući kršenje Članka 6(1) Europske konvencije o ljudskim pravima’. Izvješće pokazuje da je ponašanje tužitelja i Sudskog vijeća u ovoj fazi postupka palo daleko ispod međunarodno priznatih standarda poštenog suđenja u brojnim aspektima. Izvješće izdvaja širok spektar ozbiljnih nepravilnosti u sudskom postupku, poput eklatantnog odbijanja obrane, nedozvoljavanja dovoljno vremena za pripremu, isključivanja javnosti iz ključnih točaka suđenja bez zabilježbi u sudskom zapisniku o kršenju prava na javno suđenje, sudsko nametanje odvjetnika ‘ex officio’ čime je prekršeno pravo na odabir zakonskog zastupnika, kao i brojna druga eklatantna kršenja fundamentalnih procedura neophodnih za pošteno suđenje. Optužba se također oslonila na upitne svjedoke umiješane u pranje novca i pod kriminalističkim istragama. Uskok je, prema Privremenom izvješću, optužen za sistematske propuste u istrazi ključnog svjedoka optužbe, gospodina Roberta Ježića. Neovisni sudski promatrači su svjetski prepoznati pravni eksperti Kai Ambos i lord David Anderson. Kai Ambos je sudac i profesor kaznenog prava, kaznene procedure, komparativnog prava, međunarodnog kaznenog prava i međunarodnog prava na Sveučilištu George-August u Göttingenu u Njemačkoj, bivši sudac Okružnog suda u Njemačkoj i trenutno sudac Specijalnog suda za Kosovo u Haagu. Lord David Anderson je nositelj odlikovanja Reda Britanskog carstva (KBE) i kraljevski odvjetnik (QC), član Odvjetničke komore Engleske i Walesa, Prizivnog suda u Guernseyu & Jerseyu, gostujući profesor na King’s Collegeu u Londonu, bivši promatrač Vijeća Europe za ljudska prava i nezavisni i nestranački član Gornjeg doma Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva.”

Suprotno navedenim tvrdnjama, treba podsjetiti na nekoliko činjenica: upravo je obrana Ive Sanadera pokušala raznim manipulacijama odugovlačiti sudski postupak, drugooptuženi Zsolt Hernádi nikada se nije odazvao pozivu hrvatskog suda, dok su mađarske vlasti ignorirale i odbijale provesti za njim raspisanu međunarodnu tjeralicu. Nacionalov izvor upozorio je na spominjanje nekakvog Privremenog stručnog izvješća za koje se ne zna ni tko ga je naručio, ni tko je angažirao ljude koji su ga pisali, ni po čemu su ti ljudi nezavisni, ali se sukladno dosadašnjoj praksi može zaključiti i propitivati je li riječ o ljudima koje je angažirao MOL. “Ako je nešto nezavisno, treba se navesti po čemu je nezavisno. Ako je MOL angažirao neke stručnjake, kako možemo znati da su nezavisni i da na njih nije izvršen neprimjereni utjecaj?” zapitao se Nacionalov sugovornik.

Četvrta postavka glasi „Međunarodni pravni akti, kao i oni u Mađarskoj, nisu utvrdili kazneno djelo“ i slijedi obrazloženje: “Nekoliko presuda usvojenih i u Hrvatskoj i u Mađarskoj podjednako je ustvrdilo da nije počinjeno kazneno djelo. Mađarski zakonski postupak nije našao kazneno djelo kad su započeli istragu protiv nepoznatog počinitelja osumnjičenog za kazneno djelo korupcije. To je potvrdio Upravni i radni sud u Budimpešti 2013. Hrvatski Ustavni sud ukinuo je presudu u slučaju protiv bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera u ljeto 2015. Sud je ustanovio višestruke velike proceduralne pogreške i obvezao Županijski sud u Zagrebu da postupak pokrene ispočetka. Isto tako je zabranio da sudac koji je već sudio u tom slučaju, Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, ponovno sudi u tom predmetu. I konačno, najvažnije, Komisija UN-a za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) sa sjedištem u Ženevi također je opravdala MOL 2016. godine: nema dokaza koji bi poduprli optužbe. Navedeno je da Hrvatska nije uspjela utvrditi da je MOL u stvari potkupio doktora Sanadera. Međunarodni sud također je zaključio da je gospodin Ježić u cijelosti nepouzdan svjedok.”

