U ‘vodnjanskom’ slučaju policija je privodila neke okrivljenike za nezakonitu legalizaciju vikendica kao da su mafijaški glavešine a dio medija je od toga napravio dodatnu ‘predstavu’. Istovremeno, oni pri vrhu vlasti čije ponašanje u konačnici generira i afere poput ove u Vodnjanu kad ‘zabrljaju’ dobiju nove, još sigurnije sinekure.

Hrvatska se smatra visoko korumpiranom zemljom.

Ankete pokazuju da tako misli velika većina stanovnika Hrvatske.

To pokazuju i indeksi percepcije koje svake godine objavljuju ugledne međunarodne organizacije koje se bave tom temom.

Da je državni aparat u ovoj zemlji jedan od najkorumpiranijih u Europskoj uniji potvrđuju i sve češće službene informacije i potezi EU institucija.

Zbog toga građani u pravilu likuju čim netko bude makar samo osumnjičen za korupciju.

Čine to uglavnom bez zadrške i bez razmišljanja o presumpciji nevinosti jasno definiranoj zakonom.

Jednostavno, u kolektivnoj svijesti hrvatskog društva nisi nevin dok ti se ne dokaže nego si kriv dok ne dokažeš da nisi.

A i onda se uglavnom ‘zna’ da si kriv, ali je mantra da je i pravosuđe toliko korumpirano da si se izvukao.

Stoga ‘obični’ ljudi uglavnom nemaju problem s tim što se objavljuju imena okrivljenih za korupciju, njihove fotografije i video snimke privođenja.

A i većina medijskih urednika ‘hladno’ šalje reportere na teren da pribave takve fotografije i video snimke.

Pritom policajci “treniraju strogoću”, nedvojbeno po naputku nadređenih, nerijetko primjenjujući nepotrebno zastrašivanje i ponižavanje osoba prema kojima ‘postupaju’, uključujući i javne ‘predstave’.

Privođenje u šest ujutro pred maloljetnom djecom i lanac na noge na tržnici

Za sada posljednji primjer su privođenja osoba koje su okrivljene da su proteklih godina, točnije od 2014. do 2019., bile uključene u korupciju u Vodnjanu vezanu za nezakonitu legalizaciju kuća i vikendica.

I onih koji su navodno mito primali i onih koji su ga navodno davali.

Tako su Puljani i turisti na primjer mogli svjedočiti sceni policijskog ‘postupanja’ prema jednom od osumnjičenih na gradskoj tržnici ‘usred dana’ pri čemu su tom muškarcu policajci čak lancem ‘zaključali’ noge i takvog ga vodili do policijskog vozila.

U istoj akciji bračnom paru koji se sumnjiči za davanje mita policajci su upali u vikendicu u šest sati ujutro kao da upadaju na hitnu intervenciju  u mafijaško ‘gnijezdo’ ne bi ili omeli skrivanje tragova u razbijanju velikog međunarodnog narko lanca.

Dvoje maloljetne djece tog bračnog para gotovo je završilo u Centru za socijalni rad da u posljednjem trenutku netko od susjeda nije priskočio da spriječi takav scenarij.

Nažalost niti mnogi mediji se baš nisu proslavili u ovom slučaju, kao uostalom i u mnogim sličnim slučajevima ranije – objavljujući imena privedenih te fotografije i snimke privođenja.

Pulski Glas Istre je čak svojim čitateljima ponudio čitavu ‘optužnicu’ pod naslovom SLUČAJ VODNJAN: Pročitajte koja je bila uloga svakog od 26 okrivljenika, s imenima i prezimenima.

Iskustvo navodi na zaključak da se mnogi slučajevi korupcije u ovoj zemlji ne bi niti zanimali državni represivni aparat da ga mediji nisu natjerali na reakciju.

No to nikada i nikako ne može opravdati medijsko “cipelarenje” ljudi nakon što je sustav reagirao, ali je još uvijek daleko od konačnog sudskog pravorijeka.

