Dugotrajne kiše u gornjem toku rijeke Save uzrokovale su porast vodostaja rijeke, što je u noći od 25. na 26. listopada 1964. uzrokovalo najkatastrofalniju poplavu u povijesti Zagreba. Osim toga tadašnji nasipi bili su relativno slabi, a područje uz Savu gusto naseljeno. I prije je bilo izlijevanja takvog opsega, no nikad prije nije toliko ljudi živjelo na izljevnom području.

Vodeno jezero koje se stvorilo izlijevanjem bilo je dugačko oko 14 kilometara, a široko i do 4 kilometra. Poplavljeno je bilo područje od preko 6000 hektara, na kojem je živjelo 183.000 građana. Najveću pomoć u ublažavanju posljedica poplave pružale su snage JNA. Studenski domovi ispunjeni studentima bili su odsječeni od ostatka grada visokom vodom koja ih je okružila. Glavno prometno sredstvo postali su splavovi i čamci, a u poplavljenim dijelovima s nižim vodostajem bicikli. Oko 40.000 ljudi moralo je napustiti svoje domove. Poplavljeno je bilo oko 15.000 stambenih zgrada, od čega je oko 10.000 stambenih jedinica nakon poplave ostalo neupotrebljivo za stanovanje. Smrtno je stradalo 17 ljudi.

Poslije poplave odlučeno je da se podigne trajni nasip i uredi korito Save u onom dijelu kojem rijeka protječe kroz grad. Uz obrambene nasipe od poplava brane i odteretni kanali.