DR. ANĐELKO VRCA: Klisoviću nisam namjestio sex aferu

Objavljeno u Nacionalu br. 664, 2008-08-04

Neurolog Anđelko Vrca za Nacional govori na koji je način liječio svoje pacijente te odgovara na optužbe svojega kolege Željka Klisovića da je skrivio smrt više ljudi te da mu je namjestio seksualni skandal s maloljetnicom

Do prije nekoliko dana, kad je objavljena peticija kojom se traži njegova smjena, Anđelko Vrca prilično je mirno vodio Odjel neurologije u Kliničkoj bolnici Dubrava. Peticiju je potpisalo devet od 11 liječnika, a Vrcu okrivljuju za probleme u funkcioniranju odjela te traže njegovu smjena. Neurolog Željko Klisović potom je i javno optužio svog šefa za dvije smrti i nekoliko krivih tretmana pacijenata, no istoga su se dana svi ostali liječnici, osim Borisa Radića koji je u međuvremenu napustio KB Dubrava, ogradili od Klisovića i u novom pismu objasnili da Vrcu terete isključivo kao lošeg organizatora. Za Nacional Vrca odgovara na optužbe i opisuje situaciju na neurološkom odjelu.

NACIONAL: Klisović vas je optužio da ste 2005. Antuna Lenića liječili od migrene, a on je uskoro umro od krvarenja u mozgu?
– Liječnička etika ne dopušta mi spominjanje imena i dijagnoza ljudi koje sam liječio. Taj pacijent je došao na pregled i rekao da je nedavno patio od glavobolje, ali da u tom trenutku nema bolova. Pregledao sam ga i ustanovio uredan neurološki status, osim povišenog tlaka koji je iznosio 170/100. Unatoč zadovoljavajućem neurološkom statusu, zadržao sam ga još 5-6 sati na odjelu i dao mu infuziju Manitola, laganog diuretika, uzeli smo krv i obavili druge temeljne pretrage. Nije imao nikakvu neurološku dijagnozu, zajedno sa suprugom zatražio je da ga pustim kući, što sam poslije nekoliko sati i učinio. Prepisao sam mu lijekove za tlak, i jer je bio pretio, preporučio da se pridržava terapije, ali ponavljam da je u neurološkom pogledu njegov status bio uredan. Poslije dva dana dovezen je u hitnu službu zbog naglog krvarenja u mozgu, i nažalost više ništa se nije dalo napraviti.

NACIONAL: Obitelj ipak najavljuje tužbu protiv vas?
– Razumljivo je da članovi obitelji teško mogu preboljeti smrt najbližih. Otvorena je istraga, ali protiv bolnice Dubrava, a ja sam u tom slučaju svjedok. Obitelj smatra da bolnica nema dobar pristup takvim pacijentima, a ako bi istraga pokazala da sam ja povrijedio pravila, tada bi i protiv mene mogli podići optužnicu.

NACIONAL: Bili ste na policiji?

– Bio sam prije desetak dana i dao iskaz kao svjedok. Ispričao sam isto što i sada vama.

NACIONAL: Tvrdi se i da kod Josipa Pečarića niste prepoznali da boluje od multiple skleroze.
– To je najzanimljiviji slučaj. Pacijent je došao nakon pregleda na otorinolaringologiji, gdje je otkriveno da ima problema sa sluhom. Napravljena je magnetna rezonancija mozga, koja je pokazala stanovitu demijelinizaciju i nagovijestila simptome multiple skleroze, i kolege s ORL odjela su me zamolili da primim tog pacijenta. Kad je došao, među ostalim obavili smo punktaciju, ali njegov likvor nije pokazao rezultate tipične za multiplu sklerozu. Drugim riječima, u tom trenutku nisu bili postignuti kriteriji za multiplu sklerozu i zato smo postavili široku dijagnozu. On je i dalje dolazio k meni u ambulantu, i pacijent i supruga su vrlo simpatični ljudi s kojima sam uspostavio vrlo korektan odnos. Ustanovili smo da, neovisno o neurološkim problemima, ima i problem kompresije vratne kralježnice, i nakon obrade smo preporučili operativni zahvat. Gospodin je došao k meni po mišljenje i, koliko pamtim, napisao sam da prilikom operacije u obzir treba uzeti rizik zbog simptoma koji upućuju na moguću multiplu sklerozu. To znači da sam upozorio na određeni rizik, a ne da sam mijenjao jednu dijagnozu drugom, kako to objavljuju mediji.

NACIONAL: Što je bilo poslije?
– Pacijent je na novi pregled došao poslije godinu dana, i tada sam na temelju ponovljene magnetne rezonancije ustanovio da doista boluje od multiple skleroze. Ali razvoj te bolesti u njegovu slučaju nema nikakve veze s operacijom vratne kralježnice.

