‘Referendum o braku, šatoraši i Hod za život ‘ostavština’ su Karamarka’

‘O lijepa, o draga, o slatka slobodo’ je dokumentrac Gordana Bosanca koji se premijerno prikazuje na festivalu Ganz nove Perforacije. Film prikazuje građanske akcije 2016. u Hrvatskoj, za vrijeme vlade Petrova i Oreškovića, kad je predsjednik HDZ-a bio Tomislav Karamarko

‘O lijepa, o draga, o slatka slobodo” naslov je dokumentarnog filma koji će premijerno biti prikazan u utorak, 2. srpnja, u sklopu festivala Ganz nove Perforacije u zagrebačkom KIC-u. Festival je dio inicijative Umjetnost svima, prema kojoj se ulaznice samo rezerviraju, a po izlasku s projekcije svaki gledatelj plaća prema mogućnostima. Gordan Bosanac, dugogodišnji aktivist, glavni analitičar i voditelj kolegija Ljudska sigurnost Centra za mirovne studije, napisao je scenarij i režirao film. Po obrazovanju diplomirani inženjer fizike, magistrirao je na školi za javne politike na University College London na odsjeku za ljudska prava. Po završetku fakulteta bio je znanstveni novak na Institutu Ruđer Bošković, jedan je od osnivača LGBT grupe Iskorak i supokretač festivala Queer Zagreb, a jedno vrijeme bio je programski voditelj Centra za mirovne studije. Godine 2018. izabran je i za vanjskog člana Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.

Film koji nosi simboličan naslov “O lijepa, o draga, o slatka slobodo” referira se na Gundulićeve stihove, kao što su se referirale i neke od javnih građanskih akcija tijekom 2016. Gordan Bosanac smatra da je bilo važno priču o slobodi staviti u neki tradicionalni hrvatski kontekst: “Želja za slobodom nije neka izmišljotina ‘liberalnog zapada’, već u našim krajevima postoji tradicija želje za životom u slobodnom društvu. I na kraju, puno ljudi osjetilo je da im tadašnja vlada oduzima građanske slobode. Bilo je logično citirati Gundulića.”

Film traje 46 minuta i bavi se novijim razdobljem hrvatske politike, od početka 2016. do kraja vlade Tihomira Oreškovića, u kojoj je premijer u sjeni bio tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Bio je to period u kojem je na vlast došla koalicijska vlada HDZ-a i Mosta, koja je prema uhodanom modelu nekih novih zemalja članica, poput Poljske ili Mađarske, započela pretvarati hrvatsko društvo u tzv. iliberalnu, odnosno oboljelu demokraciju. To se manifestiralo kroz različite oblike udara na nezavisne medije, kritičko civilno društvo, nezavisnu kulturu i nezavisne institucije. Sam pojam iliberalne demokracije definirao je u 90-ima politolog i novinar Fareed Zakaria. Pojednostavljeno rečeno, riječ je o modelu vladanja u kojemu vladajući demokraciju žele svesti na višestranačje i izbore. Sve ostale mehanizme koji su ključni za demokraciju i nadziranje vlasti – kao što su nezavisni mediji, kritičko civilno društvo, nezavisne institucije, nezavisna kultura, sudstvo i sl. – žele uništiti ili staviti pod svoju kontrolu. Time si vladajući osiguravaju vječnu pobjedu na “demokratskim” izborima. Danas se takvi modeli vladanja pripisuju npr. Orbánu ili Putinu.

Prema riječima Gordana Bosanca, do ideje za snimanje filma došlo je u suradnji s Kućom ljudskih prava jer se, nakon što je pala Orešković-Petrov- Karamarkova vlada 2016. godine, u drugim članicama EU-a pojavio interes za način građanskog otpora iliberalnim trendovima u Hrvatskoj. Bosanac se prisjetio kako su prvo sastavili priručnik “Otpor prema krnjim (iliberalnim) demokracijama Europe”, u kojem su dokumentirani trendovi iliberalnih vlada i različiti oblici građanskog otpora tim trendovima. “Nakon priručnika shvatili smo da se u Hrvatskoj u prvoj polovici 2016. mobilizirao nevjerojatan broj ljudi iz različitih segmenata društva kako bi pružili otpor tim trendovima pa smo o tome odlučili napraviti dokumentarni film”, objasnio je Bosanac.

