Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija na čelu a Josipom Brozom Titom bila je jedan od važnih saveznika Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) tijekom njene borbe za uspostavljanje Države Palestine.
Ona nije u potpunosti ignorirala palestinsko pitanje, ali mu je pristupala iz perspektive okolnih arapskih država, tako da je Palestince doživljavala u kontekstu “problema izbjeglištva”, a ne kao nacionalni ili politički problem.
“Ali bez obzira na postepeni porast zalaganja za interese Palestinaca, sve do 1967. godine, iz perspektive jugoslavenske diplomacije, oni su ostali shvaćeni samo kao ‘problem izbjeglica’. Tijekom 1960-ih, Jugoslavija je preko Ujedinjenih nacija godišnje dodjeljivala materijalnu humanitarnu pomoć palestinskim izbjeglicama u fiksnoj vrijednosti od 20 tisuća američkih dolara”, navodi slovenski povjesničar Žiga Smolič.
Arapske zemlje su još od 1948. godine koristile Palestinu kao sredstvo da pridobiju podršku javnog mnijenja, dok na nivou direktne akcije nije bilo napravljeno ništa konkretno. Ipak, stvari su se postepeno mijenjale.
Na inicijativu Gamala Abdela Nasera, u svibnju 1964. godine, osnovan je novi palestinski pokret – Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO), koja je u rujnu iste godine priznata u Aleksandriji kao legitimni predstavnik Palestinca. Usprkos odobravanju osnivanja Jugoslavija nije željela uspostaviti direktne kontakte s organizacijom, smatrajući da je to unutrašnja stvar Egipta i drugih arapskih zemalja.
Šestodnevni rat
Kao rezultat Šestodnevnog izraelsko-arapskog rata 1967. godine Jugoslavija je ostvarila kontakte s PLO. Vojni poraz Egipta, Sirije i Jordana, izraelska okupacija cijele Palestine (uključujući Zapadnu obalu i Gazu), Sinajskog poluotoka i Golanske visoravni u Siriji, ostavilo je arapske zemlje u bezizlaznoj situaciji.
Samo tri dana po okončanju borbi na teren su poslani jugoslavenski izaslanici da provjere razmjere humanitarne krize na tlu Egipta, Sirije i Jordana. Beograd je ubrzo donio odluku o ekonomskoj pomoći poraženim arapskim državama. Dio sredstava se odnosio na ubrzani ekonomski oporavak pogođenih arapskih zemalja, a drugi na pomoć žrtvama agresije.
Rat je doveo do radikalnije promjene u odnosu Jugoslavije prema PLO te je palestinska organizacija otvorila predstavništvo PLO u Beogradu. Predstavnici PLO tražili su oružanu pomoć od Jugoslavije.
“Kao revolucionari tražimo pomoć od revolucionara”, kazali su.
Što je rekao Tito?
O tome je Josip Brzo Tito je u konačnici pristao da pruži pomoć.
“Jugoslavija je uvijek dosljedno podržavala sve oslobodilačke pokrete i pružala im pomoć prema svojim mogućnostima. Ovo je naš princip. Pomažemo svima koji se bore za oslobođenje. Blizu ste nam. Veoma pažljivo pratimo borbu palestinske nacije. Divimo se vašoj borbi i vašoj otpornosti. Vjerujemo da će palestinski oslobodilački pokret postati jači”, rekao je Tito.
Početak sedamdesetih predstavlja početak vrhunca jugoslavenske humanitarne, materijalne i vojne pomoći. Podrška PLO se odvijala prvenstveno na političkom novu, kroz utjecaj u Pokretu nesvrstanih i socijalističkim zemljama i Ujedinjenim nacijama. Jugoslavenski predstavnici su u početku pokušavali odložiti isporuku naoružanja arapskim zemljama što su pravdali unutrašnjim nesuglasicama u PLO.