NACIONAL: Dakle. tvrdite da to što je obolio od tetrapareze nema veze s vama?
– Nikakve. Pareza može biti lakša, srednja i teška, a taj gospodin nema ništa nalik paralizi. On je pokretan i aktivan, i prije dva mjeseca bio je na našem odjelu. Kad postoje određene dubioze, znam zatražiti da drugi kolege preuzmu slučaj, i u tom slučaju sam predložio da pacijenta preuzme dr. Klisović. Koliko se sjećam, dok je bio pod mojim nadzorom, taj pacijent je bio zadovoljan načinom kako sam ga tretirao. On je inženjer elektrotehnike, približno moje godište, i imali smo dobar odnos. Što se mene tiče, možete ga pitati slaže li se s Klisovićevim interpretacijama svog slučaja – ako želi javno govoriti o vlastitoj bolesti i liječničkom tretmanu. Sjećam se da je bio prilično razočaran kad sam mu rekao da će drugi liječnik preuzeti njegov slučaj.

NACIONAL: Što je s pacijentom kod kojega ste dijagnosticirali probleme vratne, a ne lumbalne kralježnice?
– Ne sjećam se svakog od 3500 slučajeva u proteklih 14 godina rada u KB Dubrava. To je jedan takav primjer koji ne mogu detektirati, međutim, općenito govoreći, dijagnoza nije kviz nego proces koji nadograđujete. Dijagnosticiranje znači traženje ispravnog puta, i katkad morate isključiti neke mogućnosti, a zatim krenuti dalje. Koliko se sjećam, najprije smo isključili najopasniju varijantu, a to je taj vratni dio.

NACIONAL: Hrvatska liječnička komora bavi se Nikolom Katalinićem koji je umro od prsnuća aneurizme u mozgu. Njegova supruga vas javno optužuje.
– Taj gospodin je u bolnicu stigao jednog nedjeljnog poslijepodneva, kad sam bio dežuran. Rekao je da ga je boljela glava, trenutačno je bol bila slabija, i obavio sam pregled koji nije pokazao neurološke smetnje. Čak sam njegovu pratnju zamolio da nas ostavi, jer oni su govorili da mu nije dobro, dok je on negirao glavobolju. Postojali su simptomi migrene, dao sam mu lijek i napustio je bolnicu. Pojavio se iduće jutro u 4 sata i ponovila se ista situacija, gospođa koja je bila u pratnji tvrdila je kako pacijent ima snažne glavobolje, što je on negirao. Opet smo ostali sami i pitao sam ga ima li glavobolju, mučninu i je li povraćao, a on je na sva pitanja odgovarao niječno. Rekao je samo da nije mogao spavati, i nakon što sam pregledom utvrdio kako opet nema neuroloških problema, odlučio sam ga ipak zadržati na opservaciji. Ispočetka je odbijao, i nekako smo se dogovorili da sa ženom barem ostane u čekaonici. Ujutro sam ga još jednom pregledao, vidio da je neurološki status uredan, ali zbog glavobolja naručio sam ga za pregled u srijedu. Poslije se ispostavilo da uopće nisu ostali u bolnici, nego je natjerao suprugu da odu kući, i ujutro su se vratili. Na kraju pregleda pitao sam ga smatra li da sam obavio sve potrebne preglede, odgovorio mi je “da”. Tek kasnije sam saznao da su napustili bolnicu, čak sam zatražio snimke s naših videokamera, međutim nisu bile uključene. Ali taj odlazak pokazuje da se nije osjećao loše jer ako nekoga smrtno boli glava, zasigurno neće napustiti bolnicu.

NACIONAL: Rekli ste da je trebao doći u srijedu?
– Nije došao jer je 40-ak sati nakon našeg noćnog susreta, već u utorak došao u hitnu službu. Tada je kod njega već bila prsnula aneurizma u mozgu, ali kada sam ga prije pregledavao, nije imao taj problem. Kod osoba koje pate od migrene aneurizma puca osam puta češće nego kod ostalih ljudi. Osim toga, nekoliko instanci potvrdilo je da sam nedužan. Liječnička komora i sudski vještaci zaključili su da nisam napravio nikakvu pogrešku, a istražna sutkinja poslala mi je izvještaj bolničkog povjerenstva koje misli da nisam pogriješio.

NACIONAL: Je li Katalinić u utorak bio u komi, kad je primljen u bolnicu?
– Ne. Imao je jake glavobolje i zanesenu svijest, povraćao je, ali nije bio u besvjesnom stanju. Bilo je očito da je takvostanje nastalo nedavno. Kad je došao na Hitnu, brzo se vidjelo da je riječ o krvarenju u mozgu, odveden je u operacijsku dvoranu, ali iznenada je dobio epileptički napad i pao u komu koja ne dopušta operativni zahvat.

