Orbán neće dopustiti Hrvatskoj reotkup Molovih dionica u Ini zbog privatnih interesa svojih tajkuna

Nacional je koncem proteklog tjedna rekonstruirao privatnu privilegiranu tajkunsku hobotnicu mađarskog premijera Viktora Orbána, preko koje on kontrolira mađarsku naftnu kompaniju MOL koja godinama „drma“ hrvatskom Inom, tvrtkom u kojoj su nominalno strateški partneri s hrvatskom vladom. Ta Orbánova hobotnica širi i čvrsto isprepliće krakove sasvim privatnih lukrativnih interesa koji se istodobno javno prezentiraju kao strateški geopolitički interesi mađarske države i prvorazredna pitanja njene nacionalne sigurnosti.

Njeno porobljavanje mađarskih institucija radi zaštite stečenih privatnih privilegija, ujedno je i ključni razlog velikog raskoraka između Viktora Orbána i temeljnih vrijednosti EU-a, kao i konstantnog prepucavanja s njenim vodstvom. A upravo zbog tako upakiranih privatnih sinekura zaogrnutih plaštom mađarske nacionalne sigurnosti, mađarska stajališta „udaljena“ su od donedavno skrivane ponude hrvatske vlade za reotkup dionica Ine od MOL-a.

„MOL neće pristati na prodaju svojeg portfelja dionica Ine jer su njegov utjecaj i apsolutna kontrola koju ima nad tom kompanijom, a onda posredno i nad hrvatskim energetskim sektorom, od ključne važnosti za ostvarivanje mađarskih interesa na ovom prostoru. Mađarskom premijeru Viktoru Orbánu Hrvatska je izlaz na more i on će ga svim silama štititi, a upravo je MOL najbolje oružje koje ima na raspolaganju“, izjavio je Nacionalov izvor koji jako dobro poznaje pozadinu funkcioniranja MOL-a u Ini, komentirajući izjavu glavnog izvršnog direktora MOL-a Józsefa Molnára, koji je krajem prošloga tjedna poslovnom listu Bloomberg izjavio da su mađarska stajališta o cijeni njihova udjela u Ini „prilično udaljena“ od hrvatskih.

Ali to je samo dio razloga za otezanje s pregovorima o konačnom razrješenju vlasničkih odnosa u Ini.

Nakon što je ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić na brifingu za novinare održanom 10. veljače potvrdio da je hrvatska vlada još u studenome prošle godine, nakon niza sastanaka s čelnicima MOL-a, u Budimpeštu poslala svoju ponudu za otkup 49,1 posto dionica Ine iz mađarskog portfelja, krajem prošloga tjedna iz Budimpešte je stigao preliminarni neslužbeni odgovor koji ne odiše optimizmom i koji potvrđuje da će do dogovora teško doći.

Iako ministar Ćorić o točnim iznosima hrvatske ponude novinarima nije želio govoriti, baš kao ni Molnár o mađarskim očekivanjima, iz Molnárove izjave može se iščitati scenarij na koji je Nacional posljednjih godina u više navrata upozoravao: opravdano je očekivati da će MOL i hrvatska vlada odigrati unaprijed dogovoreni igrokaz u kojem će hrvatska strana, nakon dovršetka Lazardova izvješća, ponuditi cijenu za otkup mađarskog udjela koju će MOL odbaciti kao neprihvatljivu i prenisku. Nakon takve razmjene „hoću-neću“ ponuda između Zagreba i Budimpešte, MOL-ovo preuzimanje Ine na ovaj ili onaj način daleko je vjerojatniji scenarij od hrvatskog otkupa mađarskih dionica.

Isti Nacionalov izvor upozorio je i na to da se Hrvatska, kada je Ina u pitanju, dodatno bori s činjenicom da je vlada premijera Orbána državne interese čvrsto ispreplela s privatnim interesima mađarskih tajkuna bliskih premijeru. Ustvrdio je da su visokopozicionirani ljudi mađarske države na čelu sa samim premijerom – a značajan broj osoba koje sjede u upravnim tijelima MOL-a privatno je i poslovno čvrsto povezan s Viktorom Orbánom – pronašli način da u formalno većinski privatnoj kompaniji zadrže ključni državni utjecaj:

„Učinili su to kroz raspodjelu državnog udjela u MOL-u raznim fondovima i pojedincima za koje su sigurni da će u kompaniji štititi njihove interese i utjecati na poslovnu politiku koja odgovara državnom vrhu. No interesi državnog vrha poistovjećeni su s interesima nekolicine pojedinaca. U MOL-u je u ovom trenutku na važnim upravljačkim pozicijama raspoređeno 30-ak ljudi izravno podređenih Orbánu, koji provode precizno zacrtanu politiku mađarske vlade. A ta se politika onda posredno, putem prevladavajućeg utjecaja MOL-a u Ini i ostalih energetskih kompanija, prelijeva i na Hrvatsku. Većinskim upravljanjem u Ini, prevladavajućim zakupom kapaciteta na novootvorenom LNG terminalu iza kojeg stoji također mađarska državna energetska kompanija MVM i MOL-ovim većinskim zakupom transportnih kapaciteta JANAF-a, mađarska država praktički kontrolira najvažnije hrvatske energetske tokove.“

Upravo zato, tvrdi Nacionalov izvor, Orbán „ratuje“ s EU-om, jer ni njemu ni njegovim suradnicima ne odgovara demokracija za kakvu se Unija zalaže i u kojoj takav očiti upliv male grupe pojedinaca u državu ne može biti ostvaren, ili barem ne u takvoj mjeri.

Prema njegovim riječima, nekolicina utjecajnih pojedinaca koji raspolažu značajnim bogatstvom, ali i političkim vezama, svoje privatne interese ostvaruje kroz kompaniju u kojoj država formalno nema većinski udio, no stvarni utjecaj pomno skriva kroz udjele raznih zaklada i banaka na čijem su čelu pomno birani Orbánovi ljudi. Orbánova vlada je sve do lipnja 2019. godine imala 25,24 posto udjela u MOL Grupi. No te godine nastupa preokret, odnosno proces Orbánova smanjivanja državnog udjela u MOL-u pod skutima naizgled privatnih zaklada.

U tu je svrhu poslužila zaklada Maecenas Universitatis Corvini, koja od 2019. godine upravlja sveučilištem Corvinus. Corvinus University je visokoškolska ustanova pod patronatom države, a predsjednik zaklade Maecenas Universitatis Corvini je Zsolt Hernádi. Početkom lipnja 2019., iste godine kada je zaklada Maecenas Universitatis Corvini osnovana, mađarska Državna agencija za upravljanje imovinom (HNAM) je na njezino ime prebacila 81.942.946 dionica MOL-a, odnosno 10 posto udjela u kompaniji. Nakon toga je država, koja je do tada imala 25,24 posto udjela u MOL-u, zadržala paket od 15,24 posto. Zaklada Maecenas Universitatis Corvini u ovom trenutku posjeduje 12,9 posto udjela u MOL Grupi i jedan je od dvaju najvećih pojedinačnih dioničara.

O kakvoj je organizaciji riječ, možda najbolje pokazuje kontroverzna ostavka Róberta Brauna koju je 2. rujna 2019. godine podnio na mjesto predavača na sveučilištu Corvinus. Braun, ugledni stručnjak za tržišnu strategiju i vodeći istraživač na Institutu za napredne studije u Beču, svoju je ostavku objavio javno u obliku otvorenog i vrlo oštro intoniranog pisma upućenom rektoru Sveučilišta Corvinus Andrásu Láncziju, a objavilo ga je tek nekoliko mahom oporbenih medija, među njima i portal Hungarian Spectrum.

Braun u pismu apostrofira da je u prvom redu motiviran željom da „profesionalnu etiku, komunalnu solidarnost i društvenu odgovornost stavi na prvo mjesto u misiji rješavanja aktualnih pitanja Mađarske“ te navodi da njegove „temeljne vrijednosti nisu usklađene s vrijednostima novih čelnika Sveučilišta: Zsolta Hernádija, Jánosa Csáka i Anthonyja Radeva“. Iste su godine, naime, na čelna mjesta Zaklade postavljeni Hernádi kao predsjednik Upravnog odbora i bivši direktor MOL-a, bivši veleposlanik Mađarske u Velikoj Britaniji i bliski Orbánov intimus János Csák i aktualni član Uprave MOL-a Anthony Radev. Uz njih, u Upravnom odboru Zaklade sjedi i aktualni član Uprave MOL-a János Martonyi. Braun dalje u pismu kaže da su mu „oligarhijska privatizacija javne obrazovne ustanove, tržišno obrazovanje i prekarizacija zaposlenika potpuno neprihvatljivi“.

