OTROVNA POLITIKA: Miletov sanitarni kordon

Cijena zbrinjavanja smeća raste u nebo. Možda i zato što je Mile svojedobno zaposlio rashodovanog policajca s disciplinskom kaznom da koordinira poslove u Čistoći. Plaća – prava sitnica! Pišljivih 17.000 kuna

Nešto je trulo u Zagrebu. Sada je to i znanstveno dokazano. Zrak u glavnom gradu svih Rvata je zagađen. Opasno. I ne od jučer. Osjetljivim skupinama, djeci, starijima i kroničnim bolesnicima preporučuje se da ne borave vani. A ni ostalima nije pametno izlagati se zatrovanom ozračju. No najizdržljiviji gradonačelnik u ovom dijelu regiona Mile Fontana tvrdi da nema ništa s tim. Iako se Zagreb i figurativno i stvarno guši u smeću.

Budući da ga u 19 godina nije uspio sanirati, prava je šteta što se Mile nije samospalio na jakuševačkom smetlištu, kao što je obećao davne 2001. U tom ga slučaju naporni novinari, a osobito novinarke, ne bi maltretirali glupavim pitanjima o opasnim letećim česticama koje napadaju Zagrepčane. “A što očekujete od mene, da polovim sve te čestice?” pita se u čudu Mile, koji nam preporučuje da duboko dišemo. “Vidite kako je lijepo? Udahnite punim plućima! Prekrasno! ‘Ajmo svi zajedno! ‘Oćemo trenirati?” tako je kontrolirao štetu uzrokovanu najnovijim podacima koje objavljuju domaće institucije, ali i europski sustav praćenja onečišćenja zraka Air Pollution Index. No badava mu trud kad se spustiše tlak i magla i razotkriše svu raskoš njegova nemara prema smeću kao takvom. A koje bi ga, nakon dugotrajnog gazdovanja, konačno moglo doći gradonačelničke fotelje.

Jer za razliku od ostalih poslića ispod žita, više se ne može sakriti da smo, zahvaljujući Miletovu osebujnom vođenju grada, propustili sve rokove za civilizirano saniranje smetlišta. Hrpe vreća, kauča, odbačenih frižidera, kartona, cipela i papira leže oko kanti i kontejnera, dok kompostanu i spalionicu riješili nismo, a cijena zbrinjavanja raste u nebo. Možda i zato što je Mile svojedobno zaposlio rashodovanog policajca s disciplinskom kaznom da koordinira poslove u Čistoći. Plaća – prava sitnica! Pišljivih 17 tisuća kuna.

Usprkos lukavom manevru kojim nastoji smanjiti bijes građana zbog najavljenog poskupljenja odvoza smeća od 1. veljače, a koje će navodno opet pojeftiniti na Aprililili 1. travnja, jer, kako reče, “pametan uči cijeli život, a budala se rodi pametna”, Miletu više nitko ne vjeruje. Ne žele s njim imati posla. Peru ruke od njega. Osim građana, aktivista i civilnih udruga koje najavljuju i treći prosvjed protiv gradonačelnika s jednom porukom koja glasi “Dosta je!”, opozicija se okuplja u protubandićevsku frontu, a ni HDZ-tovcima se više nekako ne ostaje u Miletovoj kaljuži. Čak ga se odrekla i Crkva kojoj je godinama dijelio šakom i kapom, iskupljujući valjda tako svoje zemaljske grijehe kod Svevišnjega. Ni teglenje svijeće od sedam kila na procesijama za Majku božju od Kamenitih vrata nije ga spasilo od kritike zbog smjene Bore Nogala, ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak. I Kaptolu je prekipjelo pa ga je, kroz usta glavnog urednika Glasa Koncila Ivana Miklenića, žestoko oprao, uz znakovitu napomenu da je u ovom slučaju žrtva bila istina.

Valjda je i njima postalo jasno da zrak u Zagrebu nije zagađen preko svake granice dopustivog samo zbog magle, temperaturne inverzije, ispušnih plinova i grijanja na kruta goriva. U rvackoj metropoli ne da se disati zbog toksične atmosfere stvorene Miletovim dugogodišnjom faraonskom vladavinom. Daj čovjeku vlast i vidjet ćeš kakav je, navodno je prvi rekao Napoleon Bonaparte. A on je s tim imao dosta iskustva. Postoji i ona druga poslovica koja kaže da vlast i novac kvare ljude, a velika vlast i veliki novac kvare ih jako.

Mile ima svevlast u gradu pod Sljemenom već gotovo 20 godina i vjerojatno nema čovjeka koji se nije uvjerio u to kako je na njega utjecala. Činjenica jest da Milan Bandić, vođa SDP-ove opozicije u Gradskoj skupštini 1995. koji se rukama i nogama borio protiv autokratske vlasti Franje Tuđmana i bahati despot s bezbrojnim optužbama za korupciju, koji je zbog trgovačkog političkog pakta s ustašofilnim Zlatkom Hasanbegovićem promijenio ime Trga maršala Tita, nije isti čovjek.

