Petar Preradović, austrijski general, kandidat za hrvatskog bana, pacifikator talijanske revolucije i pjesnik, rođen je 1818. godine u malom krajiškom selu Grabrovnici kraj Đurđevca.

Njegovi roditelji bili su pravoslavci podrijetlom iz grubišnopoljskog kraja, no tijekom pohađanja vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu, Preradović je morao prijeći na katoličku vjeru. Nakon završetka akademije, uvršten je u ugarsku pukovniju koja je bila stacionirana u Milanu.

U svojoj prvoj pjesničkoj fazi, koja obuhvaća razdoblje od 1834. do početka pisanja na hrvatskom 1843. godine, Preradović piše na njemačkom, inspirirajući se motivima schillerovskoga podrijetla, ali i pod utjecajem Byrona i češkog pjesnika K. H. Mácha.

Došavši u Milano, upoznao se s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, također časnikom, koji mu je pomogao u ponovnom otkrivanju hrvatskog jezika i njegova bogatstva. Kukuljević je Preradovića nagovorio da prevede gotovo cijelo prvo pjevanje Gundulićeva Osmana. Preradović tih godina uspostavlja veze i s pojedinim znamenitim ilircima poput Stanka Vraza, Ljudevita Gaja, Bogoslava Šuleka i drugih. Njima šalje svoje pjesme i, posebno od Vraza, traži da mu ih redigiraju.

Pred kraj života napisao je skup soneta ‘Milim pokojnicima’ kojima obuhvaća 28 važnih ličnosti prve polovice 19. stoljeća u Hrvatskoj. Pjesnik se 1870. godine preselio na svoju posljednju adresu u Beču. Teško se razbolio i preminuo 18. kolovoza 1872. godine.