Razni raspudići i škore, ne spomenite više nikada silovane žene jer niste vrijedni malog prsta ijedne od njih. Mjesto vam je u bespućima političke anonimnosti

Mislite li da je sve rečeno i napisano o glupim i odvratnim predizbornim izjavama Nine Raspudića i Miroslava Škore kojima su silovane žene (a time i sve žene) “pomnožili s nulom” i da se tomu više nema što dodati?

Ako vam se čini da je ovo retoričko pitanje i da se odgovor DA, NE TREBA VIŠE NIŠTA sam nameće – ne žurite sa zaključcima. Prije svega, dodvoravanje biračima na tako bijedan način u svakom bi normalnom društvu teško kojem političaru palo na pamet.

Stoga činjenica da neki političar (pa makar i političar “u pokušaju”) pomisli a kamo li izrekne kako niti silovanim ženama ne bi trebalo dozvoliti pobačaj ili bi se makar oko toga trebale savjetovati s obitelji pokazuje da je hrvatsko društvo daleko od normalnog.

A dodatni dokaz da živimo u nenormalnom društvu, unatoč pojedinačnim kritičkim glasovima nakon necivilizacijskih izjava političkih hohštaplera “Nineka i Mireka”, jest to da onaj dio biračkog tijela kojima se obojica obraćaju, iako iz naoko različitih predizbornih “rovova”, misli upravo ono što su njih dvojica izrekli.

Još je jadnije što na njihove izjave nisu reagirale stranke koje ih kandidiraju za saborske zastupnike, ali niti one koje su im politički oponenti. Oglasila se HNS-ova ministrica obrazovanja Blaženka Divjak komentarom da su izjave Miroslava Škore i Nina Raspudića o silovanim ženama i o pravu žena na pobačaj “sadističko ponižavanju žena” i da je tim izjavama zgrožena.

Na izjavu Miroslava Škore da se silovana žena, ako zatrudni, o abortusu mora dogovoriti s obitelji reagirala je i zamjenica gradonačelnika Škorinog rodnog grada Osijeka Žana Gamoš (također HNS-ovka) sarkasitičnim komentarom i fotografijom s podignutim srednjim prstom.

Međutim stranka ministrice obrazovanja i osječke dogradonačelnice nije se oglasila. Na sramotne izjave o silovanim ženama reagirao je i Peđa Grbin te možda još pokoji član SDP-a, ali ne i SDP. HDZ? Tu se nitko nije zaletio čak niti da komentira u svoje ime, izuzev stranačkog “trbuhozborca” Gordana Jandrokovića koji je izjavio da to što je Škoro izjavio nije normalno. Valjda bi to trebalo smatrati i stavom HDZ-a.

Silovane žene ne zanimaju niti premijera niti ministricu koja je zamijenila “tako vam je to u braku” Murganić

Ali vraga… premijer Plenković nije smatrao da je važno komentirati izjave koje duboko vrijeđaju ne samo žene nego svako normalno ljudsko biće. Dobro, očito je to ipak previše očekivati od čovjeka koji kaže da mu je žao što na izbornim listama HDZ-a nema više žena, ali ispalo je tako jer su se u stranci “odlučili za pobjedničke liste”.

Ženska soba – Centar za seksualna prava, jedina je organizacija u Hrvatskoj koja se već gotovo dvadeset godina sustavno bavi prevencijom i suzbijanjem seksualnog nasilja, pružanjem direktne podrške i pomoći osobama koje su preživjele seksualno nasilje i promocijom i zaštitom seksualnih prava.

Prije nešto više od pola godine, sredinom studenoga 2019., ta je udruga organizirala konferenciju za novinare na kojoj je upozorila koliko je u Hrvatskoj velik problem seksualno nasilje, uključujući i njegov najdrastičniji oblik – silovanje.

S te “pressice” upućeno je upozorenje i hrvatskoj vladi a potom su dodatno članice Ženske sobe zatražile i prijem kod premijera Plenkovića kako bi ga osobno upozorile na razmjere problema i zamolile za veću pozornost u vezi seksualnog nasilja.

Iz premijerova ureda odgovoreno im je da će im poziv na razgovor stići iz Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalnu politiku. Dakle iz ministarstva na čijem je čelu Vesna Bedeković, koja je zamijenila Nadu Murganić, najpoznatiju po izjavi ”Tako vam je to u braku” kojom je komentirala optužbu Mare Tomašević da ju je njen suprug Alojz Tomašević, župan Požeško-slavonske županije, tukao. Tomašević je zbog tog skandala izbačen iz stranke, ali je ostao županom.

Poziv ministrice Bedeković  nikad nije stigao u Žensku sobu. E pa kad već nema šanse da itko u vlasti primi u svom uredu i makar sasluša žene iz Ženske sobe bilo bi dobro da neki od pretendenata na mjesto u saborskim klupama makar pojedinačno odu do Maksimirske 51 a (drugi kat) s obzirom na to da je iluzorno očekivati neki grupni stranački organiziran posjet.

Velik broj silovanja dogodi se unutar obitelji

Tamo bi mogli čuti s čim se sve svakodnevno susreće devet zaposlenih i prosječno tridesetak volonterki i volontera čije aktivnosti se financiraju kroz javljanja na natječaje, ali bez stalne i sigurne potpore iz državnog proračuna.

Mogli bi tamo političari, ako ih zanima, čuti kako se osobama koje su preživjele bilo koji oblik seksualnog nasilja pruža anonimna i besplatna stručna pomoć te podrška kroz psihološko savjetovanje i psihoterapiju, podrška u postupku prijave seksualnog nasilja, informiranje o dostupnim uslugama u sustavu zdravstva, informiranje i savjetovanje za bliske osobe žrtve te pravno savjetovanje.