NACIONAL: Jeste li možda mogli pretpostaviti što će se dogoditi?
– Nisam. To bi značilo da možete prevenirati situaciju kod svakog migreničara, a to je nemoguće. Aneurizma je svojevrsno slijepo crijevo u neurologiji, i nikada ne možete biti sigurni što će se dogoditi. Nije stvar u tome da nisam prepoznao krvarenje u mozgu, nego ni jedan sipmtom nije upućivao na krvarenje.

NACIONAL: Klisović tvrdi da ste Ruži Kolić propustili dijagnosticirati tumor na mozgu?
– Njezino stanje bilo je vrlo teško i izazivalo je cerebralno-vaskularne probleme. Prepoznali smo i liječili njezino stanje, i nakon nekog vremena je poslali kući. U tako teškim situacijama nikad ne možete znati hoće li i kada doći do reinzulta.

NACIONAL: Jesu li vam ostali liječnici ikada zamjerali na metodama ili vas upozorili da pogrešno tretirate pacijente?
– Dugo smo imali korektan odjel i u okviru KB-a Dubrava i u usporedbi s ostalim neurološkim odjelima u Hrvatskoj. Veliku zaslugu imaju moji prethodnici Davor Rak i Dušan Vuletić. Ja se zalažem za timski rad, uvijek smo zajedno tretirali pacijente i povremeno satima diskutirali o određenom problemu. Neki kažu da su naše vizite bile zamorne, no tako smo svi upoznavali sve pacijente i njihove probleme.

NACIONAL: Problem postoji ako je devet od 11 liječnika u pisanom obliku zatražilo vašu smjenu.
– Tek se u petak 1. kolovoza vidjelo što su doista potpisali. Problem našeg odjela jest premorenost liječnika jer je od nas 12 doktora za 24-satno dežurstvo sposobno samo nas petero. Ostalih sedmero su otpali zbog ozbiljnih zdravstvenih razloga i odlaska na porodiljni. Nas petero dežuramo svaki četvrti dan, to vas uništava i psihički i fizički, a javljaju se i problemi u našim obiteljima. Već smo od ravnatelja Milana Kujundžića tražili dodatne ljude, i iako je shvaćao naše probleme, pomoć nije stizala. Naposljetku su u ovako iracionalnoj situaciji kolege napisale peticiju. Njihovu peticiju i ja potpisujem, makar u njoj mene optužuju da nisam uspio riješiti naše probleme na odjelu. Ali u biti, peticija pogađa srž problema.

NACIONAL: Namjeravate li i dalje biti šef neurološkog odjela?
– Mislim da se peticija nije odnosila na mene u smislu da trebam otići. Sad se vidi da predstavka uopće nije žestoka kao što se u početku pisalo, ja ću raditi svoj posao, a o mojoj funkciji odlučuju nadređeni.

NACIONAL: Nagađa se da ste na položaj došli zahvaljujući političkoj podršci i članstvu u HDZ-u?
– Da je riječ o političkoj podršci, onda bih neku funkciju dobio 1991., a ne tek četiri godine poslije. Tada me pozvao bivši ravnatelj Dubrave, dr. Božikov, razgovarali smo i odlučio se za mene. Ali razgovaralo se i s drugim ljudima, a odluka je donesena nakon nekoliko mjeseci. Isto tako, nitko me nikada nije pitao jesam li član HDZ-a, niti to ima bilo kakve veze s mojom profesionalnom karijerom. Niz godina sam hadezeovac, ali to ne treba povezivati s medicinom.

NACIONAL: Dr. Klisović tvrdi da ste sudjelovali u optužbama protiv njega u vezi s navodnim napastovanjem maloljetne pacijentice.
– Nemam nikakve veze s tim slučajem, to je poznato i Klisoviću i svim našim kolegama. Na odjelu o tome nikada nismo pričali niti sam osobno u bilo kojoj ulozi sudjelovao u toj aferi. Napadi na mene nisu ni na koji način povezani s tim slučajem.

Dva slučaja smrti pacijenata

Kao pacijenti za čiju bi smrt zbog pogrešne dijagnoze dr. Anđelko Vrca mogao biti odgovoran spominju se Nikola Katalinić i Antun Lenić. U oba slučaja bila je riječ o krvarenju u mozgu, što doktor Vrca nije odmah dijagnosticirao. Obitelj Lenić namjeravala je podići tužbu, ali nije imala novca za odvjetnika, a obitelj Katalinić gotovo dvije godine čekala je odgovor od Liječničke komore, zbog čega je pisala i Ministarstvu.

 

Komentiraj

Source:Robert Bajruši