Presumpcija nevinosti je samo ’slovo na papiru’ u društvu u kojem vlada ‘zakon rulje’

Uz to u ovom “vodnjanskom” slučaju sudac istrage je odredio pritvor za samo dvije od 16 privedenih osoba a ostale je pustio na slobodu.

Među puštenima su i neki od onih koji su bespotrebno privođeni na brutalan i ponižavajući način u stilu privođenja narko bossova ili višestrukih ubojica viđenih u popularnim američkim “policijskim” serijama.

Kad se sve zbroji u Hrvatskoj i u slučajevima korupcije najčešće stradaju ‘male ribe’.

I od toga se prave javne ‘predstave’.

Velike završe u zatvoru tek kad politički ‘zglajzaju’ – od bivšeg premijera Sanadera naniže.

Ili, čak i unatoč višekratnim privođenjima, nikada – sve do smrti.

Poput bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

Ali i oni su imali pravo na presumpciju nevinosti kao svi drugi, bez obzira na činjenicu da je funkcija premijera ili gradonačelnika najvećeg grada u Hrvatskoj posebno društveno važna pa je time i njena moguća zloupotreba dodatno štetna.

Ustavom i zakonima zajamčena prava ne bi se smjela uskraćivati nikome, uključujući i notorne kriminalce s debelim dosjeima.

Jednostavno je to da jednostavnije ne može biti.

Ne treba biti pravni stručnjak da bi se razumjelo.

Za konkretno kazneno djelo konkretna osoba kriva je tek kad je tako pravomoćno presuđeno pa makar bila riječ i o najtežem zločinu.

Podsjetilo me to na slučaj iz 1999. godine kad je spektakularno u Zagrebu privedeno 18 muškaraca u slučaju tzv. zločinačke organizacije.

Vlast ne udara na ‘svoje’ niti na one koji previše znaju

Nakon policijske ‘predstave’ za medije (znači u konačnici za građane) i dugotrajnog suđenja jedva je nekoliko optuženih dobilo simbolične kazne u odnosu na ono za što ih se teretilo.

Udruživanje u zločinačku organizaciju nije nikada dokazano.

A u nizu slučajeva poput ovog ‘vodnjanskog’ ljudi su javno razapinjani na ‘stup srama’ prije potvrde njihove krivice.

Uređeno društvo od primitivnih zajednica trebalo bi se razlikovati po tome što poštuje zakone koje donosi pa i kad oni štite one koje se tereti da su neki od tih zakona prekršili.

Uređeno društvo me potiče ‘rulju’ da svoje frustracije zbog nefunkcionalne države iskaljuje proglašavajući krivcima one koji će tek, i to možda, morati pred sud.

I to uz moguće terećenje za mnogo blaža kaznena djela od onih za kakva isti ti građani s nagnućem ka menatlitetu rulje svakodnevno verbalno optužuju političare i ostale državne službenike na najvišim pozicijama.

Ovdje je samo jedno konstanta.

Dok je netko pri vrhu vlasti ili uz one koji su na vrhu može nekažnjeno činiti što ga je volja.

U najgorem slučaju dobit će rezervnu i još zaštićeniju sinekuru.

Sve dok se vlast ne promijeni a čak i tada su prilično sigurni ako znaju previše o onima koji su na višoj političkoj razini a još korumpiraniji.

A do tada stradavat će samo ‘sitne ribe’ koje će izgubiti političku zaštitu već i prije nego što im se dokaže da su prekršili zakon.

Tada postaju ‘divljač za odstrel’.

Pogotovo na nižim katovima prehrambenog lanca.

Povlačeći za sobom u provaliju i one još manje važne.

Kao naprimjer, u ‘vodnjanskom’ slučaju gdje su privođenja počela nekoliko mjeseci nakon promjene gradske vlasti.