Iako film primarno govori o jednom relativno kratkom, ali razornom periodu vlade Tihomira Oreškovića i Tomislava Karamarka, Gordan Bosanac istaknuo je da zapravo uključuje dvije faze:

“Kratko govori o tome kako su se nakon ulaska RH u EU standardi vladavine prava i zaštite ljudskih prava počeli srozavati, iako je javnost vjerojatno očekivala da će ulaskom u EU ti standardi napredovati. Dogodilo se upravo suprotno jer vladajući više nisu bili pod nadzorom europskih institucija. Žalosno je da se držimo vladavine prava i ljudskih prava samo u formatu ‘mrkve i batine’. Drugi dio filma pokušava dokumentirati brojne građanske prosvjede koji su počeli već od prvog dana imenovanja Oreškovićeve vlade. Prema mojim brojkama, u periodu siječanj-svibanj 2016. održano je preko 50 prosvjeda diljem zemlje. Angažirali su se i istraživački novinari koji su razotkrili brojne afere, kulturnjaci, a i nezavisne institucije – kao što su Pravobraniteljica i Povjerenstvo za odlučivanje sukoba interesa – radile su punom parom.”

‘Kada se dočepaš vlasti, kreni prvo na kritičke udruge i nezavisne medije. Nakon toga ograniči nezavisnu kulturu, a usput stavi sudove pod svoju kontrolu. To je bio recept 2016.’

Film počinje kadrovima svečanog ulaska Republike Hrvatske u EU i čini se da je to zapravo priča o hodu unatrag. Civilno društvo bilo je tada krajnje skeptično i organiziralo je alternativnu, pomalo ciničnu proslavu članstva u europskom klubu. Gordan Bosanac rekao je da su civilne udruge tada bile potpuno u pravu. Naime, jedan od prijedloga civilnog društva bio je da se i nakon ulaska uvede mehanizam nadzora uspostavljenih reformi, što nije odbila samo Vlada Republike Hrvatske, već i institucije Europske unije. Bez nadzora došlo je do urušavanja standarda. “Ponavljam, pogubno je da su nam vrijednosti ljudskih prava i vladavine prava važne samo kad smo pod nadzorom. Nikako da se shvati da ti standardi, uz politike socio-ekonomskih jednakosti, grade društva u kojima je dobro velikoj većini građana, a ne samo partikularnim skupinama”, upozorio je Gordan Bosanac.

Film se temelji na brojnim dokumentarnim snimkama koje je Bosanac nalazio na internetu, a onda kretao u rekonstrukciju vlasništva nad snimkama, što je bio zahtjevan posao. O tome je rekao:

“Srećom, nacionalne televizije N1, Al Jazeera Balkans i RTL izašle su mi u susret i ustupile besplatno korištenje svojih arhivskih snimki. Tu su i snimke manjih lokalnih internetskih portala koji su svi redom podržali ideju filma i ustupili materijale, s obzirom na to da se radi o neprofitnom filmu. Dio snimki također je vađen iz arhiva udruga i građanskih inicijativa, a koristi se i dio snimki koje su anonimno postavljene na internet, odnosno nije jasno tko im je autor. Kako je želja bila prikazati što više akcija, koristili smo i snimke koje nisu dobre audio-video kvalitete, ali bilo nam je važnije da se prikažu i ti događaji na uštrb kvalitete snimke.”

U filmu je prikazan niz događaja koncentriranih u jedno kratko razdoblje na koje smo gotovo zaboravili – od referenduma o definiciji braka, preko šatoraša ispred Ministarstva branitelja i na ulicama Zagreba do prvog Hoda za život. Gledano iz današnje perspektive, oni su se logično nadovezivali jedan na drugi, kao dio jednog šireg, dobro smišljenog plana. Na pitanje je li takav plan doista postojao, Gordan Bosanac odgovorio je da ne misli da je netko doista napisao na papir jasne korake, ali je prilično siguran da su tadašnji vladajući nalazili inspiraciju u iliberalnim modelima vladanja:
“Dovoljno im je bilo da pogledaju samo preko granice u Mađarsku. Recept kuhanja iliberalne demokracije uvijek je isti. Kada se dočepaš vlasti, kreni prvo na kritičke nevladine udruge i nezavisne medije. Nakon toga ograniči nezavisnu kulturu i pokušaj politički uništiti nezavisne institucije. Usput stavi sudove pod svoju kontrolu. Tu matricu gledamo svuda, u Mađarskoj, u Poljskoj, u Rusiji itd. Recept je uvijek isti, a to smo gledali i u Hrvatskoj početkom 2016. godine.”

