Prije 100 godina u američkom Daytonu (Ohio) počela je prodaja olovnog benzina, koji je omogućio povećanje učinkovitosti i snage benzinskih motora

Thomas Midgeley Jr je 9. prosinca 1921., u istraživačkom centru koncerna General Motors, otkrio da dodavanje tetraetilnog olova benzinu daje željeni efekt sprječavanja neželjenih, iznenadnih detonacija.

Korištenje “olovnog benzina” omogućilo je povećanje kompresijskog omjera motora, a time postizanje većih tlakova i temperatura izgaranja, bez rizika prijevremenih nekontroliranih detonacija. Rezultat je povećanja snage i učinkovitosti motora te smanjenje potrošnje goriva.

General Motors je to rješenje, tehnički superiorno dotad najčešće korištenom etilnom alkoholu, mogao patentirati i zarađivati na svakom napunjenom spremniku goriva! Novo benzinsko gorivo nazvano Ethyl, po skraćenici od Tetraethyl (tetraetil), odnosno Tetraethyllead (olovni tetraetil).

Prodaja benzina s dodatkom olovnog tetraetila počela je 2. veljače 1923. u američkom Daytonu (Ohio), na benzinskoj postaji u South Main Street. Midgeley tada nije bio u Daytonu, ležao je u bolnici zbog teškog otrovanja olovom. Preživio je, no neki njegovi kolege nisu. Povećanjem korištenja olovnog benzina smrtni slučajevi vezani za trovanje olovom brzo su se raširili naftnom industrijom, a kasnije i diljem svijeta.

Olovni benzin je potakao strelovit razvoj autoindustrije te unaprijedio industriju, civilnu i vojnu. Uvedena je i mjera otpornosti benzina na detonantno izgaranje – oktanski broj. No, uvođenje olovnog benzina imalo i tamnu, ekološku stranu. Time Magazine je olovni benzin proglasio jednim od 50 najgorih pronalazaka u povijesti. Od 1970-ih počeo se povlačiti s tržišta i početkom 2000-ih potpuno je izbačen iz upotrebe.