Oya Noya ili ‘mala moja di su oni dani’

Dana 28. lipnja 1980. godine izašao je drugi album splitskog avangardnog kantautora Tome Bebića “Oya Noya”. Bio je svestrani umjetnik, bavio se glazbom, poezijom, sastavljanjem aforizama i slikarstvom. Umro je prije 20 godina, 1990. u 55. godini života. Kasnije će o ovom albumu pisati i Jurica Pavičić:

“U svojoj ‘vlaškoj avangardi’ ‘Oya Noya’ Bebić opjevava puru i loj(!), a u ‘Vrag ti piz odnija’ pasatist Bebić kostriješi se od užasa što su blasfemni američki astronauti ‘niki dan i njegovu (mjesečevu) svitlost razotkrili’. No, ne žali se Bebić samo na Apollo program nego i na auspuhe, automobile, supermarkete, a njegov prijeteći, proročanski stih o tome kako će se ‘smrznuti zubatac kupovat u dućan’ dva će se desetljeća kasnije preliti u TBF-ovsko zdvajanje nad ‘odjelom smrznute robe u Kauflandu’.

Bebić je napravio malo, a dobar dio onog što je napravio mirno se može proliti u more. No, kad se sav taj višak sastruže, ostaje sedam ili osam pjesama koje spadaju u najljepše produkte naše nacionalne kulture. Ostaje razorno bolna ‘Marčelina’. Ostaje ‘Leute moj’, uz Banov ‘Ruzinavi brod’ najljepši komad hrvatske maritimne lirike. Ostaje ‘Nevera’ – jedini stvarni ep o dalmatinskoj emigraciji, ep koji u našoj dajdžest-kulturi, eto, nema homerovskih šest stotina stranica, nego točno tri minute i dvanaest sekundi. Da je samo tih par pjesama napravio, Toma bi zavrijedio bistu na nekom imaginarnom Zrinjevcu naše moderne kulture, Zrinjevcu na kojem ga, ufam se, ne bi povijale platane – nego rogač i smokva.”

Komentiraj