Priča kaže da veliki glumci odlaze sa životne scene tijekom ljeta, kada nema predstava, kako ne bi poremetili kazališni red i repertoare. Tako je i Slobodan Aligrudić umro 13. kolovoza 1985. u Gradcu, u Hrvatskoj, gdje je bio na ljetovanju.

Kritičari su često isticali veliku sličnost između glumaca Slobodana Aligrudića i Zorana Radmilovića. Bili su, naime, sličnih karaktera, druželjubivi, šarmantni, duhoviti, cinični, osjećajni, prijeki, sjetni, nepovjerljivi, jogunasti, isključivi i arogantni. Njihova gluma je bila slobodna, nije ometala druge glumce na sceni ni na filmu, već ih je, naprotiv, isticala. Nastojali su da lik koji tumače oslobode svega lažnog, izvještačenog i neuvjerljivog.

Slobodan Aligrudić je rođen 1934. godine u Bitolju, u bivšoj jugoslovenskoj republici Makedoniji. Diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Josipa Kulundžića. Bio je, zajedno sa Zoranom Radmilovićem, Batom Stojkovićem, Slobodanom Perovićem, Milutinom Butkovićem, Borom Todorovićem i Petrom Kraljem, jedan od najvažnijih glumaca Ateljea 212. Svojom igrom su stvarali ono što su kritičari kasnije nazvali ˝ateljeovski duh˝. U kazalištu je, ipak, odigrao relativno malo uloga, ali se proslavio upečatljivim rolama u mnogim legendarnim filmovima jugoslavenske kinematografije.