Riječ je policajcu Safetu Mehmedbašiću, kojem su sugrađani od milja tepali “milicajac Meho”. Rodio se 26. rujna 1922. godine.

Glumac Relja Bašić živio je u Zagrebu u samom središtu grada, u kući u kojoj je nekad bila robna kuća Varteks. Sjećao se dobro Mehe.
” Bio je jako omiljen. Radio je u doba nakon Drugog svjetskog rata. Trgom bana Jelačića nekad su slobodno vozili automobili, a on je upravljao prometom prema Harmici “, prisjeća se Relja otpuhujući dim cigarete. Relja se i sjećao kako je Meho jako vodio računa o sigurnosti stanovnika, a većini ljudi koji su živjeli u samom centru znao je prezime, a često i ime. “Ja sam u to doba bio pješak i budući da sam odrastao tek nekoliko kuća dalje, znao me po imenu. Znao bi zaustaviti promet, pa mahnuti mi i podviknuti: ‘Hajde, Relja, kreni!’.”, nastavio je Bašić.

Meho je rijetko pisao kazne, te je bio vrlo ljubazan i otvoren prema ljudima. Stariji Zagrepčani se dobro sjećaju da je nekad bio običaj za Novu godinu darivati i prometnike, pa je Meho uvijek dobivao mnogo darova. Početkom 1970. odlazio je u mirovinu, pa je i tog posljednjeg radnog dana dobio na stotine darova.

Meho je umro 1991. godine.