MOL-ovi komentari hrvatskih institucija dolaze u isto vrijeme kada je Mađarska, zbog Orbánova načina vladavine, urušavanja vladavine prava i neovisnosti sudstva, izložena kritikama EU-a

MOL je žrtva hrvatskog političkog i gospodarskog stanja“, glasi peta postavka te se u nastavku navodi: “U 2011. godini hrvatski Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) podnio je prvi put kriminalnu prijavu navodeći korupciju MOL-a prema hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu. Tada je, 2013. godine, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) podnio prijavu protiv Zsolta Hernádija. Prema USKOK-u, MOL-ov izvršni direktor obećao je mito od 10 milijuna eura između 2008. i 2009. tadašnjem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu u zamjenu za pružanje prilike MOL-u za preuzimanje upravljačkih prava nad hrvatskom naftnom kompanijom Inom. MOL i Zsolt Hernádi odmah su odbacili te lažne navode, tvrdeći da nikada nisu koruptivno djelovali prema bilo kojem političaru i da nikad nisu dali mito za preuzimanje upravljačkih prava u Ini. Cijeli je slučaj u biti bio dirigiran protiv Sanadera, kojeg su njegovi oponenti optužili za ratno profiterstvo. Poenta nije u odnosu između MOL-a i Ine, mi smatramo da je mnogo izvjesnije da je riječ o hrvatskom unutarnjopolitičkom pitanju. MOL i Zsolt Hernádi tu su samo kolateralne žrtve.”

Nacionalov izvor o tome je rekao: “Po čemu je to hrvatska ekonomska i politička situacija lošija od mađarske? Po čemu MOL to procjenjuje ako se zna da se u Europskoj uniji provode izvidi i podnose optužbe protiv Mađarske upravo zbog kršenja vladavine prava i utjecaja na neovisnost sudova?”

Posljednja postavka koja kaže „Unatoč sporu, MOL je sačuvao Inu od bankrota i razvio je u profitabilnu kompaniju“, predstavlja vrhunac zamjene teza. MOL, dakle, sebi pripisuje ulogu spasitelja Ine i pokušava to dokazati:

“Gledajući hrvatski slučaj, vrijedno je vratiti se na sam početak i vidjeti kako je MOL ušao u Hrvatsku i što leži u srži prijepora. Kad je MOL 2008. kupio dodatnih 22,15 posto dionica Ine, također je došlo do sporazuma s hrvatskom vladom o stjecanju upravljačkih prava. U to vrijeme Ina je bila na rubu bankrota i MOL je jedini imao kapacitet osigurati financijsku i operativnu pomoć koja je Ini bila potrebna. Danas, Ina je postala važan dio MOL-a s čak boljim postignućima i vodeća u Grupi u mnogim poslovnim segmentima. Financijski rezultati Ine govore sami za sebe. Uspoređujući s prethodnih nekoliko godina, Ina je platila rekordnu dividendu u 2017. i kompanija je u 2018. ponovno ostvarila vrlo dobre rezultate. Dobit naftne kompanije prije kamata, poreza, deprecijacije i amortizacije (EBITDA), bez izvanrednih prihoda izvana, dostigla je 3,484 milijarde kuna odnosno 149 milijardi mađarskih forinti u 2018., što neznatno prelazi brojke iz prethodne godine. Štoviše, MOL pridonosi razvoju Ine jer je nedavno Odbor direktora MOL-a odobrio projekt obrade teških ostataka u Rafineriji nafte Rijeka.”

Nasuprot navedenome, MOL godinama sustavno radi na srozavanju poslovanja Ine u svoju korist na svim razinama i hvali se projektom modernizacije riječke rafinerije koja je trebala biti modernizirana prije više od deset godina, s rafinerijom u Sisku koju je MOL zatvorio. Tek će se vidjeti kakvim će se tempom doista provesti projekt modernizacije riječke rafinerije i kakve je garancije MOL hrvatskoj vladi za to dao.

Što se tiče “spašavanja Ine”, Nacionalov izvor kaže: “MOL cijelo vrijeme baca tu lažnu priču da je Ina bila pred bankrotom, međutim, to nije točno. Istina je da je Ina bila zadužena i da joj je MOL dao kredit po tržišnim uvjetima, kakav su mogli dobiti u bilo kojoj banci. Međutim, Ina nije sanirana tim kreditom, nego visokim profitom koji je došao iz posla u Siriji. MOL je, dakle, ‘spasio’ Inu tako što joj je dao kredit po tržišnim uvjetima, otpustio radnike, prodao imovinu i zatvorio rafineriju u Sisku, a Ini preoteo najunosnija tržišta i pretvorio je u podružnicu MOL-a.”

Sadržaj e-maila upućen svim menadžerima i voditeljima Ine, među ostalim, dodatno potvrđuje da se vodstvo MOL-a već ponaša kao da je Ina stopostotno mađarska kompanija, a ne tvrtka čiji je ravnopravni suvlasnik hrvatska država. MOL i dalje nadmeno nameće svoja tumačenja prava, pravde i pravosudnih procesa, unatoč činjenici da su upravo njihove neprimjerenosti i pokušaji utjecaja na sud, ali i na političke procese u Hrvatskoj, u više navrata raskrinkani.

