Predstavljamo Osmana Hadžikića i Damiana van Bruggena – nova pojačanja zaprešićkog Intera

Inter-Zaprešić pod novom organizacijskom strukturom ne staje s inozemnim pojačanjima te je nakon Matije Roma i Oussame Zamourija predstavio još dvojicu novih igrača Osmana Hadžikića i Damiana van Bruggena.

Krenimo s Osmanom Hadžikićem. Ovaj 1.86m visoki golman rođen je u Klosterneuburgu, gradiću sjeverno od Beča, 12.3.1996. godine. Trenirati je počeo u drugom gradiću kraj Beča, točnije, Schwechatu, gdje je igrao do svoje 15. godine, kad ga uzima velika Austria, gdje je kao dijete već bio par mjeseci. Tamo ga je čekao mlađi brat Nihad, koji se isticao kao jedan od talentiranijih napadača u njihovj školi nogometa. Svejedno, Osman je brže napredovao – već s 15 godina igra za juniorsku ekipu, a u listopadu 2011., s nenavršenih 15 godina i 7 mjeseci debitira kod Ivice Vastića u trećoj austrijskoj ligi za rezerve. I iduće dvije sezone se nameće kao prvi izbor rezervi, ispred mladih reprezentativaca – četiri godine starijeg Günthera Arnbergera i godinu starijeg Tina Casalija.

U sezoni 2014./15., s 18 godina i već 52 seniorska nastupa iza sebe, postaje U19 reprezentativac Austrije i priključen je prvoj momčadi Austrije, kao zamjena drugom vrataru reprezentacije, Heinzu Lindneru. Debitirao je u Bundesligi s tek navršenih 19 godina, u 1-1 remiju s Grödigom, te je skupio ukupno 5 nastupa, uključujući “clean sheet” u remiju sa Sturmom. Lindner na ljeto 2015. odlazi u Frankfurt, ali Austrija umjesto njega dovodi prvog vratara reprezentacije – Roberta Almera. Osmanovo se strpljenje, međutim, “isplatilo” u studenom, kad ozljedom Almera postaje prvi vratar ekipe i nastupa 13 puta do Almerovog povratka na proljeće. Ta se priča ponovila i iduće sezone. Iako je igrao u europskoj utakmici protiv Kukësija, Almer preuzima “jedinicu” i drži je, sve dok nije ponovno ozlijedio križne ligamente – završivši tako karijeru. Osman do kraja sezone tako prikuplja 27 nastupa, s zanimljivom statistikom – u 13 utakmica ne prima gol, ali u ostalih 14 zato prima u prosjeku čak 2.5 golova po utakmici. Svejedno, dovoljno dobro igra da postane i U21 reprezentativac i drži poziciju i početkom iduće sezone.

Međutim, sudbina se poigrala s njim u jesen 2017. godine. Kako je došao na svoju poziciju ozljedom Almera, tako ju je i izgubio povrijedivši stopalo. Patrick Pentz, koji je dotad bio u Osmanovoj sjeni, nije ispuštao jedinicu ni kad se Hadžikić oporavio, igrajući, među ostalim i u utakmicama Europske lige protiv Rijeke. I to je bilo to – nakon 52 nastupa za prvu i 73 za drugu momčad Austrije, na ljeto 2018. Hadžikić odlazi iz kluba.

Mediji su najavljivali da bio karijeru mogao nastaviti u Njemačkoj ili Turskoj, navodno mu je propao transfer u Cipar, pa je otišao i na probu u Grasshopper, ali ne potpisuje i gubi polusezonu. Švicarska mu je, međutim, ipak bila suđena. Početkom 2019., nakon nekoliko tjedana probe, potpisuje za FC Zürich. Ipak, tamo prošle godine nije mogao ni primirisati prvoj momčadi – kao treći izbor iza kapetana Yanicka Brechera i “vječnog” Latvijca Andris Vaņinsa tek je jednom uopće bio na klupi prve momčadi. Dvadeset je puta, međutim, nastupio za trećeligaške rezerve, pa nije izvan natjecateljske forme. U istom statusu s 23/24 godine u kojem je bio s 15, sigurno nije zadovoljan, pa će mu Prva HNL dobro doći u povratku na prave staze. Naravno, ako se nametne kraj Žige Freliha.

Priča Damiana van Bruggena i nije toliko različita od Hadžikićeve. I u ovom se slučaju radi o nekad velikom talentu kojem karijera nije pošla sasvim u očekivanom smjeru. Rođen u Utrechtu 18.3.1996., ovaj je 1.84m visoki stoper i defenzivni vezni živio i trenirao u Almereu. Prvo u Buitenboysima, pa od osme godine u Almere Cityu. Kao pionir odigrao je sezonu i s novim suigračem u Interu Oussamom Zamourijem, prije nego što ga je s 15 pokupio Ajax u svoju akademiju. Iz godine u godinu stalno napreduje, prolazi sve kategorije mladih reprezentacija Nizozemske. Već s 16 godina potpisuje i profesionalni ugovor za Ajax, dok sa 17, igra standardno za juniore na stoperu, a nosi povremeno i kapetansku traku. S 18 dolazi do drugoligaške rezervne ekipe Ajaxa, gdje se u dvije sezone potpuno etablira – 60 puta nastupa, uz dva gola, a postaje već u drugoj svojoj sezoni za klub i kapetan rezervi. Početkom 2016. čak dolazi do i klupe prve ekipe…

Ipak, toga ljeta odlazi iz kluba – kapetan rezervi Ajaxa postaje kapetan rezervi PSV-a. Nije, međutim, došao ništa bliže debiju u Eredivisie – i tu je tek jednom odsjedio utakmicu na klupi. Nakon 36 nastupa za rezerve, ipak, debitira u prvoj nizozemskoj ligi – na posudbi u VVV-Venlou iduće sezone. Krenuo je u sezonu 2017./18. kao rezerva na stoperskoj poziciji, ali se na jesen ustaljuje u prvih 11 na zadnjem veznom nakon ozljede kapetana Dannya Posta, zabivši i par golova. Venlo ga otkupljuje toga ljeta, ali u sezoni 2018./19. igra još manje. Iskusni trojac Promes-Röseler-Kum je čvrsto držao stopersku poziciju, a Postu se priključio i Tino-Sven Sušić, tako da tek šest puta starta, uz 12 ulazaka s klupe. Ništa bolje nije bilo ni prošlu jesen, samo Sušića sada mijenja Lee Cattermole. Van Bruggen dolazi do samo četiri nastupa za seniore i kao 23-godišnjak igra za U21 ekipu Venla.

Iako mu je ugovor trebao isteći na ljeto, klub ga je bez problema pustio ranije. Interu bi mogao biti zanimljivo pojačanje, a, kao i Hadžikić, morao bi imati motiva nametnuti se u novom klubu.

Komentiraj