Riječka je momčad već tjednima u ‘slobodnom padu’. Nakon impresivne niske neporaženosti (15 utakmica) u finišu je došao niz bez pobjede. Rijeka je ove sezone ostvarila rezultate iznad svih očekivanja no po putu je bilo nesuglasica koje bi mogle rezultirati promjenom na čelu struke
Željko Sopić je dosljedan u svojim idejama, do tvrdoglavosti. Pozitivne ili negativne, vjerojatno ovisi od slučaja do slučaja ili procjene svakog individualnog promatrača.
Damir Mišković u Rijeci je stvorio okruženje savršeno za bilo kojeg igrača ili trenera. Više nego pristojni novac svaki mjesec uredno kapne na račun, navijači su uz momčad i kad ne ide, nogometaši ne moraju brinuti da će ih netko i krivo pogledati u gradu, a kamoli nešto drugo, ne moraju na raport navijačkim skupinama, oko kluba stalno ne kruži jato aspiranata i ‘bušitelja’ željnih pozicije u HNK Rijeka…
Uz to, unatoč činjenici da je klub njegovo vlasništvo, Mišković uvijek i bez zadrške: štiti struku: Ne pada mu na pamet miješati se u posao onima koje upravo on plaća da bi radili.
Naravno, na prvom mjestu je klub. Osigurati zaradu da bi oni koji su na plaći tu plaću i dobili. I istina je, kako se polako počinje naslućivati u nekim medijskim napisima, da je između njega i Željka Sopića došlo do razmimoilaženja mišljenja, još zimus.
RIJEČKI ANTIKLIMAKS Ali navijači zapravo već znaju da je ova sezona bila: fenomenalna
Sopić je, zapravo, bio blizu toga da ni ne počne drugi dio sezone kao trener Rijeke, ali previše je toga Damir Mišković prošao u životu (a sad već i – u nogometu: više od 12 godina vodi klub) da bi si dopustio ishitrene poteze.
Steven Juncaj iz Michigana je doveden u prvu momčad sukladno dogovoru s njegovim ocem, američkim biznismenom spremnim investirati u Rijeku koja se korak po korak, uz Miškovićev financijski ‘kišobran’ održala unatoč katastrofalnim posljedicama pandemija po blagajne svih klubova na svijetu, a ne samo u našem malom HNL svijetu.
Ništa u tom dovođenju 26-godišnjeg veznjaka nije ni trebalo, ni smjelo ići preko leđa rezultata prve momčadi ili imalo značajnije minutaže bilo kojeg igrača. Dečko je samo trebao dobiti 15-20 minuta na pokojoj utakmici koju je Rijeka već dobila. Onaj klasični ulazak s klupe kad je sve riješeno pa se odmaraju oni ‘najpotrošeniji’.
Sopiću je to jasno sugerirano kao interes kluba bez ikakve štete po rezultat ili status ostalih prvotimaca. Sopa je bio Sopa i ostao pri onome što mu nitko ni jedne sekunde nije negirao: jedini koji odlučuje o tome koji će igrač i koliko igrati.
Odlučio je tako da se američka investicija u Rijeku – nije dogodila. A već ranije predsjedniku nije baš najbolje legao način javnih istupa glavnog trenera koji nije bio u stilu kakav Miškovićeva Rijeka želi i njeguje od prvog dana.
KOMENTAR Sopić za dojam, Jakirović za trofej. Pjaca nevidljiv, Petković ‘doktor’. Bravo, Dinamo!
Predsjednik je zbog posla i zarađivanja za život kluba mjesecima bio odsutan, nabijao tisuće i tisuće kilometara u avionu po svim kontinentima. I pratio kako šef struke ne poštuje sugestije klupskog vrha.
Uzvrat finala kupa donio je dva nova momenta: vlasnika kluba koji se srdačno rukuje ili čak zagrli sa svakim igračem i članom struke, a Sopić je ispao – zrak. Premda su nakon toga bili na zajedničkoj večeri, struka i vodstvo kluba.
Nakon toga, Marko Pjaca je u roku od pet minuta demantirao trenerovu izjavu kako je na poluvremenu zamijenjen zbog problema s koljenom: “Nemam nikakvih problema s koljenima, dapače, nisam se već dugo ovako osjećao, zamjena nije bila zbog bolova. To je trenerova odluka, nisam čuo zašto me mijenjao, ali koljena nisu u pitanju”.
