PRIJE ČETIRI GODINE KOD TRUMPA: Kako se Macron u Washingtonu potvrdio kao novi europski lider

PIXSELL

Objavljeno u Nacionalu br. 1045, 01. svibanj 2018.

Francuski predsjednik i njemačka kancelarka unutar tri dana susreli su se s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. I dok je Macronov posjet prošao u prijateljskom ozračju, posjet Angele Merkel bio je više radnog karaktera i s manje pompe

Američki predsjednik Donald Trump prošlog tjedna u razmaku od samo nekoliko dana sastao se s europskim čelnicima, francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Posjet Macrona samo tri dana prije nego što je Angela Merkel stigla u Washington ponovno je pokrenuo pitanje tko je trenutni lider Europske unije. Macron se izvanredno snalazi u komunikaciji s medijima, dominirao je svjetskim naslovnicama, a već je i sam način na koji je posjet započeo bio vrlo simboličan. Privatna večera Trumpovih i Macronovih u Mount Vernonu, kući prvog američkog predsjednika Georgea Washingtona, čije je savezništvo s Francuskom tijekom Američke revolucije bilo ključno za pobjedu nad britanskom krunom, otkrio je poboljšanje u odnosima Macrona i Trumpa.

S druge strane, Angela Merkel godinama je bila neupitna liderica u Europi, a nakon pobjede Donalda Trumpa čak i mediji na engleskom jeziku njemačku kancelarku prozvali su “vođom slobodnog svijeta”. Sve je to vrijedilo do prije nekoliko mjeseci i do rujanskih parlamentarnih izbora u Njemačkoj. Nakon što je izgubila veliki broj glasova i nakon što je mjesecima pokušavala sastaviti novu vladu, Angela Merkel polako je gubila na važnosti, a Macron se sve više isticao kao novi europski vođa. Mladi, karizmatični Macron izašao je kao pobjednik iz predsjedničkih izbora protiv ekstremno desničarske kandidatkinje Marine Le Pen. Nakon toga mu je, usprkos golemom otporu, uspio i golem pothvat reforme francuskog tržišta rada, a iako mu je nakon toga popularnost počela padati, posljednjih mjeseci njega ponovno podržava više od polovice Francuza. Neki sve češće Macrona vide kao francuskog nasljednika Clinton – Blairova “trećeg puta”, ali zbog toga je i pod udarom i desnice i ljevice koje ne žele njegovu viziju Francuske.

Macron je i u Washingtonu pokušao pokazati zašto ga smatraju novim europskim vođom. Mediji su vrlo pozorno pratili koliko su se puta Trump i Macron rukovali, ljubili i tapšali po ramenu, dok je posjet Angele Merkel bio više radnog karaktera i s manje pompe. Njemački mediji primijetili su da je njihova kancelarka “odjednom postala druga europska violina”, dok je Macron po toj interpretaciji novi Trumpov “best buddy” u Europi.

“Potpuno je jasno da je Francuska trenutno dominantna nacija kada se radi o pitanjima sigurnosne i vanjske politike Europe. Njemačka je tu na uvjerljivo drugom mjestu. Pozicije su se promijenile”, izjavio je nakon posjeta Angele Merkel Washingtonu član njemačkih oporbenih liberala Alexander Graf Lambsdorff.

Macron pokušava od svakog susreta napraviti veliku predstavu ili teži stvoriti dojam potpuno prijateljskog odnosa. Vjerojatno i zato ga je magazin Time već proglasio ‘budućim vođom Europe’

Francuski predsjednik uočio je trenutak u kojem se međunarodna politika oblikuje pod utjecajem američkog izolacionizma, njemačkog opreza, europskih podjela i kaotične britanske unutarnje scene te je iskoristio priliku za izgradnju vlastite vizije globalno snažne, međunarodno utjecajne Francuske, a time i vlastite pozicije. Ali kako bi to ostvario, Macronu je potrebno savezništvo, a Trump mu se čini idealnim partnerom.