„Kao predavač moram predstavljati sveučilište i njegove čelnike. Moji studenti mi u bilo kojem trenutku s pravom mogu postaviti pitanje jesam li prihvaćao i dijelio društvene vrijednosti koje ti ljudi predstavljaju. Ukratko: nisam! Jer obično ih predstavljam kao negativne primjere svojim studentima. Čvrsto sam uvjeren da za boljitak svoje zajednice moramo predstaviti jasne skupove vrijednosti svojim učenicima. Moramo podržavati vrijednosti transparentnosti, antikorupcije i demokracije“, navodi Braun u pismu te ističe: „Posljednjih desetljeća predajem i istražujem poslovnu etiku, društvenu odgovornost poduzeća, odgovorni marketing i političku komunikaciju. Gore spomenuti ljudi (Hernádi, Csák, Radev, op. N.) odriču se načela tih disciplina. Interpol je raspisao međunarodnu tjeralicu protiv Zsolta Hernádija, a o njegovoj korumpiranoj poslovnoj praksi raspravlja se u akademskim istraživanjima. János Csák odobrava nepotizam u zamjenu za rast, a karijera Anthonyja Radeva izgrađena je na zlouporabi moći i iskorištavanju mlađeg osoblja. Imam privilegiju da ni financijski ni akademski ne moram biti u milosti sveučilišnog vodstva ni trenutnog političkog režima. Ovo je onoliko koliko sam mogao podnijeti.“

Proces prebacivanja državnih udjela u MOL-u na račune suspektnih zaklada koje štite interese mađarskog političkog vrha, nije stao na sveučilištu Corvinus. Zaklada Mathias Corvinus College (MCC) osnovana je 1996. godine kao privatna fondacija za financiranje najdarovitijih studenata koji se školuju na elitnom sveučilištu Mathias Corvinus College. Sveučilište i zakladu osnovao je kontroverzni mađarski poslovni čovjek András Tombor novcem svojega oca Balázsa Tombora, a neovisni mađarski mediji pišu da je Tombor vrlo blizak stranci Fidesz i premijeru Orbánu.

Dio oporbenih medija nesklonih Orbánu, poput portala The Budapest Beacon, ide i korak dalje pa prenosi da je Tombor „glavni torbar i perač novca za Orbánov Fidesz“, a kada se pogleda pozadina funkcioniranja MCC-a, posve je jasno zašto takva tvrdnja nije posve bez osnove. Naime, posljednjih godina je zaklada Mathias Corvinus College izrazito bliska s vladom Viktora Orbána. Iza Mathias Corvinus Collegea stoji zaklada Tihanyi koja ga izdašno financira. A zaklada Tihanyi se, pak, financira uplatama velikih iznosa javnog novca koje stižu od Orbánove vlade.

Osim značajnih iznosa u novcu i državnim nekretninama prepisanima na Tihanyi, mađarska Državna agencija za upravljanje imovinom (HNAM) je u lipnju prošle godine iz svojeg portfelja prebacila narednih 81.942.946 milijuna dionica MOL-a na ime te fondacije, odnosno još 10 posto dionica iz državnog portfelja. Zaklada Tihanyi, odnosno zaklada Mathias Corvinus College, u ovom trenutku posjeduje 12,9 posto udjela u MOL-u i drugi je najveći pojedinačni dioničar. Zauzvrat je MCC na mjesto predsjednika Upravnog odbora Zaklade izabrao državnog tajnika iz Ureda premijera Balázsa Orbána.

MOL Grupa je u svibnju prošle godine objavila da, nakon podjele 148.000 dionica članovima Uprave na ime nagrade za pozitivne financijske rezultate koje je kompanija ostvarila u 2019. godini, MOL izravno ili neizravno kontrolira još 56.952.463 dionica, odnosno nešto manje od sedam posto udjela. Još osam posto dionica posjeduje OTP Fund Management Ltd, fond u posjedu OTP banke na čijem je čelu predsjednik i izvršni direktor Sándor Csányi, Orbánov prijatelj koji u isto vrijeme obnaša i funkciju potpredsjednika Uprave MOL-a, a dodatnih 6,76 posto udjela je u rukama Državne agencije za upravljanje imovinom (HNAM).

Uz još neke manje udjele kroz razne institucije, mađarska država, preciznije, premijer Orbán s odabranom grupom pojedinaca, pod svojom kontrolom ima više od 50 posto udjela u MOL-u. Sve navedene činjenice samo potvrđuju ranije izjave brojnih Nacionalovih izvora koji su u više navrata upozoravali na to da iza MOL-ova preuzimanja upravljačkih prava u Ini, čvrsto stoje mađarski državni interesi i Orbánova geostrateška politika osiguravanja mađarskog izlaza na more.