Rečenica koju Tomislav Tomašević nije izrekao, a trebao je: Doći ću na sastanak kod premijera kad se javno ispriča za ponižavanje zastupnika zagrebačke skupštine dok smo zasjedali na Markovom trgu a njegov pajdo Bandić nas je naumio rastjerati vodenim topovima.

Odbijanje vođa oporbenih stranaka da dođu u Banske dvore na “kavu”, svatko u posebnom terminu, izazvalo je na različite komentare i to, kako se i moglo očekivati, potpuno oprečne.

Jedni tvrde kako je ponašanje oporbenih čelnika nepristojno te da je takvo ponašanje znak nedostatka osjećaja za diplomatske “finese” te istovremeno pokazuje da se niti u saborskim klupama oporbenjaci neće znati ponašati u skladu s pravilima političkog nadmetanja koje najčešće ne protiče mirno, bez čarki i ekscesa, a uključuje i prvokacije raznih vrsta.

Drugi pak likuju što je aktualni premijer i mandatar vlade koja bi trebala potrajati sljedeće četiri godine dobio “košaricu” od oporbenih stranaka već u praktičnom prvom postizbornom pokušaju službenog kontakta.

Zanimljivo je da su poziv Andreja Plenkovića odbili baš svi opozicijski lideri bez obzira na međusobne svjetonazorske i druge razlike pa čak i žestoke optužbe te vrijeđanja u predizbornoj kampanji.

Naoko sve njih povezuje činjenica da su izborni gubitnici jer HDZ je nadmoćno pobijedio i uz očekivano pridružene zastupnike manjina dovoljna mu je “sitnež” od praktično marginalnih stranaka koje su se jedva “ugurale”u parlament – da formira vladu i ima parlamentarnu većinu.

Međutim, dok Domovinski pokret unatoč izglednom postizbornom “kaliranju” još uvijek pokušava glumiti “veći HDZ od HDZ-a”, Most sasvim sigurno Plenkoviću zaboravio ”kapric” s ekspresnim izbacivanjem svojih ministara iz vlade ponižavajućim nalogom tajnici da “pripremi papire” no prema prvim reakcijama činilo se da će se njihov predstavnik pojaviti u Banskim dvorima danas u 9:30 za kad im je određen termin. Ipak na kraju niti oni nisu došli, ali uz objašnjenje da ne bi imalo smisla da samo oni razgovaraju s sadašnjim i budućim premijerom. Iskusni su oni.

U svakom slučaju ispada da “desni” imaju više motiva da se inate Plenkoviću kao novom mandataru vlade nego “lijevi”. SDP-u svakako još “zvoni u ušima” od šamarčine koju su mu svatko iz svojih motiva, ali “udružnim snagama” odvallili. Što HDZ-vi birači koji su tradicionalno postojano glasali “zna se”, što bivši SDP-ovi glasači koji su ovaj put glas dali koaliciji Možemo, što oni “lijevi” glasači kojima nije palo na pamet izaći na izbore jer su odavno “debelo” razočarani SDP-om koji se ponaša ne samo u neskladu sa svojim imenom već i sa proklamiranom ideologijom.

“Sam pao, sam se ubio” SDP ne zna što bi razgovarao s “Dreletom” u Banskim dvorima

No, SDP se nema razloga “duriti” na HDZ jer je “sam pao, sam se ubio” povukavši sa sobom i predizborne koalicijske partnere. Ali kako SDP još uvijek ne zna “gdje udara” i bolje mu je da se ne sastaje s Plenkovićem dok se ne “sastane” sa sobom.

Koalicija Možemo pa i koalicija SSIP & Fokus & Pametno naprotiv mogu biti zadovoljni izbornim rezultatima, pogotovo što su se natjecali prvi put u takvoj konstelaciji snaga. Uz to, većina njihovih zastupnika novi su u politici na državnoj razini pa bi im dobro došlo svako iskustvo razgovora sa šefom vodeće stranke i prvom operativcem države “na ravnoj nozi” da se uigravaju za svoju parlamentarnu ulogu.