Ishod suđenja Sanaderu i Hernádiju otvara i najvažnije pitanje – pitanje povrata upravljačkih prava i utvrđivanja štete koju je MOL prouzročio Ini i hrvatskoj državi – pa su možda zato oni u panici

Izvor blizak Vladi o tom e-mailu za Nacional kaže: “E-mail je stigao u Inu u ponedjeljak oko 11 sati, dakle, 14 sati nakon što se već neslužbeno znalo da će Zoran Milanović biti predsjednik države. Kad se to stavi u taj kontekst i u kontekst činjenice da se uskoro ide u stranačke izbore u HDZ-u, gdje je neizvjesno tko će biti novi predsjednik stranke, te da idu parlamentarni izbori u lipnju ili rujnu, može se reći da se odatle crpi dodatna nesigurnost MOL-a jer oni više ne znaju hoće li za tri, pet ili šest mjeseci na vlasti i na položajima biti ista ekipa, odnosno da bi mogli doći novi ljudi nad kojima oni nemaju utjecaja. Oni se prilikom svake političke promjene u Hrvatskoj nadaju da će doći netko na koga će imati jači utjecaj, a sada ne znaju hoće li to biti tako i zato su tako brzo odreagirali. Htjeli su zapravo djelatnicima poručiti: došao je novi predsjednik koji u zadnje vrijeme nije baš pobornik mađarskih ideja i stavova, ali ne brinite se, veliki MOL je iza vas. Htjeli su poručiti zapravo da iako je došlo do političkih promjena u Hrvatskoj, oni i dalje sustav drže pod kontrolom”, rekao je za Nacional izvor blizak Vladi. Objasnio je da u trenutnoj konstelaciji snaga MOL-u ne odgovara ni Plenković jer on nije njihov te da ga doživljavaju kao pozitivnog samo ako je on prijelazno rješenje.

“Neovisno o tome što je Plenković neodlučan, ali on naprosto nema ni približno takav ‘setup’ kakav bi njima odgovarao i naprosto nije njihova ekipa”, smatra taj izvor.

Posebno je intrigantno što takvi neprimjereni MOL-ovi komentari hrvatskih institucija dolaze u isto vrijeme kada je Mađarska, zbog Orbánova načina vladavine, izložena žestokim kritikama Europske unije. Zbog nedemokratskih poteza, urušavanja vladavine prava i neovisnosti sudstva te smanjivanja slobode medija i prava manjina, Europska pučka stranka lani je privremeno suspendirala mađarsku vladajuću stranku, Orbánov Fidesz, iz svog članstva. Time se MOL-ovo pozivanje na odluke mađarskih institucija kontra onih hrvatskih, prozivanje hrvatskog suda za nepošteno suđenje i pristranost, kao i dociranje o poštenom pravosuđu, čine još apsurdnijima.

Moguće je da je tako neprimjerena reakcija uslijedila i zato što se i na ponovljenom suđenju Sanaderu i Hernádiju potvrđuje bit kaznenog djela koje im se stavlja na teret – i u ponovljenom suđenju utvrđeno je da je Zsolt Hernádi u ime MOL-a Ivi Sanaderu dao mito. Pa se iznova otvaraju brojna za MOL neugodna pitanja, naročito kada je u pitanju definitivno razrješavanje kompleksnih odnosa s hrvatskom vladom koji se vežu uz upravljanje Inom.

Riječ je o krucijalnom sudskom postupku čiji bi ishod, ako se potvrdi prvostupanjska presuda, išao u korist Hrvatske i pokazao da je MOL posljednjih punih 12 godina nezakonito utjecao na ključne poslovne procese u Ini, jer su upravljačka prava koja su si prisvojili stečena na temelju mita od 10 milijuna eura koje je čelni čovjek MOL-a Zsolt Hernádi dao Ivi Sanaderu kao tadašnjem premijeru. Tijekom tih 12 godina MOL je od Ine preuzeo najunosnije poslove i tržišta, a konačan udarac zadao je zatvaranjem Inine Rafinerije nafte u Sisku, što im je otpočetka bio cilj, suprotno dioničkom ugovoru kojim su bili obvezni obnoviti i rafineriju u Sisku i onu u Rijeci. Drugim riječima, umjesto da bude strateški partner i da dalje razvija Inu, MOL je Inom doslovce zagospodario i sveo je hrvatsku državnu naftnu kompaniju na razinu svoje podružnice. Zato ishod suđenja Sanaderu i Hernádiju otvara i najvažnije pitanje – pitanje povrata upravljačkih prava i utvrđivanja štete koju je MOL prouzročio Ini i hrvatskoj državi.

 

Komentiraj