OTROVNA POLITIKA: Krivi su mediji

Onako smušen i spontan, Krstičević je također pobrkao brojke i slova, kvadrate i cijenu skromne vikendice u Žaboriću, a koju je, kao i ostatak svoje pozamašne imovine, stekao zahvaljujući svoti od oko 6,6 milijuna kuna koju su mu poklonili roditelji

Nakon što je već četrnaesti ministar neslavno otperjao iz vlade, premijer je, dovitljiv kakav jest, zaključio da su za raspad njegova tima i za afere koje su se gomilale krivi – a tko drugi nego mediji! 

“Zabrinjava me jedan fenomen koji je baš u ovoj vladi izražen, a to je da se zahvaljujući aktivnostima medija kreću tresti ministri pa je fokus Vlade u nekom obrambenom stavu. Govorim o fenomenu koji živim već tri i pol godine”, reče Plenki i ostade živ. 

Nakon posljednjeg petljanja bivšeg ministra od zdravlja koji svoje nagomilane nekretnine nije stigao pobrojiti i upisati u imovinsku karticu, Andrej Plenković, onako fin i dobro odgojen, nije se sjetio ispričati naciji zato što je zgradu Vlade na Markovu trgu napunio nesposobnim i bahatim ljudima od kojih neki vjerojatno ne bi prošli sigurnosnu provjeru ni za posao portira u nekoj od državnih institucija. Već se u maniri neumrlog Franje obrušio na prokleta piskarala koja nemaju pametnija posla nego zabadati nos u privatnu prćiju njegovih odabranika. Judine škude, za koje radi ta medijska stoka sitnog zuba, još se nije sjetio spomenuti. Zanimljivo kako mu svojedobno ti isti mediji nisu smetali kada su natjerali njegova prethodnika i ponovnog izazivača Tomislava Karamarka na ostavku. 

Eh, gdje su ta divna vremena državne cenzure, kada se zbog neke pogrešne novinarske rečenice završavalo na informativnim razgovorima u policiji, a zbog vica o Titu i Staljinu odlazilo na Goli otok. Kad se strogo pazilo da se javno ne pljuje po vlasti, a duhovitost se mjerila godinama zatvora. „Čuj sada jedan za deset godina!“ tako su si namigivali šaljivdžije šapćući na uvce političke viceve u ona dobra stara vremena, za kojima naš europćanski premijer desnog centra, čini se, žali iz dubine svoje duše. 

Osim bezobraznih novinara, Andreja intenzivno nerviraju i lijevi aktivisti koje konstantno optužuje za sabotažu. Prvo su mu požderali živce GONG-ovci koji su poslali pismo europskim institucijama zbog čudesno stečenog bogatstva bivše profesorice engleskog i njemačkog, a sadašnje potpredsjednice Europske komisije Dubravke Šuice. Tlak mu je zajedno s obrvama skočio i nakon što su se opet neki lijevi aktivisti usudili javno zapitati zašto kao predsjedavajući Vijećem Europske unije nije nazočio svečanosti otvaranja Europske prijestolnice kulture u Rijeci. Da nije možda zato što je Rijeka također lijeva i ne gotivi pretjerano ni HDZ ni njega pa onda tko je j…?  

Budući da Plenkovića očito muči fobija od lijevog aktivizma, osobito u ovim povijesnim trenucima kada je upravo on za kormilom Europske unije, logično je da mu nasušno trebaju medijski trbuhozborci koji će u nedogled nabrajati spektakularna postignuća njegove supersonične vlade u kojoj je ostalo tek sedmero igrača iz originalnog postava. 

Upravo je zbog pokvarene sedme sile morao pedalirati, odnosno ljubazno zamoliti da sami daju ostavku, nestašne ministre koji su bili malo previše koncentrirani na punjenje vlastitih džepova, povećanje voznog parka i kolekciju nekretnina, umjesto na sektore kojima su navodno upravljali. Sjetimo se samo suza Gabrijele Žalac, skromnog roštilja Ivana Tolušića od 150 kvadrata, pustih vila i apartmana bivšeg ministra državnih nekretnina Gorana Marića ili maestralnih prenamjena poljoprivrednog u građevinska zemljišta svetog Lovre Kuševića, bivšeg ministra uprave i načelnika Nerežišća.  

Ti divni ljudi mogli su i danas za naše pare sjediti u svojim ministarstvima i odlučivati o sudbini rvackog naroda da se na njih nisu bacili novinarski lešinari i razotkrili te nebitne detalje o laganju u imovinskim karticama, a možebitno i krađi. Ili gradnji kuće bez dozvole pored deset drugih nekretnina, kao u slučaju ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića. Ili bi pak prodali sami sebi POS-ov stan ispod cijene, kao sada već smijenjeni ravnatelj APN-a Krešimir Žunić. Koji se crveni i srami zbog svega onoga što nema i nije uspio maznuti. A osobito otkad u njegovu stanu u Zagrebu kao podstanar živi nesretni Lovro Kuščević, a Žunić je satjeran u podrum.