Problem je što su očito baš svi šefovi oporbenih parlamentarnih stranaka/koalicija “dobili ospice” jer je Anderj Plenković pozivom na sastanak pokazao da njihove stranke/koalicije i birače koje će njihovi zastupnici predstavljati u Saboru ne smatra ravnopravnima HDZ-u i njegovom biračkom tijelu. A prvenstevno je pokazao da oporbene čelnike pozvane na sastanak ne smatra ravnopravnima sebi.

Jasno je da oni i ne mogu imati jednaku političku “težinu” kao netko tko već četiri godine vlada Hrvatskom a po svemu sudeći mogao bi sljedeće četiri godine vladati još moćniji, prije svega što je “očistio” HDZ od oponenata koji su mu bili opasniji nego nominalno najvažniji politički protivnik. SDP je ispao anemičan mnogo više od anemičnog Plenkovića iz viceva.

Svakome je valjda jasno da niti najozbiljnije političke figure u oporbi po važnosti i utjecaju “ni u snu” ne mogu mjeriti s Plenkovićem a ne samo “manekeni” poput naprimjer zastupnika Davora Dretara, poznatijega kao Drele, što je svoj parlamentarni angažman najavio videom u kojem ispija gemište i podriguje.

Ono što je s pravom povrijedilo sve koje je mandatar nove vlade i šef vodeće stranke pozvao u Banske dvore jest da se prema njima ponio kao da su svi oni – Drele. Pa je tako “Drele” ispao sam Andrej Plenković, On naime opet nije izdržao pa je postupio bahato kako to već zna. Prirodno je za to nadaren a i dovoljno dugo vježba.

Onomad je tajnica “pripremila papire”, sad je nazvala

Ako kao mandatar vlade i vođa stranke koja kontrolira većinu u parlamentu pozove na sastanak oporbene lidera tako da ih neka tajnica iz njegovog ureda nazove telefonom praktično u posljednjem trenutku i bez utvrđenog dnevnog reda sastanka to se ne može opisati nikako drugačije nego kao nastavak neopjevane bahatosti Andreja Plenkovića koju je do sada iskazao nebrojeno puta.

Stoga je odluka da se takvom pozivu nitko ne odazove logična i opravdana, bez obzira što bilo tko od nas mislio o nekim oporbenim zastupnicima u novom sazivu pa i čitavim strankama. Meni se, međutim, ne sviđa što su svi na neozbiljan Plenkovićev postupak reagirali – smrtno ozbiljno.

Draže bi mi bilo da je, uz “odbijenicu”, naprimjer Tomislav Tomašević u ime koalicije koju predvodi sadašnjem i budućem političkom vladaru Hrvatske poslao i dodatnu javnu poruku poput: Doći ću na sastanak kad se premijer javno ispriča za bahato ponašanje kojim je pokušao poniziti zastupnike zagrebačke skupštine dok smo zasjedali na Markovom trgu a njegov pajdo Bandić nas je naumio rastjerati vodenim topovima. Valjda mu to neće biti teško sad kad smo njegovog pajdu uništili pa će uskoro morati imati posla sa mnom kao gradonačelnikom Zagreba. Ili…štotigajaznam… tako nekako.

Taj jezik Andrej Plenković razumije i rado ga koristi, ali ne voli kad ga netko drugi koristi u obraćanju njemu pa postane nervozan. A kad je nervozan još je bahatiji. Važno je da se to vidi.

Ekipa, odlučili ste igrati politički šah pa vam je važno misliti bar pet poteza unaprijed te kad protivnik napadne bahateći se i ostavi nečuvane “bokove” naoko izgubljenu situaciju treba znati pretvoriti u dobijenu. A ovaj protivnik je toliko bahat da “curi” na sve strane.

Nemate politički “torpedo” da ga “iz prve” potopite pa znate što vam je činiti… Rupica do rupice pa ako na kraju i “poginete” neka to bude časno – i sa stilom.