Možda bi nekoga od političkih kandidata kojima su puna usta navodne brige za obitelj i društvo mogli saznati da se Ženskoj sobi godišnje javi oko 150 žrtava seksualnog nasilja a da je mnogo veći broj onih koje se zbog neprijateljskog ozračja u društvu ne odlučuju nasilje prijaviti, uključujući i silovanje jer se boje dodatne viktimizacije. S pravom jer žive u društvu punom predrasuda.

Tko želi slušati u Ženskoj sobi mogao bi čuti da svi podaci svjetskih i domaćih istraživanja ukazuju da će svaka peta žena tijekom života preživjeti silovanje, a da će svaka druga žena doživjeti neki oblik “blaže” seksualne viktimizacije. Kome to nije dovoljno – svako peto dijete do 18 godine doživjet će neki oblik seksualnog nasilja.

Mnogi od tih slučajeva seksualnog nasilja, uključujući i silovanje, dogode se unutar obitelji, one iste koju bi po mišljenju raznih škora i raspudića silovane žene ukoliko zatrudne trebale pitati da li da pobace ili ne. Ili bi im pobačaj čak trebao biti zabranjen bez ikakve rasprave.

Kako ne bi bilo baš pametno pouzdati se u to da netko od političkih izbornih kandidata( ili njihovih potencijalnih glasača) navrati do Ženske sobe i čuje ponešto o seksualnom nasilju od onih koji se s tim strašnim problemom svakodnevno susreću evo još malo statistike.

Većina žrtava nikad ne prijavi preživljeno nasilje, niti neposredno, niti s odgodom. Podaci iz relevantnih istraživanja ukazuju da između 55 % i 69 % osoba koje su preživjele seksualno nasilje u djetinjstvu nije to nikome povjerilo ili je prošlo pet i više godina prije nego su nekome rekli što su doživjeli. Čak 91 % žena koje su doživjele silovanje nisu to rekle nikome kada im se nasilje dogodilo a istraživanje u Hrvatskoj pokazuje da 95 % žena nije prijavilo pokušaj silovanja. Sve te podatke moguće je provjeriti u Ženskoj sobi.

Imate li želudac za priče silovanih djevojčica i žena?

Nadalje, nasilje u obitelji je u jasnoj korelaciji sa seksualnim nasiljem. Silovanje se koristi kao oblik zastrašivanja, kontrole i ponižavanja žrtve (supruge/partnerice). Između 14% i 25% žena doživjelo je neki oblik seksualnog nasilja od intimnih partnera za vrijeme veze/braka. Između 10% i 14% žena doživjelo je silovanje u braku.

Između 40% i 45% žena koje su u nasilnim odnosima dožive u toj vezi seksualno nasilje. Više od polovine žena koje su silovane od strane partnera doživjele su višestruko seksualno nasilje (više puta, više oblika, kroz dulje razdoblje. U 18% slučajeva žene su bile silovanje ispred svoje djece. Čak 93 % djece koja su doživjela seksualno nasilje do 18 godina poznaje svog počinitelja i često je to član uže ili šire obitelji.

U 80 % slučajeva počinitelji su roditelji (88% muškarac), 6 % drugi rođaci, 5 % „drugi” (od braće i sestara do nepoznate osobe), a u 4 % su nevjenčani partneri jednog roditelja.

Halo, vi razni raspudići, škore i ostali koji mislite jednako, ali imate sreće da vas nitko nije javno pitao za mišljenje… Da li vam je dovoljno statistike (iza koje se kriju preteške fizičke i emocionalne tragedije)? Hoćete li nešto konkretnije? Imate li za to želudac?

Koju biste priču rado čuli? O djevojci od 18 godina koju je očuh silovao kao maloljetnicu pa je zatrudnjela? O djevojci s invaliditetom koju je sustavno silovao skrbnik i dva puta ju je kao maloljetnu vodio na pobačaj?

Ili vam je zanimljivija priča o također maloljetnoj djevojci koja je silovana pa je, u izrazito teškom psihičkom stanju, stavljena prije pobačaja u bolnicu u sobu sa ženama koje čuvaju trudnoću i pred kojima je zdravstveno osoblje obznanilo da djevojka ide ujutro na pobačaj? Možda ona o psihijatrijskoj bolesnici koja je silovana na psihijatriji i ostala trudna?

Možda bi vas zadovoljila priča o sustavnom silovanju koje je ukljjučivalo razne vrste fizičkog i psihičkog nasilja i na kraju trudnoću za koju je žrtva saznala tek kad je pobjegla od nasilnog partnera, ali je onda obitelj koristila njezinu trudnoću kao oblik prisile da se žrtva vrati nasilniku?

Biste li možda voljeli čuti te priče iz usta samih žrtava, uključujući i djevojčicu koju je silovao bliski član obitelji kroz duže razdoblje pa je ostala trudna sa 14 godina? Da se kojim slučajem dogodi da vam žrtve ispričaju svoje priče što biste im rekli? Da se savjetuju sa svojim silovateljima da li da pobace? Ili biste “iz rukava” izvukli nešto još luđe?

Vi ste psihopati. Slijepi ste za ljudske osjećaje i društvene moralne vrijednosti, one iste kojih su vam puna usta. I svatko tko vam se ne suprotstavi nije ništa bolji nego vi. Stoga odjebite u bespuća političke anonimnosti i ne spomenite više nikada silovane žene jer niste vrijedni malog prsta ijedne od njih.