Andrej je posebno ispalio na mozak zbog posljednjeg kojeg su se dohvatili, obrambenog ministra Damira Krstičevića, budućeg vođe njegove predsjedničke kampanje u HDZ-tu, a koji je svojedobno za dlaku izvukao političku glavu iz afere „Kupovina izraelske ratne eskadrile“. Onako smušen i spontan, Krstičević je također pobrkao brojke i slova, kvadrate i cijenu skromne vikendice u Žaboriću, a koju je, kao i ostatak svoje pozamašne imovine, stekao zahvaljujući svoti od oko 6,6 milijuna kuna koju su mu poklonili roditelji poljoprivrednici. E, pa stvarno su uspješni bili ti ljudi! Šteta što i drugim nesretnicima koji obrađuju zemlju u Rvackoj ne ide tako dobro, već bježe u Njemačku. Ali, eto, nakon što nam je Damir lijepo objasnio otkud je tako dobro potkožen, čemu više jahati na toj temi ili ispitivati premijera hoće li se i njega riješiti.

Nakon što je duboko i dosadno razmišljao nekoliko dana, Plenki se opet dosjetio koga treba okriviti kako bi se saprala ljaga s imena njegova najdražeg ministra kojeg ne želi otpustiti, pa makar ga ulovili kako pljačka trezor Narodne banke. Za sve te pikanterije kriva su, dakako, dokona smetala iz medija! Koja ništa ne rade i smišljaju gadosti dok čačkaju nos od dosade. „Imate vi ljude koji imaju puno vremena. Ne rade ništa, nego gledaju kako podmetati drugome i prenositi trivije, a ne baviti se bitnim“, ljutito se Andrej otresao na reportere u Dubrovniku. 

Za razliku od Rijeke tamo se na Festi svetog Vlaha pojavio s cijelom svitom i Kolindom Nacionale. Nije valjda lud da svojima u HDZ-tu dokazuje kako je drugačiji u Luci različitosti i brani europske boje u Europskoj prijestolnici kulture. Ionako ga smatraju stranim tijelom u stranci u koju je slučajno zalutao, a koja je pod njegovim vodstvom, kako reče vukovarski jastreb Ivan Penava, skrenula ukrivo. I tko onda kusa govna njihovih unutarstranačkih prepucavanja? Naravno – mediji! 

Jer umjesto da uvjeravaju narod da nam je zapravo super iako to možda nismo stigli primijetiti, uporno kopaju po zmazanom vešu HDZ-ta i trabunjaju o tome da smo po korupciji, BDP-u i pravosuđu među najgorima u Europi.

Budući da mu izazivači iz vlastite stranke dovoljno vade crijeva i bez medija, nije čudno da je Andrej ponešto nervozan. Baš kao i koalicijski partner Mile Fontana, s kojim je u protuprirodnom bludu i u Zagrebu i u Saboru. I Mile je u obračunavanju s novinarima, a osobito novinarkama koje u naletima seksizma posebno voli vrijeđati, nadmašio samog sebe, toliko da je Hrvatsko novinarsko društvo pozvalo medije na bojkot. 

Zbog svega navedenog građani su poručili DOSTA JE! s trećeg i najmasovnijeg prosvjeda protiv svevlasti Milana Bandića u Zagrebu, koji se simbolički i doslovce guši u smeću i smradu. DOSTA JE! poručit će i Andreju Plenkoviću podrže li njegovi poslušnici iz zagrebačkog HDZ-ta kriminalni GUP i nastave li držati ljestve Miletu u njegovim koruptivnim radnjama. Da bi puk vulgaris došao do tog zaključka, nisu mu bili potrebni mediji, već samo zdrav razum. Koga će anemični premijer poslušati i je li mu važnija vlastita guzica u stranci i u Vladi od budućnosti glavnog grada svih Rvata, vidjet ćemo ovoga tjedna.    

No budući da se i Andrej u tri i pol godine mandata nije udostojio primiti predstavnike najvećeg hrvatskog profesionalnog udruženja i saslušati njihove probleme i budući da se pravi grbav kada je u pitanju katolibanski program takozvane javne televizije, možda bi HND trebao pozvati medije da ignoriraju i njega. 

Pa da vidimo tko će biti kriv kada se iz svojih europćanskih visina strmopizdi u surovu rvacku stvarnost. I postane još jedan bivši preko čijeg će političkog leša gaziti dojučerašnji stranački uvlakači. Mediji neće.

Komentiraj