Možda ga je Sopić želio poštedjeti vlastite izjave ‘Zamijenio sam ga jer je igrač koji bi trebao raditi razliku, a igrao je loše. Dok su Dinamovi igrači dovedeni da rade razliku svoj posao radili onako kako se od njih i očekuje”, ali ispalo je, u najmanju ruku – nespretno.
Uz sve, oči bode da je iz momčadi odjednom ispao Niko Galešić. Mlad stoper koji je cijelu sezonu briljirao i postao igrač na kojem se mogu zaraditi milijuni.
Ali, menadžeri su na ključne utakmice dolazili uzaludno. Službena verzija: ozljeda. A cijeli grad bruji o tome kako je riječ zapravo o tome da ni Galešić niti itko u klubu nije nimalo blagonaklono gledao na Sopićevu odluku da u srce obrane, kad je najvažnije, stavi Mitrovića kojem ističe ugovor, ima najveći ugovor u klubu i vjerojatno odlazi, a ne 23-godišnjaka u sjajnoj formi na kojem će se zaraditi možda i pola godišnjeg budžeta.
Hodža je klupski projekt koji je u prvu momčad ušao tek kad su se dogodile ozljede i(li) kartoni i umor drugih igrača. I opet je Sopiću sugerirano koji je viši klupski interes i – pušteno na volju da sam odluči. Nitko mu nije slagao momčad.
RAIĆ-SUDAR ZA NACIONAL.hr Bit će svega ovo ljeto. Rijeka će opet biti: moćna momčad
No koju god provjerenu informaciju ili glasinu spomenuli stvar je u samo jednome: ili veži konja gdje ti gazda kaže ili – reci gazdi ‘Neću’ i pakiraj kofere.
Nije Mišković Sopiću zaurlao ‘Taj i taj mora igrati i gotovo’! Nikad to nije učinio nijednom treneru, čak ni kad je Rijeka bila u onoj jedinoj, kratkoj, ali velikoj krizi.
No ako ti sportski direktor da sugestiju i objasni razloge, vezane uz ponekog igrača ili javne istupe, onda ili jesi vojnik kluba ili nisi.
I nitko te ne tjera, nije pala nijedna naredba nego sugestije. Uz maksimalno poštivanje trenerovih ingerencija.
SOPIĆ Ne zanima me umjetnički dojam. To je za klizanje. Lakše bi mi bilo da su nas nadigrali
Nije, dakle, tajna da se klub i Sopić nisu slagali oko nekih stvari. I nije tajna da je trenerova autonomija ostala svetinja u koju se ne dira.
Ali da je vodstvo kluba zadovoljno trenerovim odgovorom tj. potezima nakon tih klupskih sugestija – nije.
Nije uopće sigurno da će sa Sopićem na razgovor sjesti Mišković. Niti taj razgovor Sopi želimo. Ljuti Damir Mišković, koji te plaća i na raspolaganje ti je stavio potentnu mladu momčad, vjerojatno nije ni sugovornik kojeg bi Sopa htio.
Postoje savjetnici, direktori i sportski direktori koji to rade. I koje trebaš slušati kad ti nešto kažu jer jasno je da ti govore ono što je klupska odluka, želja ili sugestija.
Nije se Mišković sastajao niti sa Selahijevim menadžerima. To je bio posao onih koji su upravo za to i plaćeni. u Rijeci se zna tko što radi.
No ništa se dogoditi neće dok ne završi sezona. U nedjelju na Rujevicu dolazi Belupo pa će u danima nakon toga klupska vrhuška sjesti i donijeti odluku.
Hoće li nakon toga sa Sopom razgovarati sam predsjednik ili netko drugi, zaista nije bitno.
A još je jedna istina kako su naklapanja o Silviju Čabraji ništa drugo neko upravo to – naklapanja. Čabraja je bio u širem krugu kandidata kad se tražilo trenera nakon Jakirovićevog bijega u Dinamo.
No sad nitko uopće ne razmišlja o novom treneru. Jer Rijeka trenera – ima! A hoće li s tim trenerom naći zajednički jezik i za sljedeću sezonu, to ćemo vidjeti u sljedećih tjedan-dva.
Komentari