Briga oko nesuglasica
“Nesuglasice između raznih palestinskih organizacija bile su stalna jugoslavenska briga tijekom ukupnog perioda jugoslavensko-palestinske suradnje. Od kraja šezdesetih godina, Jugoslavija je svoje karte uglavnom stavljala na Al-Fatah, koji je, zbog svoje dominantne uloge u PLO-u, imao središnju političku moć i unutar potonjeg. Iako je Fatah zadržao središnju ulogu u odnosima s Jugoslavijom, ona je održavala kontakte i s drugim palestinskim organizacijama kroz različite kanale: od jugoslavenskih dopisnika, ambasadora i predstavnika poduzeća“, napisao je Smolič.
Godine 1971. PLO je dobio dozvolu za obučavanje vojnih osoba u Jugoslaviji, ali to nije bilo dugoročno i redovno. Veće pošiljke oružja mogle su se pratiti od sredine sedamdesetih godina. Kao primjer, Jugoslavija je 1979. godine predala PLO naoružanje u vrijednosti oko milijun američkih dolara i oko 820.0000 dolara za obuku vojnih osoba.
Konkretni komplet jugoslavenskog naoružanja u toj godini uključivao je uniforme, pištolje, AK-47, poluautomatske puške, mitraljeze, protuzračno oružje i minobacače.
Druga pomoć je uglavnom organizirana preko Saveza sindikata Jugoslavije, Crvenog križa Jugoslavije i Saveza omladine Jugoslavije. Samo 1971. godine iznosila je oko 6,5 milijuna američkih dolara. Sredstva su uglavnom bila namijenjena za kupovinu lijekova, prvu pomoć, a između ostalog i za financiranje krojačke radionice.
Osim toga, palestinski borci liječili su se u jugoslavenskim bolnicama. Tijekom građanskog rata u Jordanu, u kojem je PLO ušao u sukob s Jordanom, Jugoslavija je isporučila mobilnu operacijsku salu i veliku humanitarnu pomoć u vrijednosti preko 10 milijuna američkih dolara.
Velika medicinska pomoć
Tijekom Bitke za Bejrut 1982. godine već se vidi mnogo veće angažiranje Jugoslavije u području zdravstva. Posebnim avionom JAT-a u Jugoslaviju je prevezeno 150 ranjenih Palestinaca. Ranjenici su potom prebačeni u bolnice u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu.
Jugoslaveni su prevozili ranjene palestinske borce čak i kad nisu imali sredstva da pokriju liječenje. Jugoslavija je najefikasnije odgovorila s materijalnom i medicinskom pomoć tijekom nekoliko kriza palestinske revolucije.
Sredinom sedamdesetih, arapski studenti su dominirali u postotku stranih studenata u Jugoslaviji, a među njima su palestinski studenti dobivali najviše jugoslavenskih stipendija.
U humanitarnim akcijama tijekom navedenih događaja uveliko je sudjelovalo i jugoslavensko civilno stanovništvo. Širom Jugoslavije organizirane su brojne manifestacije, radionice i skupovi solidarnosti.
Susret s Arafatom
Tijekom posjete Jasaera Arafata Jugoslaviji i susretu s Titom on je poslao poruku koja dovoljno govori o odnosu Jugoslavije prema Palestincima.
“Kada sam prvi put došao u Jugoslaviju to je bilo s predsjednikom Naserom (Egipat). Ja se još uvijek sjećam riječi koje mi je rekao uoči našeg dolaska u Jugoslaviju kada mi je rekao da mi upravo idemo posjetiti najvećeg i najodanijeg prijatelja Arapa“, rekao je Arafat.
U kolovozu 1982. godine jugoslavenska štampa je pisala da je oko 600 palestinskih studenata s jugoslavenskih sveučilišta otišlo pomoći PLO u napadnutom Libanonu. Nekima je zbog rata prijetio gubitak akademske godine, što je spriječila intervencija vlasti.
Krenuvši od 1983. godine jugoslavenska pomoć Palestincima se postepeno smanjivala, ali je ona postojala sve do raspada Jugoslavije, piše Klix.ba.
Komentari