Zapravo, već referendumom o definiciji braka, koji je održan još u mandatu predsjednika Josipovića i vlade Zorana Milanovića, bilo je jasno da nećemo zadržati standarde ljudskih prava postignute u procesu integracije, već da će oni padati. Zašto se to počelo događati i je li tako bilo i s ostalim novim članicama Europske unije? Gordan Bosanac smatra da je zanimljivo što je kod ostalih to srozavanje započelo nešto kasnije, ali je zahvatilo dobar dio istočnoeuropskih zemalja. Tsunami oboljenja demokracije zahvatio je nove zemlje članice poput Poljske, Mađarske i Slovačke, a postoje različite interpretacije zašto je tako – od socio-ekonomskih do političkih razloga. Neki krive društvene nejednakosti povezane s globalizacijom, neki tvrde da se i u tim zemljama nisu uspjele do kraja razviti i osamostaliti nezavisne demokratske institucije.

“Zanimljivo je kako su neliberalne poljske vlade odmah nasrnule na sudove – to im upravo danas najviše i zamjeraju institucije EU-a. Jednom kada zavlada neliberalna demokracija, jako je teško iz nje izići. Zato je važno na vrijeme prepoznati te trendove i odmah se protiv njih mobilizirati. Sjećam se kada je Orbánova policija 2014. godine provela potpuno nezakonitu raciju nevladinih udruga u Budimpešti, a još prije njegove namjere bile su vidljive kroz odnos prema Romima. To je bio jasan signal kamo to sve vodi, ali njegove namjere nisu se tada shvaćale ozbiljno do unatrag par godina”, podsjetio je Bosanac.

Osim civilnog društva, važnu ulogu u sprječavanju uspostave sustava sličnih mađarskom i poljskom imali su mediji. Po mišljenju Gordana Bosanca, oni su bili ključni jer imaju veću moć od samih udruga:

“Bez medija je demokracija nezamisliva. Dakle, demokracija nije samo činjenica da u zemlji imaš više stranka koje izlaze na izbore. To nije dovoljno. Demokracija je i niz učinkovitih mehanizama kontrole vlasti koja se dešava kroz sudove, medije, udruge, nezavisne institucije i kulturu. Bez tih komponenti nema demokracije niti, po meni, možemo govoriti o demokratskom uređenju neke zemlje. Nikada ne smijemo zaboraviti da je Hitler došao na vlast putem demokratskih procedura. To nam pokazuje koliko je demokracija ‘nježna biljka’ i kako je lako njome manipulirati. Upravo zato je potrebno konstantno jačati mehanizme kontrole demokracije: medije, udruge, kulturu, sudove i nezavisne institucije. U te segmente treba ulagati, a ne ih zatirati.”

Ideja filma primarno je bila dokumentirati aktivnosti udruga, ali su istaknuta tri važna medijska otkrića iz tog vremena: otkriće famozne “barake” ministra Crnoje, koketiranje s ustaštvom Hasanbegovića u mladosti i, naravno, razotkrivanje “afere konzultantica”.

“Koliko god ponekad kukamo nad medijskom slikom u Hrvatskoj, to vrijeme također je pokazalo da imamo fantastične novinare i novinarke koji postavljaju ubojita pitanja i da je kod nas istraživačko novinarstvo itekako živo. Iako su pojedini novinari uistinu dovedeni na rub egzistencije i prisiljeni na kompromise, to nije uništilo njihov istraživačko – kritički duh. Siguran sam da bi se mogao napraviti poseban dokumentarac samo o ulozi medija u tom periodu”, rekao je Bosanac.

Podsjetio je i na ulogu Nacionala, koja je bila odlučujuća za rušenje vlade Tihomira Oreškovića:

“Afera Konzultantica bila je, de facto, ključna. Razotkrio ju je Nacional i zbog nje je, na kraju, uz odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesu, pala ta vlada. No nekada novinarsko otkriće nije dovoljno. I danas svjedočimo senzacionalnim medijskim razotkrivanjima ogromnih nepravilnosti pa ne padaju ni vlade ni ministri. Često kada bukne afera uspoređujemo svoju situaciju sa situacijom u nekoj drugoj zemlji snažnije demokracije, gdje bi uistinu odmah takvi političari letjeli iz vlade. Na tim primjerima vidi se koliko se ta priča o odgovornosti obnašanja javne vlasti još nije uhvatila u našem društvu. Te 2016. radilo se o jedno puno širem fenomenu napada na slobode koji je inficirao veliki broj ljudi. Ljudi su jednostavno mogli osjetiti da se valja nešto opasno. I zato su i reagirali. Ako se želimo oduprijeti iliberalnim trendovima, moramo se svi mobilizirati: i udruge, i mediji, i kulturnjaci, i javne osobe, i nezavisne institucije. Samo široka fronta može zaustaviti te tsunamije.”