Za razliku od njega, njemačka kancelarka Angela Merkel s američkim predsjednikom Trumpom ima hladan odnos, obilježen dubokim nepovjerenjem i neslaganjem oko velikog broja pitanja: od slobodne trgovine, klimatskog sporazuma i stava prema migrantima do Sirije. Njemačka nije sudjelovala ni podržala bombardiranje Sirije, a razlike između saveznika postale su još vidljivije u najnovijem intervjuu koji je Angela Merkel dala Jerusalem Postu, u kojem je rekla da Njemačka neće prebaciti sjedište svog veleposlanstva u Jeruzalem. Prema Angeli Merkel, Njemačka će ići prema dvodržavnom rješenju koje će “podržati židovski i demokratski Izrael, ali istovremeno i održivu državu za Palestince”.

Međutim, koliko god su velike razlike između Macrona i Angele Merkel, njih dvoje u Washingtonu su imali i jedan zajednički cilj – pokušali su nagovoriti Trumpa da ne odustane od nuklearnog sporazuma s Iranom. Njihova zajednička inicijativa bila je do sada najozbiljniji europski pokušaj da se spasi taj sporazum, za koji je Trump nekoliko puta rekao da je “najgori sporazum svih vremena”. Ova njemačko-francuska “ofenziva” do sada je najkonkretniji pokušaj da se američku vladu spriječi u tome da raskine sporazum potpisan 2015. koji Europljani pokušavaju spasiti na sve moguće načine. Tako se vode pregovori između takozvane grupe E3 koju čine Njemačka, Francuska i Velika Britanija, i SAD-a kako bi se izišlo u susret Trumpu koji zahtjeva stroži nuklearni sporazum. Sporazum predviđa da Iran odustane od obogaćivanja urana koji je pogodan za proizvodnju nuklearne bombe, ali i da nuklearnu energiju može koristiti za proizvodnju električne energije. Zauzvrat Iranu su olabavljene gospodarske sankcije koje traju već desetljećima, što se smatra važnim doprinosom stabilizaciji te zemlje.

Prošloga tjedna stotine europskih zastupnika napisali su otvoreno pismo članovima američkog Kongresa u Washingtonu, u kojem traže da u američkom Kongresu podrže Joint Comprehensive Plan of Action (JCPOA), što je službeno ime sporazuma s Iranom. Trump govori o trima “slabim točkama” sporazuma: iranski program balističkog oružja, prošireni pristup IAEA-e iranskim objektima i klauzula (Sunset Clauses) koja regulira kada ističu različita ograničenja koja se odnose na iranski nuklearni program. Ta klauzula je najveći problem kada je riječ pronalaženju kompromisa s europskim pregovaračima. Trump želi i produžiti restrikcije Iranu koje bi prema sporazumu trebale biti potpuno ukinute do 2031. Nasuprot tome, Europljani ne žele ništa mijenjati jer bi po njihovu mišljenju to značilo potpuno nove pregovore o nuklearnom sporazumu.

Trump se odavno protivi sporazumu s Iranom. Taj negativan stav ojačan je zbog utjecaja novog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona koji je prije tri godine u jednom uvodniku napisao: “Da bi se zaustavila proizvodnja iranske nuklearne bombe, treba bombardirati Iran”. Zbog ovakvih američkih stavova ni Macron niti Angela Merkel nisu imali previše uspjeha kod Trumpa i njihov utjecaj na konačno rješenje iranskog pitanja bio je poprilično ograničen.

Međutim, pitanje Irana i nuklearnog sporazuma jedno je od rijetkih u kojima francuski predsjednik i njemačka kancelarka imaju zajednički stav, ali se Macron u nekim pitanjima i tu jasno udaljava od Angele Merkel. Možda je i najveća razlika u odnosu prema Turskoj. Angela Merkel u izbornoj borbi zalagala se za prekid pregovora o pristupu Turske EU-u zbog tamošnjih kršenja ljudskih prava, dok Macron Tursku naziva “nezaobilaznim partnerom”. Velike razlike postoje i u ponašanju prema najvažnijim partnerima pa tako njemačka kancelarka s Trumpom, Vladimirom Putinom i Recepom Tayyipom Erdoğanom stalno naglašava kako je spremna na razgovor, ali redovito jasno pokazuje kolika je udaljenost u stavovima. Macron pak ili pokušava od susreta napraviti veliku predstavu ili teži stvoriti dojam potpuno prijateljskog odnosa. Vjerojatno i zato američki magazin Time koji je Angelu Merkel donedavno proglašavao “gospođom Europe”, sada Macrona proglašava “budućim vođom Europe”.

 

Komentiraj

Source:Senad Pašić