S porastom moći rasle su i afere, kao i Miletovo mišljenje o samome sebi. O kojem govori u trećem licu, odnosno, sam se sebi obraća s “gradonačelnik”. No zahvaljujući njegovim nadnaravnim moćima političkog preživljavanja, u ova dva desetljeća svi su marifetluci uspješno zaboravljeni, spremljeni u ladice i pometeni pod tepih. Od vožnje u pijanom stanju, pokušaja podmićivanja policajca i bijega s mjesta događaja, preko Krašograda, sumnjivih zamjena gradskih zemljišta, puzanja po grobu s pola metra snijega u čarapama, snimki vulgarnih telefonskih razgovora s podređenima o zapošljavanju djece, rodbine i ljubavnica novih članova njegove trgovačke stranke BM 365, do skrivanja goleme osobne imovine i gradnje najskuplje žičare u svemiru. Zaboravljeno je i plasiranje obveznica Zagrebačkog holdinga u iznosu 300 milijuna eura na Luksemburškoj burzi za proširenje plinske i obnovu vodovodne mreže, dok cijevi sve više pucaju i cure na sve strane jer je na to potrošeno tek 4,8 milijuna, a ostalo bačeno na krpanje dugova, plaće u Holdingu i promašene projekte. No možda je s davanjem u zakup adventskih kućica kumovima i šoferima i planovima za betoniranje Hipodroma u sprezi s predatorima iz tvrtke Eagle Hills iz Dubaija, Napoleon iz Pogane Vlake ipak prešao svaku mjeru.

Da je pored zraka u Zagrebu puno toga zagađeno, osim DORH-a i vrabaca na grani postali su konačno svjesni i u zagrebačkoj organizaciji HDZ-ta, koja bi se sada rado odrekla Mileta i njegove podrške. Točnije, rado bi oko njega napravili sanitarni kordon, da trulež ne bi i njih trajno zahvatila. Ne zato što su bogznakako pošteni, već zato što im škodi rejtingu. Nakon što u Miletovim utvrdama na istoku Zagreba maestralno popušiše prvo europske, a onda i predsjedničke izbore, došlo im iz dupeta u glavu da bi ih izglasavanje mega-kriminalnog Manhattana na Savi i novog GUP-a moglo koštati i parlamentarnih. Pa u medije i na društvene mreže šalju probne balone s najavama da će početkom veljače uskratiti podršku projektu koji je Zagrepčane i struku digao na noge. Jer čak i najvjerniji sljedbenici pragmatične doktrine velikog vođe Andreja Plenkovića ne mogu više zatvarati oči i praviti se mutavi.

Kako će to utjecati na HDZ-tov brak s Miletovim žetončićima u Saboru, teško je prognozirati. Naime, kako je Andrej lijepo objasnio pobunjenim stranačkim drugarima koji mu rade o glavi, koalicijski potencijal HDZ-ta prilično je tanak, kao i njihova parlamentarna većina koja ima tek jednu ruku više. Što se zorno vidjelo prilikom spašavanja ministrice obrazovanja Blaženke Divjak od opoziva. A ako neće sa strankom BM 365 ili HNS-om, HDZ-tovci nemaju s kime. Nitko ne želi s njima. Zasad ni Miroslav Škoro.

Osim poražavajućih izbornih rezultata, zagrebačke HDZ-tovce vjerojatno je osvijestio i Dario Juričan alias Milan Bandić, koji je svojom antikampanjom i lucidnim performansima doveo stvar do apsurda. Otkrivši, između ostalog, i bizarni detalj o rezanju etiketa sa skupocjenog namještaja u trenutku kada su gradonačelnika prvi put hapsili. Kao i u slučaju GAZDE Todorića, nezavisni filmski režiser osvijetlio je nerad pravosudnih institucija, koje će, valjda tek nakon filma “Kumek” koji snima o svom imenjaku Milanu Bandiću, početi djelovati.

Ako se to ne dogodi, zahvaljujući vojsci dužnika kojima je Bandić radio privatne usluge za naše pare, njegova baza birača još uvijek nije uzdrmana. Vojska onih kojima je osigurao radna mjesta i poslove s Gradom pod sumnjivim okolnostima, nabujala je u dva desetljeća do neslućenih razmjera. Zato se Mile kao feniks uvijek dizao iz pepela i ponovo pobjeđivao na lokalnim izborima, na koje brojni cinični i skeptični Zagrepčanci poslovično ne izlaze. Jer im se gade. Pravo im budi i neka im Bandić vlada još sto godina, jer bolje nisu ni zaslužili. Vrijeme je da shvate da će, bez masovne mobilizacije građana Zagreba i ujedinjenja opozicije oko adekvatnog kandidata, Mile opet biti pobjednik, pa makar sve političke stranke oko njega izgradile sanitarni kordon.

Komentiraj