‘Kada zavlada neliberalna demokracija, teško je iz nje izići. Važno je mobilizirati se protiv takvih trendova a mediji igraju ključnu ulogu, kao Nacional u ‘aferi konzultantica’

Sve navedeno dokaz je da se građanski aktivizam i neovisno novinarstvo ipak isplate, a to je, objasnio je Gordan Bosanac, i bila jedna od važnih motivacija za izradu dokumentarca. Željelo se pokazati da se, kada postoje predani građanski aktivizam, snažno i nezavisno istraživačko novinarstvo i neovisne institucije, može doći do društvene promjene. Cilj filma je postati svojevrsna inspiracija ljudima širom Europe, ali i svijeta, u pružanju otpora onim političarima koji sve predanije rade protiv ideja demokracije, vladavine prava i ljudskih prava. “Nažalost, ti trendovi su sve učestaliji, ali i njima mora biti jasno da takve stvari neće proći lako. Sretan sam što aktivnosti hrvatskih građana usmjerene otporu iliberalnim trendovima, danas služe kao inspiracija širom planeta”, istaknuo je Gordan Bosanac.

Iako su prikazane brojne akcije civilnih udruga, kroz film se provlači i dijagnoza apatije društva, tako tipična za Hrvatsku. Gordan Bosanac djelomično se slaže s tezom da je ona vidljiva i danas, s obzirom na to da se uvijek isti bune, uvijek isti likovi sudjeluju u prosvjedima i najčešće nema šire mobilizacije ljudi oko vrijednosti vezanih za demokraciju, vladavinu prava i ljudska prava: “Čini mi se da do tih masovnih mobilizacija dođe samo kada stvarno kap prelije čašu. Ljudi to osjete i iziđu na ulice. U međuvremenu su važni i manji formati prosvjeda jer iako nisu masovni, čuvaju, odnosno podsjećaju na demokratske standarde. Postoje zemlje u kojima različite društvene nepravde odmah mobiliziraju velike skupine ljudi. To se kod nas nije još ustalilo. Treba istaknuti i da su prosvjedu u Hrvatskoj, za razliku od drugih zemalja, i dalje iznimno nenasilni. To je velika vrijednost i razlika od ostatka Europe koju moramo sačuvati. Ako živimo u Zagrebu, možda imamo dojam da se ‘isti bune’, ali ja vidim puno manjih građanskih prosvjeda diljem Hrvatske. Bune se i srednjoškolci oko klime. Čak i tradicionalni Zagreb Pride danas organiziraju ‘neki novi klinci i klinke’. Ljudi se bune oko očuvanja javnih dobara, neadekvatnog reguliranja otpada, ali nažalost i oko prihvata izbjeglica ili rodne ravnopravnosti. Prosvjedi i peticije danas su postali dio taktika djelovanja različitih društvenih skupina. Tu ponovno dolazimo do pitanja vrijednosti. Jer demokracija nije samo procedura, nego ona sa sobom nosi i jasne vrijednosti kao što su vladavina prava, ljudska prava, poštivanje slabijih (manjina) u društvu, solidarnost i sl. Ako ne sadrže ili su protiv tih vrijednosti, prosvjedi su anti-demokratski, odnosno pro-totalitarni. Oni samo koriste demokraciju i njene procedure kako bi je ograničavali ili ukidali.”

Naposljetku, postavlja se i pitanje jesmo li rušenjem vlade Tihomira Oreškovića i Tomislava Karamarka doista spriječili bolest demokracije. Naime, u jednoj rečenici na kraju filma kaže se da je vlast Andreja Plenkovića danas mutirala, što znači da je manje radikalna. Znači li to da je manje opasna? Bosanac smatra da gotovo svaka vlast ima tendenciju grabiti malo više moći nego što je potrebno da bi vladala.

“Pojedini analitičari kažu da je puno gore kada se vlast pretvara da je demokratska, a radi anti-demokratske stvari. Ipak, ja bih razlikovao one ‘šerife’ koji vrlo otvoreno i bez kompromisa urušavaju demokraciju i ljudska prava, s jasnom željom da promijene sustav vladanja, od onih koji to pokušavaju raditi na suptilne načine. Mislim da ovi drugi više testiraju granice manipulacije demokracijom, nego što istinski žele demokratski sustav zamijeniti totalitarnim”, zaključio je Gordan Bosanac.

Komentiraj