Imao je 52 godine i preminuo je na ‘Prvoj hiruškoj klinici’ u Beogradu od ekspanzije karcinoma jetre za koji je saznao samo godinu dana ranije. Nije se želio predati sve do posljednjeg trenutka dok nije morao leći u bolničku postelju u kojoj je proveo mjesec dana. Kolege koje su ga tada posjećivale govorile su kako se bukvalno prepolovio. Njegova kći  Ana, koja je preminula prije tri godine, u javnosti se nakon očeve smrti često prisjećala kako je izgledao posljednji dan kad je bila s njim:

“Kajala sam se što se na onom stepeništu nisam zadržala duže, zauvek ako treba. Što sam na kraju izašla iz njegovog zagrljaja, strčala niz stepenište i izašla u neki svet, život bez veze, glup život i još gluplji svet bez njega. Kajala sam se što ga nisam prepoznala kada je spavao u bolničkom krevetu, mršav i sasvim sed, za mesec dana sasvim nestao, što nisam ušla, zagrlila ga, legla kraj njega kao uvek pre, možda bi se probudio, ozdravio čak. Možda bi i život i svet izgledali drugačije da sam to uradila – a nisam. Stajala sam paralisana na vratima bolničke sobe u koju nisam smela da zakoračim i nisam htela da verujem kako je to što vidim on. Ja ga nikada i ničim neću nadoknaditi.”